Mudri odabir životnih vrednota čini život vrijednim
17. NEDJELJA KROZ GODINU
(A-2020)
Kad bismo sad proveli anketu da svatko od nas napiše tri najvrednije stvarnosti: osobe ili stvari u svom životu, odgovori bi po svoj prilici bili dosta različiti. Već sama životna dob jako utječe na to ‘tko ili što je nekome vrijedno‘, a onda i životne okolnosti u kojima netko živi. Vjerojatno bi se mladi čudili starima, a stari mladima o izboru životnih vrednota.
U današnjem evanđelju Isus govori o najvećoj vrednoti koju čovjek može postići: kraljevstvo nebesko. Zanimljivo je bilo čuti iz triju Isusovih prispodoba da kraljevstvo nebesko kao najveću životnu vrednotu mogu izabrati samo ‘znalci života‘. Tko su to ‘znalci života‘? Iz sve tri Isusove prispodobe: o kupnji njive nakon pronalaska blaga … pa kupnji vrijednog bisera… i konačno izboru vrijednih riba… proizlazi da su ‘znalci života‘ ljudi koji imaju životno iskustvo: vlastito ili tuđe. Ti ‘znalci života‘ znaju da postoje mnoge šarene i bučne, jednostavno rečeno zamamljive životne vrednote koje se na ‘dulje staze‘ pokažu nedostatne za punu životnu sreću i smisao postojanja. Tamo negdje iza onih simboličnih pedesetih godina života mnogim ljudima to postaje sve jasnije. Tako su posve sigurno i ljudi iz ovih triju Isusovih prispodoba znali pravo odlučiti što koliko vrijedi na temelju životnog iskustva u svom poslu.
Također znamo da i danas ima pravih majstora svoga posla, a ima i onih koji se samo majstorima zovu, pa zbog toga često i nemaju posla. Neki si misle da su majstori već samo po tomu što imaju ‘debeli auto i pametni mobitel‘. No, pa ako je već za obavljanje mnogih poslova potrebno ‘razumjeti se u posao‘ i ozbiljno ga obavljati… onda je sigurno za život na zemlji potrebno znati životne vrednote koje te vode u vječni život neba. I tu ima raznih ponuda koje su često puta to glasnije i blještavije što su praznije i kratkotrajnije. Svojom nametljivošću kao da žele skriti svoju kratkotrajnost i prazninu.
U 1. misnom čitanju smo čuli kako je jedan mlad i zato neiskusan vladar – kralj Salomon – molio od Boga mudrost kako bi mogao kvalitetno obavljati svoju kraljevsku službu. Po ljudski rečeno kao da je i sam Bog bio začuđen takvim odabirom i takvom molbom kralja Salomona: jer nije tražio ‘ni dug život, ni bogatstvo, ni smrt neprijatelja‘ – a to su sve ljudske vrednote koje bi mnogi poželjeli. I onda ga je Bog doista obdario posebnom, izvanrednom mudrošću. Koga zanimaju detalji Salomonove mudrosti neka malo prolista Bibliju i pročita o njegovoj vladavini.
Dobro je zapaziti da su ljudi iz prve dvije Isusove prispodobe pronašli nešto što je vrednije od svega što su do tada imali. I to što su do tada imali su prodali i to nešto najvrednije su kupili. Tako nam Isus hoće reći da je i kraljevstvo nebesko najveća vrijednost koju čovjek može pronaći u svome životu. Zanimljivo je zamijetiti da je blago na njivi čovjek pronašao slučajno, dok je trgovac biserjem uporno tragao za lijepim biserom. Tako se i nama može dogoditi da posve slučajno otkrijemo vrednotu vjere koja nam govori o kraljevstvu nebeskom, a moguće je da nam se to dogodi nakon upornog traganja za smislom života.
Isusova prispodoba o ulovu svakojakih riba nosi poruku da se i nama u životu nude svakojake vrijednosti. Nisu sve ribe dobre, neke su tako loše da ih treba jednostavno baciti. Jednako tako čovjek treba odbaciti i neke životne vrijednosti koje ga okružuju, koje mu se često nude pa i nameću, a treba ih imati hrabrosti i jakosti odbaciti – da bi prihvatio i živio vrednote koje traju i u vječnosti. I tu je potrebno znati najprije odabrati i onda imati hrabrost i odlučnost ono loše odbaciti. A to doista često puta nije lako. Sjetimo se samo raznih ovisnika o tri valjda najveće ovisnosti: o pušenju, alkoholu, i u novije vrijeme o drogi i internetu. Nisu rijetki ovisnici koji stvarno znaju da im ta ovisnost škodi… ali jednostavno nemaju hrabrosti i jakosti to odbaciti! Postoje i razni programi i vježbe koje bi trebale pomoći u tom odvikavanju od ovisnosti, no doista rijetki u tome i uspijevaju.
Tu nam može pomoći apostol Pavao koji je u današnjoj poslanici napisao da ‘Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube‘. Znači da se čovjek i u otkrivanju i prihvaćanju vrednota nebeskog kraljevstva treba osloniti ne samo na svoje vlastite sile nego i na Boga, jer su samo ljudske sile u tome preslabe. A tu se često puta pokazuje manjak – deficit – oslanjanja na Boga. A čovjek bez Boga je kao i loza bez ‘brajdi‘: bez žice ili kolca koji je drže. Takva loza može biti bujna i rasti na sve strane… ali ploda nema! Odnosno, plod je loš, kiseo i nije za upotrebu, tako da se zapravo plodom i ne može zvati. Tako je i ljudski život bez Boga i vječnosti ‘kiseo’ i kratkovjek – tek par desetaka godina…, a čovjek bi htio živjeti – vječno.
Zato nam se po Isusu Bog nudi kao Bogočovjek za životnog pratioca – da nam On u životu bude, slikovito rečeno, žica ili brajde, jednostavno potpora i pratilac da ostavljamo trag dobra u svome životu. A sve zato kako bismo kroz radosti i teškoće, često puta i mukotrpno, stigli do vječnog života u nebu. Da, da, tamo nam je stići. U vječnost neba.
Danas slavimo i jedan bračni par, sv. Joakima i Anu, roditelje Bl. Djevice Marije. I oni su se u odabiru životnih vrednota oslanjali na Boga. Tradicija pripovijeda da dugo u svom braku nisu imali djece, no nisu gubili pouzdanje i vjeru u Boga. Jednostavno su vjerovali da Bog zna njihovu situaciju i da će se dogoditi ono što je za njih dobro, makar oni ne znaju što će to biti. Mi sad znamo da su bili obdareni djetetom Marijom koja je postala Majka Isusova i Majka naša. I našu životnu situaciju – i moju i tvoju – Bog zna. Zato neka nam ne uzmanjka vjere da s Bogom kroz život putujemo.
