Boga nalazi tko ga traži

BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA

(C-2019)

Svake godine 6. siječnja slavimo blagdan Bogojavljenja, poznatiji nam pod imenom Blagdan Triju kraljeva – premda u evanđelju piše samo da su bili ‘mudraci s Istoka‘. Zanimljivo je znati da se je Blagdan Bogojavljenja vremenski slavio znatno prije blagdana Božića. Zbog idiličnosti prikaza Isusova rođenja u betlehemskoj štali taj je događaj postao poznatiji i popularniji. Mudraci inače nisu bili Židovi. Došli su negdje s istoka, iz pustinjskih krajeva, gdje su promatrali i proučavali kretanje zvijezda. Bili su mudri, jer su, očigledno, dobro poznavali zakonitost kretanja zvijezda, ali su, pri tome, zasigurno, bili i pobožni, jer su željeli otkriti Božju volju i slijediti Božje znakove. Po svemu sudeći oni nisu samo proučavali zvijezde nego su iščekivali nekog proroka i spasitelja i žudjeli su za osjećajem Božje blizine. I kada su uočili neku neobičnost u kretanju zvijezde shvatili su – Bog im je dao da naslute – da se u Izraelu dogodilo nešto posebno. Da se rodio kralj. Sigurno to za njih nije bio neki običan kralj, jer je kraljeva u ono vrijeme bilo mnogo. Za njih je to bio zasigurno Božji poslanik. I, zamislimo si! Ostavili su svoju zemlju, ostavili su svoje uobičajene poslove. Ta zvijezda i taj novorođeni Kralj postali su im u tome trenutku najvažnije i najvrednije. Odlaze u nepoznato, jer nisu mogli biti sigurni da će naći što traže, niti su mogli znati što će zapravo pronaći.

I onda im se dogodila poprilična nezgoda. Ljudi glavnog grada u kojoj su oni tražili novorođenog kralja uopće nisu zainteresirani da ga i sami potraže. Na njihovo pitanje, valjda i inzistiranje, ponudili su im moguće rješenje, ali se sami nisu dali na put. A ovi stranci, mudri i bogati ljudi, potrošili su i vremena i novca u ovo putovanje. Tražili su novorođenoga kralja. Velika su im bila iščekivanja. Ta vodila ih je čudesna nebeska pojava – zvijezda! I što su našli? Siromašno i slabo dijete uz jednako tako siromašne roditelje. Površan bi se čovjek okrenuo i otišao. Ali su oni, očito, shvatili što se to dogodilo: Bog se ne pokazuje u izvanjskoj i ispraznoj slavi. Ono što je u očima ljudskim veliko i poželjno, u očima je Božjim nevrijedno. Jer, očito, sva svjetska slava jednoga se dana – prije ili kasnije – pretvara u ruševine koje će nakon tisuću i više godina neki drugi naraštaji iskopavati iz pustinjskog pijeska. Ono što vrijedi i što je vječno jest dobrota, ljubav, zajedništvo života s Bogom. I mudraci su postali još mudriji. Mislili su možda da će naći silu, sjaj i veličanstvo koje je uobičajeno na carskim dvorovima. A našli su jednostavnost, siromaštvo, neznatnost, ali sve to okupano Božjom svjetlošću, ljubavlju, dobrotom i nadom u vječnu pobjedu dobra, gdje će Bog biti sve u svemu.

Mudraci s Istoka i pastiri s betlehemskih poljana pokazuju nam da Boga mogu prepoznati i prihvatiti samo dvije vrste ljudi: priprosti, jednostavni ljudi koji su zaista dobrog srca i, vidimo u današnjem Evanđelju, veoma učeni ljudi – mudraci s Istoka.

Međutim, nikada Ga ne pronalaze oni koji misle da su učeni. Božanstvo je toliko duboko i toliko visoko da Ga mogu dokučiti samo ljudi koji imaju ili duboku jednostavnost ili oni koji su zaista mudri. Zašto baš ovi? Zato što ove dvije vrste ljudi imaju jednu zajedničku osobinu – pravu, istinsku poniznost! Priprost, jednostavan čovjek je ponizan jer zna da je Božanstvo tako duboko da ne vrijedi kopati da bi se došlo do Boga i zato Mu se odmah poklanja i u potpunosti predaje. Mudar čovjek pak shvaća da koliko god istražuje, nikako ne dolazi do kraja, uvijek ide dalje i, pošto stalno prima nove spoznaje, ostaje zadivljen onim što shvaća i ponizno se predaje tom bogatstvu Božje veličine i mudrosti.

Umišljeni pametnjakovići ne uspijevaju jer, oholi na ono malo što znaju, toliko su samouvjereni da misle da se više nema što dalje tražiti – pa oni već sve znaju, sve im je jasno! Oni misle da ničeg dubljeg i višeg nema nego što su oni sami! Oni su svoj najviši vrhunac, i zato ne uspijevaju ići dalje, u veće visine. Otkad je svijeta, samo dvije grupe ljudi otkrivaju Boga: jednostavni i istinski mudri ljudi.

Zato s pravom kaže Fulton Sheen, poznati engleski mislilac: u Crkvi ima mjesta samo za dvije vrste ljudi: za one koji misle i za one jednostavne koji ne misle, ali u Crkvi nema mjesta za one koji si uobražavaju da misle, nema mjesta za umišljene mudrace. Oni vide da ne shvaćaju pa misle da se onda nema što shvatiti. Ne žele se pomaknuti, tražiti kao tri mudraca.

Budimo maleni kao betlehemski pastiri ili budimo mudri kao mudraci s Istoka – i Boga ćemo spoznati i s Bogom ćemo kroz život hoditi.