Marija Bogorodica – nadahnuće za Novu 2017. godinu
MARIJA BOGORODICA – NOVA GODINA
(A-2017)
Kako je brzo prošla 2016. godina, a bila je još jedan dan dulja od uobičajenih godina jer bila je prestupna. Prošle noći započela je 2017. godina od Isusova rođenja. Već samo taj podatak jasno pokazuje koliko je važno Isusovo rođenje: ono dijeli cijelu ljudsku povijest na dva dijela – na ono što se zbivalo prije Isusovog rođenja i na ono što se zbiva nakon Isusovog rođenja.
Mi stariji se lako sjetimo da se je još ne tako davno govorilo da su to godine ‘nove ere‘, jer se nije smjelo spomenuti Isusa. Pa stvarno je nakon Isusova rođenja započela nova era, novo vrijeme: kad su Bog i čovjek tako sjedinjeni da su u jednoj osobi. Već 2017 godina Bog živi i kao čovjek. Time smo mi ljudi doista počašćeni i uzdignuti u novi način postojanja: tako da ni smrt više nije kraj čovjekova postojanja nego je to trenutak prelaska iz vremena gdje se godine broje u vječnost koja bez prekida traje.
Sudbonosnu ulogu u tom Božjem dolasku među ljude na način čovjeka – i to kao malenog djeteta – imala je Marija, skromna djevojka iz Nazareta. Ona je Bogu dala ljudsko tijelo i narav. Eto zato mi kršćani i svaku novu godinu započinjemo proslavom Marije Bogorodice. Poveliko je iznenađenje da se rođenje Bogočovjeka Isusa zbilo – kako smo to čuli u današnjem evanđelju – u nekoj štali: tako da su prva kolijevka u koju je bilo položeno to maleno Dijete bile ‘jasle‘. A prva delegacija koja je došla pozdraviti Spasitelja nisu bili neki važni i moćni ljudi, prva delegacija, prvi posjetioci su bili pastiri s betlehemskih poljana. Ispripovjedili su zašto su došli: jer su im anđeli s neba javili da se je kod njih, u njihovoj blizini, rodio Spasitelj. Mora da su se i oni jako iznenadili kad su Spasitelja ugledali u jaslama. Ipak su od tog Djeteta Isusa otišli ‘slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno‘. To pak znači da su ti pastiri ‘očima duše‘ vidjeli puno, puno više negoli ‘tjelesnim očima‘. Očito je to bio Božji dar njima, a koji su oni radosno i spremno prihvatili.
Vjerujem da je u tom smislu danas zgodna prilika da svatko samog sebe upita koliko je spreman posluhnuti unutarnji glas koji ga navodi na dobro, na dobra djela, na velikodušnost, na ljubav prema bližnjima. Nova godina koju danas započinjemo ponudit će nam puno prilika da se pokažemo: ‘tko smo i što smo‘… da mognemo ostavljati ‘trag dobra‘. Dakako, bit će i puno prilika da se izmaknemo iz takvih prilika – bolje rečeno neprilika – uz vlastito opravdanje: da nismo mi dužni to učiniti. Pa možda po nekom zakonu i nismo, ali po ljubavi i dobroti jesmo: jesmo obvezni ostavljati ‘trag dobra‘. Za neke ljude ova će godina biti i ‘zadnja prilika‘ da se čini dobro, i zadnja prilika da se kaje za grijehe i ispravlja pogreške.
Dakako, svi se mi nadamo da ćemo živjeti ne samo do kraja ove 2017. godine nego da ćemo još dosta, još puno godina izbrojati prije negoli stignemo u vječnost. Zato nam je red i potreba zazivati ‘Božji blagoslov‘ na sebe, na naše bližnje, i na sav naš posao, kako bismo doista i dane, i mjesece, i godine živjeli što više kao ljudi od Boga, kao Božji stvorovi. Već je u Mojsijevo doba – kako smo to čuli u 1. misnom čitanju – Bog obećao da će ‘blagoslivljati‘ one koji će zazivati Božji blagoslov. Ali Bog često ne daje blagoslov ‘na prazno‘ nego traži naš angažman, traži čovjekovo zalaganje. Pa neka nam mnogi, možda i svi, dani u ovoj novoj godini budu dani našeg zalaganja i Božjeg blagoslova. Onda će nam ova godina biti ‘sretna‘.
