Ljubav i povjerenje nadopunjuju razum

BIJELA NEDJELJA

(C-2019)

Sigurno su mnogi od nas, koji smo imalo stariji i k tome redovitiji sudionici nedjeljnih sv. misa, u današnjem evanđelju lako prepoznali poznati nam događaj s apostolom Tomom. Zbog njegova uporna odbijanja da povjeruje onima koji su mu pripovijedali da su vidjeli živoga uskrslog Isusa, taj je apostol dobio poznati nam nadimak nevjerni Toma. A apostol Toma je na neki način jednostavno bio čovjek razuma. Po tome je apostol Toma nevjerojatno blizak mnogim ljudima svih vremena, pa tako i ovoga našega vremena. To su ljudi koji se u svojim životima ravnaju gotovo isključivo po razumu, a to znači po onome što mogu razumom dohvatiti. Makar kad se samo malo dublje zagrebe ispod te tobožnje sigurnosti razumske spoznaje vidi se da i ti ljudi – ‘ljudi  razuma‘ – ipak mnogo toga u životu prihvaćaju vjerom, a ne razumom.

Jedno od tih vjerovanja je npr. najpoznatija evolucija u kojoj ljudi vjeruju da je prije mnogo, mnogo godina svemir posve  slučajno i ni iz čega nastao i onda se evolucijom do ovoga sadašnjeg stanja razvio. Naime, ljudi to doista moraju samo vjerovati jer znanstveno to nikako ne mogu dokazati. Naime, ono što je znanstveno dokazivo moralo bi se moći pokusom ponoviti – i uvijek bi moralo doći na isto. Jasno je da se taj razvoj kroz više milijuna godina ne može ponoviti, pa se mora ili vjerovati ili ne vjerovati da se to tako zbivalo. Zapravo, mnogi znanstvenicikoji su dublje ušli u nevjerojatnu kompliciranost prirode, osobito života kao takvogakažu da je teško, jako teško, vjerovati da je slučajnošću to sve nastalo tako kako je sada jer je sav svijet previše kompliciran. I da je zapravo lakše vjerovati da je to sve stvorio sveznajući i svemogući Bog negoli vjerovati da je to nastalo slučajno. Pa niti jedna obična olovka ne može nastati slučajno nego ju mora netko napraviti. No, sad nije ni prilika ni vrijeme za takva daljnja razglabanja. Vratimo se mi radije našem apostolu Tomi, nevjernom Tomi.

Poput mnogih drugih i on je svojim očima vidio raspetog Isusa, vidio je i kako su ga mrtvog položili u grob – i kako da sada tako lako povjeruje da je taj mrtvi Isus postao odjednom ‘živi Isus?! Pa u tome je razum kroz stoljeća i tisućljeća tako neumoljiv jer se temelji na ljudskom iskustvu: tko umre, ne može biti živ! I točka. Pa baš tako i kaže apostol Toma: to neću i ne mogu vjerovati dok se opipom ne uvjerim da je drukčije nego što mi razum kaže.

Ipak, iz opisanog događaja izgleda da apostol Toma ipak nije dotaknuo Isusove rane, kako je to rezolutno tražio, nego mu je postalo dostatno za vjeru ono što je prije od Isusa čuo i doživio. Čuli smo kako je kod ukazanja Isus apostolima donio radost što je živ, ali im daje i zadatak da oni nastave njegovo djelo. Uz davanje toga zadatka Isus im je dao i snagu svoga duha da to mogu činiti i zato je dahnuo u njih. Ovdje je dobro sjetiti se da je prvi dah života čovjek primio od Boga kod stvaranja: u Adama je Bog udahnuo život. To pak onda znači da je Kristovo uskrsnuće novo stvaranje čovjeka: i to stvaranje za vječnost.

Nakon početne zbunjenosti i straha Isusovi učenici su se dosta brzo prihvatili zadatka koji im je Isus dao. Pravi početak djelovanja zbio se pedeseti dan nakon uskrsnuća kad su primili Duha Svetoga. Jedno takvo snažno djelovanje apostola opisuju nam Djela apostolska iz kojih smo kratki odlomak slušali kao 2. misno čitanje. Čuli smo da su se događala prava čudesa. Osobito su dojmljiva bila čudesna ozdravljenja teško bolesnih ljudi. Ta događanja su s jedne strane ljude plašila, a s druge strane su time bili oduševljeni i mnogi su se htjeli okoristiti čudesnim ozdravljenjem samih sebe ili svojih bližnjih.

I danas se od nas kršćana očekuju čudesa. I ne toliko zdravstvena čudesa – tu je, Bogu hvala, medicina tako uznapredovala da se događaju ozdravljenja kakva su nekad bila nezamisliva. Danas mi kršćani moramo činiti drukčija čudesa: moramo svjedočiti da nam je Bog važan u životu. Da nam je tako važan da možemo i dnevno moliti i nedjelju svetkovati: Bogu u čast, a sebi i našim bližnjima na duhovnu korist živjeti. Nevjerni Toma je čuo poduku da su blaženi oni koji vjeruju u Kristovo uskrsnuće premda ga nisu očima vidjeli. To vrijedi i za sve kasnije kršćane, to vrijedi i za sve nas. Uskrsli Isus je nazočan na svakoj sv. misi premda ga očima ne vidimo. No, on je nazočan po svojim riječima koje se  čitaju, po posvećenom kruhu i vinu koje postaju on sam, i po  nazočnim vjernicima koji su skupljeni u njegovo ime. Odazovimo se i mi na nedjeljnu sv. misu kako bi i po nama njegova nazočnost u ovom svijetu bila vidljivija.

Zadatak koji su apostoli primili je velik i važan: ljudima opraštati grijehe. To je zadatak, to je posao uskrsnih ljudi. Tako uskrsli Isus povjerava svojim ljudima ono poslanje koje je i on dobio od Boga Oca: da bude Spasitelj ljudi. Kršćani trebaju nastavljati praksu pomirenja ljudi s Bogom. Tamo gdje se ljudi pomire s Bogom nastaje novo stvaranje, novi ljudi. Ovih dana često i prečesto slušamo o progonima i ubijanju kršćana, ali nismo čuli da su se kršćani osvećivali. Kršćani opraštaju i nastavljaju dobro činiti. Tako ispunjavaju dobiveni zadatak od uskrslog Isusa. Nagrada je: već sada bolji svijet jer na zlo nisu zlom odgovorili i onda uskrsnuće i sretna vječnost s Bogom.

Kreirano: 28. Travanj 2019.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856