Božić – Bog je postao mali da bi ljudi bili veliki
B O Ž I Ć
(B-2014)
Božić je najradosniji kršćanski blagdan. Njime slavimo početak završnog dijela Božje avanture s čovjekom. Ta avantura je počela stvaranjem čovjeka koji je u samom startu svoga postojanja odlučio potražiti samostalan put i ne obazirati se na Božji plan s čovjekom. Čovjek je bio zaveden đavlovom laži da će mu bez Boga biti bolje, toliko bolje da će i sam čovjek ‘biti kao Bog‘. I ta čovjekova sklonost ‘opiranja Bogu‘ prenosi se na sve ljudsko potomstvo i običava se nazivati ‘istočnim‘ ili izvornim grijehom. No, ako je čovjek htio i kroz svu povijest želi prekinuti s Bogom, Bog nije htio, nije ni mogao i ne želi, prekinuti s čovjekom. Temelj i razlog Božjeg neodustajanja od čovjeka jest bila i ostaje: ljubav. Od Abrahama pa naovamo počinje pisana povijest Božje brige oko čovjeka: brojni proroci, veliki i mali, svjedoci su te Božje brige. Dio djelovanja tih proroka zabilježen je u Bibliji Staroga zavjeta. Neki proroci su najavljivali ulazak samoga Boga u ljudsku povijest. I mnogi su mislili i očekivali da će Bog među ljude doći na ‘bogovski način‘: tako da se vidi ‘tko je gazda u svijetu‘. Pa i sam Isusov Preteča, Ivan Krstitelj, je najavljivao da će taj ‘očekivani Spasitelj‘ doći u sili i da će pročistiti ‘gumno svijeta’.
A božićno evanđelje nam javlja da se je to Božje ulaženje u svijet ljudi zbilo jedne noći, u posvemašnjoj tišini betlehemskih poljana. U jednoj nastambi za životinje, jer u kućama ljudi ‘nije bilo mjesta‘, došao je Bog kao malo dijete. Dakle, ne bogovski silno nego posve nemoćno dijete, posve ovisno o ljudskoj pomoći i brigi. Tu je Bog postao čovjekom, točnije Bogočovjekom.
Evanđelja, koja opisuju život i djelovanje toga Bogočovjeka među ljudima, na različite načine opisuju taj nevjerojatan događaj: da je Bog postao i čovjekom. Tako se na polnoćki i ranoj božićnoj misi čita Lukino evanđelje u kojem je opisano što se događalo u Betlehemu i njegovoj okolici te noći i toga dana, a Ivanovo evanđelje dnevne božićne mise donosi svečani proglas Božjeg ulaska u svijet ljudi, nakon duboka razmišljanja: što se to zapravo zbilo. Otkriva nam se nešto da bismo bili ponukani tražiti dalje. Ovi različiti evanđeoski opisi u svojoj različitosti se međusobno ne suprotstavljaju nego nadopunjuju. A u stvari sve naše ljudske misli i izričaji ne mogu dokraja obuhvatiti i razumjeti tu velebnu istinu da je Bogu toliko stalo do ljudi da je i sam postao jednim od nas.
Betlehemski događaji pokazuju kako je moguće da ljudi budu posve nezainteresirani, čak pomalo odbojni prema tom Božjem dolasku pa ne mogu naći mjesta u kući nego se mora zadovoljiti nastambom za životinje. Nasuprot tomu radosni prihvat toga Djeteta od strane betlehemskih pastira pokazuje kako čovjek ne mora ni puno znati ni puno imati, pa ipak može činiti ono što valja, ono što je potrebno.
Rođenjem među najsiromašnijim siromasima u nastambi za životinje Bogočovjek je pokazao da mu ništa ljudsko nije strano. Svojim rođenjem među neznatnim pastirima Bogočovjek je obogatio ljude najvećim bogatstvom: svojom nazoč-nošću. Mi se ljudi veselimo i ponosimo kad nam netko važan od ljudi dođe u posjet: em se za to pripremamo, em se pred drugima time hvalimo. Ovih dana mnogi se ljudi vesele kad se mogu rukovati s nekim od predsjedničkih kandidata, i još će biti radosniji ako baš taj kandidat bude izabran za predsjedničku službu. Kakva tek onda mora biti naša ljudska radost što je Bog postao još i čovjekom i što nas poziva da budemo u njegovu društvu. Uistinu je izmijenjena čovjekova stvarnost otkako je Bog postao jednim od ljudi: tako je izbrisana ona neposlušnost i ono suprotstavljanje čovjeka Bogu koje se dogodilo u samim počecima ljudskoga postojanja.
Upravo iz zahvalnosti prema Bogu što nas je počastio tolikim darom da je postao jednim od nas, među kršćanima se postupno razvila praksa božićnog darivanja. Iz svijesti da smo mi ljudi Božjim ulaskom u povijest obdareni velikim darom, kršćani su nastojali za Božić obdariti nekim darom svoje bližnje koji su živjeli u većoj oskudici. Dakle, božićno darivanje je darivanje drugoga, ponajprije drugoga u potrebi. Zato nije božićno darivanje kada ljudi daruju sami sebe, pa sebi kupuju božićne poklone. Znam da se na ovakav govor uznemire oni ljudi koji su sami sebe i za ovaj Božić bogato obdarili, i uznemirenost i mrzovoljnost je golema upravo onda ako si čovjek sav Božić pretvori u darivanje samog sebe. Razlog je vrlo jednostavan: ako je nekomu sav Božić u kupovanju darova sebi i drugima, pa mu sada taj dar omalovažiš, njemu zapravo ništa od Božića nije ostalo.
U samom hrvatskom imenu ‘Božić‘ za dan proslave Isusova rođenja krije se velika stvarnost: Božić nam govori da je to ‘mali Bog u velikom otajstvu‘. Vječni i nevidljivi Bog, počelo od početka i svjetlo od svjetla, uzeo je ljudsko tijelo da nas obogati svojim božanstvom kako bismo i mi postali dionici njegove božanske punine. Božić nam pokazuje da Bog želi komunicirati s ljudima. Zašto? Samo zato jer nas ljubi. Bog nema nikakve koristi od komunikacije s nama ljudima, nego doživljava odbijanje i prezir, čak i smrt na križu. Bog je došao na zemlju jer ne želi da čovjek zemljom luta nego želi da čovjek zemljom putuje, putuje prema vječnosti koju mu Bog sprema.
Ali čovjek u svom životu na zemlji može odbiti Božju ponudu, može se oglušiti na Božji poziv, može tako činiti jednostavno zato jer je čovjek kao Božje stvorenje obdaren slobodom. Zato i jesmo zaslužni za dobro koje činimo, a i krivi smo za zlo koje činimo. Sve ovo blještavilo i buka oko Božića može poprilično odvući našu pozornost s bitnih stvari i usmjeriti nas na površnost. Zato je uistinu zadivljujuće kako su naraštaji prijašnjih vremena uspijevali dohvatiti dubinu božićnog događaja i pretočiti je u riječi brojnih božićnih pjesama. Vjerojatno im je u tome pomogla i nekadašnja tišina dugih božićnih noći u kojima je duša osluškivala nadahnuća, a oči i uši su se odmarali. U doista divnim hrvatskim božićnim pjesmama opjevana je tajna Božjega rođenja na način ljudskog djeteta. Pa, uključimo se i mi svojim glasom u pjesmi u tu radost i dubinu Božjega dolaska među nas ljude.
