Bog nam daje i s nama računa

3. USKRSNA NEDJELJA

(C-2019)

Podugačko je današnje evanđelje. Podugačko ali nije bilo dosadno slušati ga jer govori o zanimljivom događaju na obali Tiberijadskog mora. Sudionici događaja su neki Isusovi učenici i sam uskrsli Isus koji ih dočekuje na obali. Događaj pokazuje veliko nesnalaženje, praktično izgubljenost učenika. Nisu znali što da čine. Bili su svjedoci Isusove smrti na križu  a onda i njegova praznog groba. Na to su se nadovezale čudne priče pojedinih učenika koji pripovijedaju da su vidjeli živoga Isusa. Svakako bi to bilo lijepo ako je istinito. Ali kako je to moguće? Kako je to moguće da netko tko je bio sigurno mrtav opet bude živ?

Znamo da je Isus imao dvanaest učenika. Iz raznih događanja oko Isusa znamo da se među svim učenicima Petar više puta pokazao kao poduzetan čovjek. Tako znamo da je na Maslinskoj gori htio obraniti Isusa od uhićenja svojim mačem, i pritom je u nastaloj strci jednom čovjeku i odsjekao uho. Tako je i sada Petar poduzetan čovjek i prvi od apostola kreće u posao kojim se bavio i prije negoli ga je Isus pozvao: ide ribariti. Pridružuju mu se i još neki učenici, valjda sretni da u svom starom poslu ribarenja mogu malčice zaboraviti na sva ova: i neugodna i čudna događanja.

No, izgleda da si nisu ništa pomogli odlaskom u ribolov: te noći nisu ulovili ništa! Pa zar ni ribariti više ne znaju? U ribolov su pošli razočarani ishodom trogodišnjeg druženja s Isusom koji je na križu sramotno umro, a sada su razočarani i rezultatom ribolova: ništa! Pa zar im više baš ništa ne ide od ruke? I sad ih još neznanac s obale pita: ‘imaju li što za jelo‘. To je kao dodavanje soli na ranu. Jer sad će i drugi ljudi saznati da nisu ništa ulovili. Da nema tog neznanca oni bi jednostavno pokunjeni otišli svaki svojoj kući. A sad moraju neznancu priznati i odgovoriti: ‘nemamo‘. No, neznanac s obale ih ne pita zato da ih zadirkuje, niti im se ne ruga, nego im pomaže: „Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.“ Očito ni ovi  neuspješni ribari nisu bili ljuti na neznanca nego pokunjeni zbog neuspjeha. I zato slušaju neznanca premda im se njegov savjet ne čini baš ribarski uputan: bacaju mreže i one se pune ribama, pune se tako da ih ne mogu ni izvući iz vode.

Dobro je ovdje sjetiti se da je Petar već jednom imao čudesni ribolov. Bilo je to negdje prije tri godine, odmah na početku kad ga je Isus pozvao za svoga učenika. Onda je Petar zamolio Isusu da ‘ode od njega jer je grešan čovjek‘. No, Isus nije otišao od Petra nego mu je rekao: „Ne boj se, od sada ćeš loviti ljude.“ I tada je Petar ostavio svoj zanat, čak je ostavio i sve tada ulovljene ribe, i pošao je za Isusom, pošao je ‘loviti ljude‘. A sada se Petar vratio svom starom zanatu: opet ide loviti ribe. Nije poslušao Isusov poziv i uputu da ide ‘loviti ljude‘. Današnji događaj pokazuje da mu Isus to ne zamjera nego ga čudesnim ribolovom podsjeća na prvotni zadatak koji je dobio. U onom prvom čudesnom ribolovu pred tri godine, Petar je zamolio Isusa da ode od njega, a sada Petar žuri k Isusu. On ne čeka da s lađom doplovi do obale, nego skače u more i brže od lađe žuri prema obali gdje ga Isus čeka.

Apostol Ivan koji je bio Isusov miljenik prvi je u tom čudesnom ribolovu prepoznao neznanca s obale. On zna da se to nije dogodilo slučajno nego posebnim darom neznanca koji prestaje biti neznanac i postaje ‘Gospodin‘. Nama ta riječ ‘gospodin‘ danas malo kaže jer danas se sve muškarce naziva gospodinom, ali u ta stara vremena ‘Gospodin‘ je bio doista netko poseban. Pobožni Židovi su najčešće Boga zvali Gospodin jer se nisu usudili Boga zvati onim imenom – Jahve – kojim se Bog predstavio Mojsiju kad ga je slao u Egipat da oslobodi židovski narod. Za Ivana i druge apostole Gospodin je bio Isus, njihov Učitelj kojega su tri godine slijedili: slušali što govori i gledali što čini. I apostol Ivan svoje prepoznavanje Gospodina najprije povjerava Petru, onome Isusovom učeniku kojega je Isus postavio na čelo svih svojih učenika. I kad je Petar čuo da je to Isus, on opet pokazuje svoju poduzetnost: skače u more i hrli prema Isusu na obali. Njemu nije dovoljno da zna da je na obali Gospodin, on žuri da što prije dođe k njemu.

I onda kad su svi iz čamca došli k Isusu bili su pozvani da doručkuju. Da doručkuju ono što im je Isus već pripremio. Znao je on da oni nisu ništa ulovili pa im je htio pomoći i k tome ih valjda onako ljudski malčice udobrovoljiti. A onda je Isus pokazao da cijeni i njihov trud: tako da ih je pozvao da donesu i svoje ribe koje su po njegovoj uputi ulovili.

Ovaj događaj iz života apostola nije zapisan u evanđeljima valjda zato da nam bude zanimljivo čitati i slušati što se im je u životu događalo, nego valjda zato da nam bude poticaj da se i mi u svom djelovanju oslonimo na Krista, da slušamo njegove upute. A po tome što je Isus pozvao apostole da donesu i svoj ulov riba, Isus očito priznaje i naš rad, naše zasluge u životu. Znamo da su mnogi ljudi – tu i mi spadamo – često nezadovoljni svojim životom. Jer nam se često želje i planovi ne ispunjavaju, pa budemo mrzovoljni i ljuti: i na sebe, i na naše bližnje… a nerijetko i na samoga Boga. No, Bog se na nas ne ljuti, on nam i dalje želi pomagati, ali želi da i mi damo svoj doprinos. Bog želi da i mi damo, slikovito govoreći, ‘svoje ribe‘. Taj naš doprinos Bog uvažava i cijeni.

No, u svom nasljedovanju Krista njegovi učenici često nailaze ne samo na ravnodušnost nego i na žestoko protivljenje mnogih ljudi. Čuli smo u 1. misnom čitanju kako su apostoli imali velike neprilike: branili su im da o Isusu govore. No, oni nisu zbog toga odustajali nego su bili radosni što mogu za Isusa i pogrde podnijeti. Bolji poznavatelji povijesti znaju da je to trajna stvarnost Isusovih učenika: bivaju progonjeni, a nerijetko i ubijani. Baš ovih uskrsnih dana često smo slušali strašne i žalosne vijesti. Ipak sva ta protivljenja i progoni Isusovih učenika – kršćana – nisu uspjeli ugasiti radosnu vijest o beskrajnoj Božjoj ljubavi prema ljudima. I mi kršćani 21. stoljeća jasni smo svjedoci da je ta radosna vijest doprla sve do naših dana i do naših prostora. Čudesni ribolov iz današnjeg evanđelja i nas zove da u nedoumicama života pa i izgubljenostima u ovome svijetu budemo pozorni čuti Isusov poziv i poticaj. Da se odvažimo dati svoj doprinos – naše ribe – kako bi uspjeh bio velik, čudesan, veličanstven. Za nas i za naše bližnje.