Isus nas poziva – odazovimo se

3. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2017)

Makar možda i nije tako često, ali više puta nam tako izgleda kao da su svako malo kod nas neki izboriDanas smo u evanđelju čuli da je i Isus imao izbore: birao si je svoje učenike. Na našim ljudskim izborima je uvijek tako da možemo birati samo između onih koji se kandidiraju, bez obzira smatramo li ih mi sposobnima ili nesposobnima za službu za koju se kandidiraju. I samo onda ako se odazovemo na izbore možemo barem djelomično utjecati na tijek izbora, ako pak se uopće i ne odazovemo onda izbor prepuštamo drugima i doista se nemamo nikakvo pravo kasnije žaliti na izabrane kandidate. Jer koga je bilo briga tko će biti izabran, taj se je uključio… tko se nije uključio znači da ga nije briga tko će biti izabran… pa se nema poslije što žaliti niti prigovarati.

A sad prijeđimo na Isusove izbore prvih svojih učenika, kako smo to čuli u današnjem zanimljivom odlomku evanđelja. Isus uopće nije imao kandidate. Prolazio je obalom Galilejskog mora i ugledao dva brata na ribarskom poslu. Izgleda da Isus uopće nije čekao da vidi kakav su uspjeh ostvarili u ribolovu – jednostavno ih je pozvao da ga slijede. Zanimljivo je i začuđujuće da su oni odmah pošli za njim: ulov riba koji su imali u mreži uopće im nije bio važan. Pa malo tko od nas ne bi ih savjetovao: Pa dajte najprije ulovljene ribe odnesite domaako imate višak prodajte ili podijelitei onda idite za Isusom. Možete se s njim dogovoriti gdje ćete se naći za 2-3 sata. Ništa se značajnog u tom vremenu ne može promijeniti.

Odmah nakon što su ova dvojica braće krenula za Isusom on poziva novu dvojicu braće: Jakova i Ivana. Oni nisu u trenutku poziva ribarili nego su krpali mreže: očito nakon prethodnog a prije novog ribolova. Dakle su se i u budućnosti mislili baviti istim poslom. I njima je jedan Isusov, praktički usputni poziv bio dovoljan da ostave svoj posao i krenu za Isusom. Ne znamo što si je njihov otac Zebedej mislio kad su ga sinovi tako naprasno ostavili.

Pa i nas kršćane, koji već jesmo Isusovi učenici, Isus svake nedjelje zove k sebi. Svaka nedjeljna sv. misa nam jasno pokazuje koliki se odazivaju a koliki poziv prečuju. Jer mnogi od pozvanih puno puta kažu, riječima ili samo ponašanjem, da imaju ili važnijeg ili zanimljivijeg posla… tako da Isus može, i mora, pričekati: još koji tjedan, još koji mjesec pa nerijetko i više godina. Dakako, i danas ima ljudi spremnih na Isusov poziv odazvati se: jer oni imaju volje pa onda i vremena za druženje s Isusom. I sami sebe i naše doma, pa naše susjede i znance, lako smjestimo u jednu od ovih grupa: one koji se odazivaju i one koji za poziv ne mare pa se ne odazivaju.

A sad malo promislimo o ljudima koje je Isus pozvao: jesu li oni bili prikladni za službu koju im je Isus namijenio. Prvoj dvojici ribara je rekao da će ubuduće biti ribari ljudi. Sva četvorica koja su prva pozvana bili su ribari! Očito je Isusu baš njihovo dotadašnje zanimanje bilo najbolja preporuka za službu i posao koji im je namijenio. Naime, ribari love ribu: neki put je ulov velik, neki put malen, a neki put nikakav. Lako je kad je ulov velik: dio se upotrijebi za vlastite potrebe, a dio se proda… neki put valjda i podijeli. Ali što kad je ulov malen ili nikakav? Nisu onda ribari osnivali povjerenstvo za rješavanje toga problema, niti su održavali sastanke kako poboljšati ribolov… rješenje je bilo puno jednostavnije i praktičnije: hajde ponovno loviti!

Baš takva praksa će im trebati i u budućnosti kad budu ribari ljudi, koji će propovijedanjem Isusove radosne poruke privlačiti ljude Isusu: da ga slijede u načinu života na zemlji kako bi mogli biti u njegovu društvu u vječnosti. I lako će tim ribarima ljudi, tim Isusovim izaslanicima, biti onda kad ih ljudi budu prihvaćali pa Isusa kao svog prijatelja i spasitelja prihvaćali. Ali što činiti kad te nitko ne sluša… ili kad te sluša ali ništa ne prihvaća…? Onda trebaju činiti baš ono što ribari čine kad je ulov slab ili nikakav: treba pokušati iznova, pa opet i opet. I tako mnogo puta, i tako svaki puta.

Pa brojni Isusovi ribari ljudi današnjice: papa, biskupi i svećenici, čine upravo to isto: ponovno i ponovno ljudima govore o Isusu… o njegovoj radosnoj vijesti – evanđelju – da Bog ljude ljubi, ljubi toliko da im sve grijehe oprašta kad se za njih kaju i da im želi darovati vječni život u nebu. Sve druge ponude ovoga svijeta su slabije: neke su živahnije, neke su blještavije, ali nikada posve ne ispune dušu, nikada posve ne učine čovjeka sretnima najveća mana im je što po smrti sve prestaje, ruši se u ništavilo. A svi ljudi u sebi nose čežnju da ne nestanu nego da žive: ne samo dugo, ne samo jako dugo, nego baš da žive vječno! Isusova poruka koju šire njegovi ribari ljudi kaže da je to ostvarivo kad se Isusa prihvati, kad se na Isusa čovjek osloni. Onda život može biti lak i težak, radostan i tužan – a najčešće od svega toga izmiješan – ali ne može biti izgubljen. I sama smrt se ne može izbjeći, ali se po uskrsnuću može život vječni steći. To je najveća i najjača poruka Isusovih ribara ljudi za sva vremena i za sve prostore. I mi smo na ovom prostoru i u ovom vremenu dionici tog Isusovog poziva, na nama je da poziv prihvatimo ili da se na nj oglušimo. Ali bolje ponude nema!

Kreirano: 22. Siječanj 2017.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856