Kršćani se ne boje i onda kad se boje

12. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2017)

Često nas ljude zahvati neki strah koji nas nekako zakoči. Vrlo često to bude strah pred nepoznatim što nas čeka pa onda ljudi zapadnu i u malodušnost: ne znamo što će biti, ne znamo kako će biti… pa je onda najjednostavnije stati i čekati: neka bude kako bude.

Isus nas na samom početku današnjeg evanđelja poziva da nas ne bude strah, točnije poziva nas da se ‘ne bojimo ljudi’! Jer ljudi mogu malo toga učiniti ljudima. Sve što ljudi ljudima čine jest kratkotrajno, prolazno.

Neki će se vjerojatno sjetiti kako više puta u Svetom pismu Bog poručuje čovjeku: Ne boj se!“ Poručio je to anđeo Gabrijel Mariji kod začeća, pa onda sv. Josip u snu da se ne boji uzeti sebi Mariju za ženu, također su te riječi čule žene na uskrsno jutro na praznom Isusovom grobu. Ipak, strah je neizbježna stvarnost našeg života. Pa i sam Isus se kao čovjek bojao toliko da se je prije smrti krvavim znojem znojio.

Jednostavno je čovjeku nemoguće ostati ravnodušnim kad vidi što mu se sprema ili što već živi: osobito kad se po starosti ili teškoj bolesti smrt bliži. Tako da je doista posve ljudski: bojati se. Pa zašto nas onda Bog poziva da se ne bojimo? Isus nas danas poziva da se tjeskobno i panično ne bojimo, kao da nam zbog nečega prijeti potpuna propast i nestajanje.

U paničnom strahu čovjek se utječe raznim gatarama i vračarama, u teškoj bolesti raznim iscjeliteljima i proricateljima budućnosti. Tad se čovjeku učini da ga je i Bog napustio i da su mu neki ljudi veći prijatelji od samoga Boga.

Isus hrabri svoje učenike da se ne boje premda je znao da i njega samoga čeka muka i smrt na križu i da će također i brojni njegovi učenici biti ubijeni. Isus želi reći svim svojim ljudima, nama kršćanima, da će morati proći kroz razne nevolje i da neće moći izbjeći križ i patnju – ali da ni tada nisu od Boga napušteni.

Zamislimo si zakratko ovu situaciju, koja baš i nije tako rijetka: neki mladi čovjek, čak dijete, teško na smrt oboli i umre… hoće li biti ikakva pomoć i utjeha ako počnemo vikati na Boga zašto je to dopustio… ako se, grubo rečeno onda i s Bogom posvadimo?! Tek onda nije ništa ostalo, tek onda je sve izgubljeno, ako se u tim teškim trenucima od Boga odijelimo. Ako pak se u takvim teškim, i to zaista teškim trenucima, oslonimo na Boga, onda je muka i žalost velika, ali ima i svoj smisleni nastavak: vječni život koji Bog čovjeku daruje.

U Svetom pismu Novoga zavjeta opisano je, znamo, više Isusovih čudesa ozdravljenja teških bolesnika. Ali nam zasigurno nije teško shvatiti da mnoge i mnoge bolesnike svoga vremena, dok je Zemljom hodio, Isus nije ozdravio! Za svoga života na zemlji Isus nije sve ljude s kojima se susretao u njihovoj patnji te patnje  oslobodio. Učinio je nešto drugo: i sam je prošao kroz jednu patnju, jednu uistinu veliku patnjukroz sramotnu smrt na križuda bi onda uskrsnućem  pokazao da po smrti nije sve izgubljeno. Tako je potvrdio smisao i vrijednost i takvoga patničkog života. Isus je svojim učenicima jednom prilikom rekao:U svijetu imate muku, ali ne bojte se, ja  sam pobijedio svijet!“

U ljudskom životu postoje dva opravdana razloga za strah: jedan je razlog patnja koja čovjeka može udaljiti od Boga, a drugi je razlog obijest koja također može čovjeka udaljiti od Boga. Postoji izreka: Ne huli na Boga kad ti je teško, ali i ne zaboravi na njega kad ti je dobro.

Dok smo s Bogom uvijek, ali baš uvijek, mi smo na strani jačega, na strani pobjednika, pa makar prolazili kroz teškoće i nevolje. Smijemo se bojati ali ne smijemo u tom strahu očajavati. Smijemo i Boga pitati zašto nam se to događa, ali ne smijemo Boga odbaciti, jer tek nam onda ništa, baš ništa, nije ostalo. Isus nam danas ukratko hoće reći: Ne boj se, nisi sam!“

Kolika je Božja briga za čovjeka Isus je izrekao izvrsnom prispodobom o Božjoj brizi za vrapce. Mi sami iz iskustva znamo da su vrapci posve beznačajne ptice, zapravo ptičice, o kojima praktički nitko ne vodi brigu – osim ako na vrtu napadaju salatu, grašak – pa nam Isus veli da Bog o njima vodi toliku brigu da ni jedan od njih ne padne a da Bog za to ne bi znao! I onda kaže da smo mi ljudi, svaki pojedinačno, Bogu mnogo vredniji od mnogo vrabaca pa je posve nemoguće da Bog ne bi za nas znao i onda kad smo u nevolji, i onda kad smo  u velikoj nevolji. I ne samo da nezainteresirano zna da smo u nevolji, nego nam daje snagu da nevolju izdržimo i da po uskrslom Isusu sretnu vječnost zadobijemo. Valja se bojati da to mi – i ja i ti – ne odbacimo.

Kreirano: 24. Lipanj 2017.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856