Ljubav i sloga znak je kršćana

7. USKRSNA NEDJELJA

(B-2015)

Kako je samo glatko i jednostavno protekao prvi izbor za novog apostola koji će nastaviti Isusovo djelovanje u svijetu nakon njegova uzašašća u nebo – a kako smo to čuli u današnjem 1. misnom čitanju. Najprije je apostol Petar obrazložio zašto je potreban taj izbor: jer je dotadašnji apostol Juda otpao. Kako pak je svako izraelsko pleme trebalo imati svoga apostola, da se nitko ne osjeća zakinutim, to je trebalo popuniti apostolski zbor da ih bude dvanaest: za svako pleme po jedan apostol. Izbor je bio kratak a uvjeti jasni: to je mogao i trebao biti samo onaj čovjek koji je bio uz Isusa od njegova krštenja na rijeci Jordan pa do njegova uzašašća. Zanimljivo je čuti da su samo dvojica, čija imena se i konkretno navode, ispunjavala te uvjete… premda je Isusa često pratilo veliko mnoštvo ljudi. Očito su samo ova dvojica bila od početka do kraja… svi ostali su bili samo prigodice, više ili manje često. Valjda jednostavno prema tome koliko im se činilo interesantno ono o čemu je Isus govorio. I taj izbor nije proveden ‘tajnim glasovanjem‘ nego javnim ‘bacanjem kocke‘. Ali ako smo pažljivo slušali opis događaja, onda smo mogli zapaziti da premda se izbor odvijao bacanjem i okretanjem kocke, izbor ipak nije bio obavljen na kockarski način: slučajnim obrtanjem kocke, nego je po kocki sam Bog pokazao na koga je pao Božji izbor. A to zato jer su se prije bacanja kocke apostoli pomolili Bogu da rezultat izbora bude pokazatelj Božje volje. I nismo čuli da bi se onaj koji nije bio izabran išta bunio ili žalio na rezultat. U tome su svi prepoznali Božju volju i spremno su je prihvatili.

Ovako jednostavan i smiren izbor apostola Matije pokazuje uspjeh Isusove molitve za svoje učenike ‘da budu složni‘, tako složni kao što je Isus u slozi sa svojim nebeskim Ocem. Ta sloga, za koju Isus moli, je uistinu bila potrebna apostolima: jer su odmah na početku propovijedanja radosne vijesti o Isusovom uskrsnuću nailazili na protivljenja, i prava neprijateljstva, jednostavno od ljudi kojima su govorili.

Isus je rekao i zašto se ljudi protive apostolima: zato jer njegovi učenici ‘nisu ljudi od ovoga svijeta‘. To nas može podosta zbuniti jer: ‘kako to da apostoli nisu od ovoga svijeta‘? Naime, mi svijet shvaćamo više u zemljopisnom smislu, a Biblija često podrazumijeva da je ‘svijet‘ sve ono što je ‘protivno Bogu‘. Onda pak je jasno da Isusovi učenici, kako onih dvanaest s početka djelovanja tako i svi kršćani kroz dugu ljudsku povijest, ne mogu biti ‘ljudi od ovoga svijeta‘. Važno je čuti kako Isus doslovce govori: da ne moli nebeskog Oca da njegove učenike – kršćane – uzme sa svijeta nego da ih u tom svijetu ‘sačuva od Zloga‘. Drugim riječima: dok budu djelovali među ljudima koji se protive Bogu neka budu sačuvani od ‘djelovanja Zloga‘ da i oni sami ne bi postali ‘protivnici Božji‘.

Da to ne ostane nekako u zraku možemo se poslužiti sasvim novim primjerima kako se može postati ‘protivnicima Božjim‘, a o tim primjerima često progovaraju današnji mediji. Kod nas je najviše rasprava bilo oko ‘braka‘: je li to zajednica muškarca i žene ili kako se već ljudi dogovore. Bio je održan i referendum o tome. Po ‘Božjem promislu‘ je to očito zajednica muža i žene, jer samo u takvoj zajednici mogu nastati novi životi, novi ljudi. Tisućama godina je takva zajednica bila ‘brak’, a sve ostalo se smatralo zastranjenjem zbog ljudske slabosti i grešnosti.

Sad nedavno su mediji izvijestili o promišljanju jedne američke političarke da će sve vjerske istine koje se protive ‘novim ljudskim promišljanjima o braku, abortusu i eutanaziji, trebati promijeniti‘. Dakle, ženska se počela ‘igrati Boga’. Naravno je da niti jedna ozbiljna vjerska zajednica to neće moći prihvatiti pa ni pod cijenu mučeništva. Već je sv. Petar pred židovskim vijećem izjavio da se u svom propovijedanju Krista uskrsloga moraju ‘više pokoravati Bogu negoli ljudima‘. Toliko toga ljudi danas žele izmijeniti jer da su ‘stari načini’ zastarjeli. A ti ‘stari načini’ su zapravo u mnogočemu uključivali Boga: Božju istinu o svijetu i čovjeku. I sad se mnogim ljudima jednostavno ne da živjeti ‘po Božjem‘. I bilo bi to sve u redu kad bi ti novi načini ‘donosili dobre plodove’. Ali vidimo da to baš i nije tako: brakovi se raspadaju, djeca i mladi stvaraju sve više problema. U jednom od prošlih brojeva Glasa koncila bila je zgodna karikatura s dobrom porukom. Naime, deda je, gledajući grupu mladih, rekao baki kako se vidi da ovi ‘današnji mladi imaju problema s odrastanjem‘. I onda je dodao: ‘a kako sam ja odrastao a da to nisam ni znao‘?! Baka mu je odgovorila: ‘zato jer je netko za tebe molio, a da ti to nisi ni znao‘.

Onako usput sad se svatko od nas može pitati: ‘koliko često se ja molim za nekoga svoga‘?! Evo konkretnog primjera: često vidim kako tata doveze kandidata za prvu pričest ili krizmu na sv. misu nedjeljom i on se okrene i ode doma… vratit će se kad misa bude gotova. I sad odgovorimo svatko sam sebi: što će to dijete zaključiti o nedjeljnoj sv. misi?! Valjda jednostavno to da je ta misa za djecu i stare… a tata i mama imaju ‘pametnijeg posla’. Događaji u školi, na ulicama i stadionima ne pokazuju da je ta nova praksa dobra, da donosi dobre plodove. Evo, to je istina života, neukrašena i nepofarbana.

A današnje evanđelje je završilo Isusovim riječima da on svoje učenike – nas kršćane – šalje u svijet da djeluju tako da budu ‘posvećeni u istini‘. Ta istina je Božji promisao s čovjekom koji je Božji stvor i zato samo u druženju s Bogom može pronaći pravi put, istinu i život. Bolje društvo i boljeg životnog suputnika čovjek ne može naći.