Ljubav može i zna, kako i kome

6. USKRSNA NEDJELJA

(B-2015)

Tko je iole ozbiljnije slušao današnja misna čitanja mogao je i trebao primijetiti da se u njima govori o ljubavi. Govor o ljubavi danas je poprilično šarolik: ljubavlju se naziva sve i sva, pa i ono što doista ljubav nije. A čovjek doista čezne za ljubavlju i ljubavi nikad nije previše. Ljubav daje smisao našem životu, našim postupcima i naporima.

Isus je u evanđelju rekao da jeOtac ljubio njegai daon ljubi ljude. Rekao je i da ćemo i mi ostati u njegovoj ljubavi, ako budemo čuvali njegove zapovijedi. A ne čini li se mnogima od nas da zapovijedi i ljubav nekako ne idu skupa!? Isus očito ne sluša naše prigovore nego nastavlja u čemu se može prepoznati najveća ljubav: to je ona koja je sposobna dati život za prijatelje. Ako smo odmah pomislili da to znači umrijeti za prijateljaonda to možemo slikovito usporediti kao da smo se odmah popeli na najvišu prečku visokih ljestvi. A mi znamo iz iskustva da se po ljestvama penjemo postupno, može nekad malo i napreskokce, ali odmah dohvatiti najvišu prečku uglavnom nije moguće. Tako nekako je i sa davanjem života za bližnje: ono se odvija svakoga dana kad svoje dane, mjesece i godine živimo s drugima i za druge. Tako npr. roditelji daju život za svoju djecu kad se za njih brinu, kad ih odgajaju. Kad djeca porastu ipostanu svojine mogu roditelji reći ‘kako će sad, kad su oslobođeni brige za djecu, na miru i po svojoj volji i izboru opet proživjeti one godine koje su prošle u brizi za djecu’. Ne, te godine su potrošene i više se nikako ne mogu vratiti – dakle, život tih godina dan je za djecu. U tome se prepoznaje i roditeljska ljubav za djecu, ljubav koja rijetko sve uloženo dobiva i vraćeno.

Naravno, život za druge daje se i na mnoge druge načine osim roditeljske ljubavi i brige za djecu. Zapravo uvijek kad smo učinili nešto za drugoga, i kad smo učinili nešto za zajedničko dobro… to smo mi darovali dio svoga života – veći ili manji – za druge, najčešće za prijatelje svoje. U posebnim okolnostima može se život za druge darovati i u trenu, odjednom: to su svi oni koji su životom stradali dok su druge spašavali. Tako povremeno možemo čuti ili pročitati kako su životom stradali i pojedini članovi nekih spasilačkih ekipa dok su nastojali spasiti ugrožene ljude, a nama su najpoznatiji mnogi branitelji iz domovinskog rata koji su dali svoj život u obrani svoje domovine, zapravo u obrani ljudi koji ovdje žive. Jer domovina bez ljudi zapravo i nije domovina… to su onda samo hektari zemljišta. Jednako tako i kuća u kojoj nitko ne živi nije dom. Usput rečeno zato je pogrešni natpis na nadgrobnim pločama na kojima piše ‘tihi dom’ obitelji te i te. Budući da u grobu nitko ne živi, to se grob nikako ne može smatrati ‘domom’. Mi po vjeri znamo da duše naših pokojnika žive i poslije tjelesne smrti… ali ne u grobu.

Još jednom se podsjetimo: govor o ljubavi danas je poprilično šarolik: ljubavlju se naziva sve i sva, pa i ono što doista ljubav nije. A čovjek doista čezne za ljubavlju i ljubavi nikad nije previše. Ljubav daje smisao našem životu, našim postupcima i naporima. Naša djela pokazuju koliko koga ljubimo. Isus je rekao da je davanje života za bližnjega najveći iskaz ljubavi. Isus nije to samo rekao, Isus je to svojim primjerom pokazao: dao je život za ljude kad im je riječima govorio i primjerom pokazivao… da bi konačno svoj život žrtvovao za ljude i to u sramotnoj i mučnoj smrti na križu.

Tako nas Isus riječima i primjerom poziva da ni mi ne škrtarimo na ljubavi prema našim bližnjima. Kako god je ljubav teškodefinirati, a to je dosta lako ljubav zamijetiti: da li je ima ili je nema. Imamo li oči da vidimo što treba učiniti, imamo li ruke da konkretno pomognemo, imamo li noge da stignemo kamo treba stići… i onda to sve povezati ljubavlju, a to znači sa srcem sve činiti – to je istinska ljubav.

Prava ljubav ne odustaje. Ne samo da lako ne odustaje nego prava ljubav uopće ne odustaje. Prava ljubav se ne da obeshrabriti. Ako u našem životu nema ljubavi, svaka je molitva uzaludna, a dolazak na sv. misu je gluma. Ovaj svijet je često ružan, a čovjek tužan jer se puno više toga radi iz interesa negoli iz ljubavi. Kad poslodavac voli svoje radnike onda im daje zasluženu plaću, kad radnik voli svoga poslodavca onda radi marljivo i pošteno. Kad župnik voli svoju župu onda mu nije svejedno kako župljani žive. Vrlo je tužno ako župniku bude svejedno kako župljani žive, to je i na njegovu osobnu štetu, a posve sigurno i na štetu vjernika te župe. Jednako tako kad kršćanin voli Krista, onda mu je nedjeljna sv. misa potreba zbog susreta s voljenim… bez te ljubavi prema Kristu sv. misa je samo obveza i muka koju treba izbjeći… a onda razlog nije teško naći.

Kad sebičnost pobijedi ljubav, čovjek trpi i pati. Gdje nema ljubavi nema ni Boga! Onda i čovjek ostaje ponižen i poražen, trpi i propada. A ljubav počinje od mene i od tebe, od svakoga od nas, i to u malim, svakodnevnim stvarima. Već više stoljeća nama na glavnom oltaru lik sv. Martina koji daje pola svoga plašta siromahu govori da treba drugima pomagati konkretno, onako kako se u toj situaciji može. I mala konkretna pomoć puno više vrijedi nego mnoštvo lijepih riječi.

Ove nedjelje i mnogi vatrogasci slave svoga zaštitnika sv. Florijana, mučenika za vjeru. Sv. Florijan nadahnjuje vatrogasce da se trude spasiti materijalna dobra često i nepoznatih ljudi, i pritom se nerijetko izlažu opasnosti osobnog stradanja. Tako vatrogasci slijede naputak samoga Isusa iz današnjeg evanđelja da je najveća ljubav pokazana onda kad se čovjek žrtvuje za bližnjega svoga. Pa neka naši bližnji osjete da smo uz njih i za njih. Onda smo mi istinski Kristovi nasljedovatelji, onda smo mi pravi kršćani.

Kreirano: 9. Svibanj 2015.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856