Bog se ne umara s ljudima

15. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2021)

Svaka manja ili veća grupa ljudi ima svog nekog vođu. Toga ima već u svakoj obitelji pa se proteže sve do čela svake države. Do uloge vođe dolazi se na razne načine: može to biti rođenjem, izborom ili silom. Rođenjem su postajali vođe brojni kraljevi i carevi ranijih vremena; u naše vrijeme vođom se postaje izborom, a silom su na vlast dolazili razni revolucionari. Neki su vođe ostavili svijetli trag, a neki su ostavili mračni trag svoga vođenja. Boljim poznavateljima povijesnih događanja sve je to više-manje poznato.

Također je mnogima poznato da su proroci i kraljevi bili vođe židovskog naroda, a na temeljima židovske vjere je izraslo i kršćanstvo. Proroci su upravljali narodom riječima: tako da su mu govorili Božje poruke; kraljevi pak su upravljali vojnom silom. Nerijetko je između proroka i kraljeva dolazilo do nesporazuma i međusobnog protivljenja.

Jedan od takvih sukoba opisan je u 1. misnom čitanju današnje nedjelje. Kraljevski službenik i svećenik Amasja je grubim riječima napao Amosa: ‘neka se gubi iz ovoga kraja, neka ide u tuđinu jer svojim djelovanjem vrijeđa židovskog kralja i njegovu svitu’. Danas bi valjda rekli da prorok Amos nije ‘politički korektan’. Drugim riječima: ‘ako hoćeš biti s nama, onda se ponašaj kako se mi ponašamo i govori kako i mi govorimo’. Mnoga su vremena prošla od vremena proroka Amosa i ondašnjih židovskih starješina, a tako se malo toga izmijenilo. I danas mediji plasiraju vijesti i događaje kako se to sviđa vlastima… i ako nešto prigovoriš proglase te neukim ognjištarom. Eto nedavno je smijenjen rektor jednog Medicinskog fakulteta jer je na jednoj tribini govorio o poznatoj nam opasnosti zaraze Covidom. U tom govoru on je iznosio podatke i razmišljanja koja se ne slažu s opće raširenim mišljenjima i ponašanjima ljudi kako ih propisuje poznati nam Stožer. Porazno je za demokraciju, i još više za znanost, što nisu htjeli uspoređivati podatke koje je on iznosio s drukčijim podacima koje oni imaju. Jednostavno neka se usporedi i istraži koji su istiniti tako se radi u znanosti… nego su ga jednostavno maknuli.

Čuli smo kako se prorok Amos nije dao pokolebati. Najprije je rekao da on uopće nije ni prorok ni proročki sin nego poljoprivrednik, koji se bavi uzgojem divljih smokava, ali mu je sam Bog dao zadatak da progovori židovskom narodu. Da progovori Božje poruke kad već to ne čine službeni proroci židovskog kraljevstva.

Dakle, Amos je uvjeren da više mora slušati Boga negoli ljude. I onda, u vrijeme Amosa, i danas, u naše vrijeme, mnogi radije slušaju ljude negoli Boga. Kod poslušnosti ljudima velike je problem što je to jako, jako kratkotrajno. Može biti i jako unosno, ali istovremeno i jako kratkotrajno. Dakle, Amos je uvjeren da svejedno to mora činiti; mora to činiti bez obzira hoće li ga ljudi poslušati ili neće, hoće li zbog toga trpjeti i biti napadan ili neće. Tako i danas kršćanska vjera mora pronositi svijetom božanske vrednote, predane nam preko Isusa Krista, makar mnogi ljudi to ne žele ni čuti, a kamoli tako živjeti. Neobično je to što mnogi proganjaju kršćane i protive se kršćanskoj vjeri. Zašto je neobično? U najmanju ruku bi mogli ostati neutralni: njih ne zanima, a koga zanima neka to sluša i neka tako živi. Onako kao što nitko ne proganja one koji reklamiraju svoje proizvode, a ne tuđe – jednostavno svatko izabere hoće li te reklame posluhnuti ili se na njih neće ni osvrnuti.

Zanimljiv je i poučan događaj opisan u današnjem evanđelju: Isus šalje svoje učenike ljudima. Šalje ih dva po dva zato jer je po biblijskoj tradiciji svjedočenje dvojice smatrano istinitim. Dakle, ako dvojica svjedoče o istom, onda je to prihvatljivo kao istinito. A tako su oskudno bili opremljeni za taj zadatak. Jedino su sobom mogli ponijeti štap, ništa drugo: samo štap. Štap je bio dobra pomoć pri hodu onim bregovitim krajevima, a i nekakva obrana od mogućih napada divljih životinja. I danas postoje štapovi za šetnju koji pomažu da se  tijekom šetnje i ruke pokreću, a ne samo noge.

Dao je Isus apostolima i uputu što trebaju činiti kod ljudi: ne smiju si prebirati po bilo kojem ključu: kojim ljudima će ići, a kojima neće ići. Tada nije bilo crkvi ni kapela, ni društvenih domova, nego su trebali ulaziti ljudima u kuće. Svi ljudi koji ih prime dostojni su njihove poruke. A baš je ta poruka ono najvažnije što trebaju donijeti ljudima. Nismo ništa čuli o toj poruci, nismo ništa čuli o tome što apostoli trebaju ljudima govoriti. Možemo si slobodno zamisliti da su pripovijedali o Isusu: što su od njega čuli, vidjeli i doživjeli.

Dobili su apostoli i poduku što trebaju učiniti tamo gdje ne budu primljeni: neka iziđu iz njihovih kuća i neka otresu prah ispod svojih nogu. Čemu to? Čemu ta prepoznatljiva gesta? Naime, prah na njihovim nogama iz te kuće je dokaz da su oni tamo bili pa onda ukućani nemaju ispriku pred Bogom da nisu mogli čuti poruku apostola. Iz ovoga je vidljivo da je to odbijanje nešto važno, nešto što za sobom vuče i odgovarajuće dalekosežne posljedice. Nije to kao da ih nisu htjeli poslužiti kavom ili gemištom… pa nikom ništa.

Tako nije ni posve bezazleno za sve pokrštene ljude koji su u pripremi za sakramente čuli Božju poruku pa su to sve kasnije zanemarili. I žive po svom. Mogu, smiju tako živjeti… ali su za svoj izbor odgovorni. Zato je npr. proslava prve pričesti i krizme istovremeno radosno-tužni događaj. Sve bude tako lijepo, lijepo za jedan dan. Osobito bude lijepo kad sami prvopričesnici i krizmanici recitirajuponegdje i pjevajuna  svojoj proslavi, ali to već slijedeće nedjelje postane tužno: nema ih. Mnogih prvopričesnika nema do krizme, a mnogih krizmanika nema do vjenčanja u crkvi. A nema ih zato jer ih njihove obitelji nisu u tome podržale: zbavili su.

A apostol Pavao u svojoj Poslanici Efežanima piše što je sve Bog poduzeo u svojoj ljubavi prema ljudima. Da, već je sigurno puno puta rečeno: Bog ljude ne napušta. Ali ljudi mogu Boga napustiti. Mogu jer su stvoreni kao slobodna bića koja mogu birati što će činiti, kako će živjeti. Tako je to od samog početka ljudskog roda, slikovito rečeno od Adama i Eve. Već su oni birali – i pogrešno izabrali. No, Bog ih je tražio i ponovno k sebi zvao. Tako to Bog čini i danas: traži odlutale i k sebi ih zove. Jedan pokazatelj odabira jesu dnevne molitve kod kuće, primanje sakramenata i nedjeljna sv. misa. Tu pokazujemo i sebi i drugima da nam je Bog važan u životu. Ili nije.

Kreirano: 12. Srpanj 2021.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856