Nova 2019. godina je nova prilika za dobro uz Božji blagoslov

MARIJA BOGORODICA – NOVA GODINA

(C-2019)

Ove noći, u ponoć, započela je 2019. godina od Isusova rođenja u betlehemskoj štali. Već na prvi pogled je to poprilično iznenađenje da je netko rođen u štali tako važan da se po njemu broje godine. Mnogo godina ranije, prije Isusovog rođenja, u raznim carstvima i kraljevstvima godine su se brojale na razne načine. Tako su se npr. u grčkim državicama godine brojale po ‘održanim olimpijskim igrama‘, a većina vladara je brojila prema godinama svoga stupanja na prijestolje. A onda je sve te ‘olimpijske godine’ i godine vladanja zamijenilo brojanje godina od Isusovog rođenja. Dakako nisu to počeli brojiti Josip i Marija, niti betlehemski pastiri, niti mudraci s Istoka – te godine po Isusovom rođenju počeo je brojiti jedan redovnik Dionizije Mali u 6. stoljeću (525. godine) poslije Isusovog rođenja. Mnogo kasnije se spoznalo da je taj redovnik malčice pogriješio u godinama – vjerojatno sedam godina – ali se to više nije ispravljalo jer bi to bio preopširan posao za takvu sitnicu. Koga pak još nešto više, ili možda i puno više, o tome zanima neka potraži npr. na Internetu.

Isusovo rođenje, kao početak Isusova povijesnog ostvarivanja spasenja, je tako i vidljivo postalo ‘prekretnica vremena‘. Pa tako postoji vrijeme koje je proteklo prije negoli je Bog u Isusu postao i čovjek – a postoji i vrijeme u kojem je Bog po Isusu još i čovjek. Možemo reći ono prije je ‘stara era‘, a ovo poslije je ‘nova era‘. Tako to i čine bezbošci koji izbjegavaju spominjati Isusovo ime! Baš bi bilo zanimljivo čuti njihovo obrazloženje: zašto je ono stara, a ovo nova era!? A kršćanski kalendar sastavljen od svetkovina, blagdana i liturgijskih razdoblja usmjerava naš pogled iz zemaljske svakidašnjice prema vječnosti – gdje se godine ne broje.

Vjerojatno ste mnogi zamijetili da je na prvi dan nove godine na većini kalendara napisano i Marija Bogorodica. S vjerničke strane sasvim razumljivo jer Marija je bila ‘početak boljega svijeta‘. Taj bolji svijet počeo se je ostvarivati već onda kad je na Božju ponudu ‘da bude Majka Božjeg Sina‘ Marija spremno odgovorila. „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi.“ Očito je već i prije te Božje ponuda Marija bila ‘službenica Gospodnja‘ po svom načinu života. Zato je i bila sposobna tako odgovoriti. Zato nam je Marija dana odmah na početku jedne nove godine kao primjer i kao poziv da i svi mi u novoj godini budemo što spremniji živjeti kao ‘službenici i službenice Gospodnje‘. A posve sigurno će i u ovoj tek započetoj godini biti poprilično prilika da se iskažemo. Da se iskažemo i kao dobri ljudi i kao dobri vjernici. Da se iskažemo kao Kristovi učenici našega vremena i naših prostora. U tome će nam pomagati, a valjda počesto i odmagati naši bližnji. Dakako i mi ćemo njima više-manje jednako tako: i pomagati i odmagati u tom ostvarivanju dobra.

No, uz naše vlastito zalaganje i uz pomoć naših bližnjih mi dosta često potrebujemo i potporu Božjeg blagoslova. Onako kako su to potrebovali već i vjernici Starog zavjeta u vrijeme Mojsija i Arona, kako smo to čuli u kratkom odlomku 1. misnog čitanja. Malo je redaka u tom odlomku ali je puno poziva na pouzdanje u Boga. Zanimljiv je i poticajan poziv ‘neka te Gospodin licem svojim obasja‘. Lice je ono po čemu mi najbolje prepoznajemo ljude, svoje bližnje. Ako nas Bog licem svojim obasja to će zapravo značiti da ćemo spoznati, na za nas najbolje mogući način, kakvim nas je sposobnostima Bog obdario i koje nam je zadatke u životu Bog zadao. Dakako zato da te zadatke s tim sposobnostima obavimo. Zbog naše nedostatnosti kao i zbog lošeg utjecaja sa strane, to nam često predstavlja veliku teškoću: pa se mučimo i negodujemo nad životnim prilikama i neprilikama. Ne bi nas Bog sigurno postavio u neku životnu okolnost koju mi ne bismo bili sposobni živjeti.

Međutim nam ta spoznaja naših sposobnosti nije dana odmah kod rođenja, niti kad naučimo čitati i pisati. Te svoje sposobnosti često puta moramo mučno otkrivati i u njihovu korištenju se oslanjati: kako na svoju snagu tako na potporu Božjeg blagoslova. Tu moram opet ponoviti ono što ste već puno puta čuli: velika pomoć i u otkrivanju svojih sposobnosti i njihovu korištenju u konkretnim prilikama života dolazi nam: od dnevne molitve, od čestih primanja sakramenata i od onog prepoznatljivog našeg sudjelovanja u nedjeljnoj sv. misi. Tu se dobivaju mnoga nadahnuća, tu se dobivaju i snage ta nadahnuća pretvarati u konkretna djela. Za primjer nam mogu poslužiti i vrhunski sportaši koji bi malo toga mogli kad ne bi često trenirali. I u treningu često iste pokrete ponavljali i iste napore podnosili. To se zove održavanje tjelesne kondicije. A kako mi ljudi nismo samo tijelo nego i duh, to je potrebno održavati i duhovnu kondiciju.

Očito su tu duhovnu kondiciju održavali i pastiri s betlehemskih poljana pa su zato bili sposobni – kako smo to čuli u  današnjem evanđelju – u malenom Djetetu rođenom u štali prepoznati rođenje nekog tako važnog i velikog da su ‘slavili i hvalili Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno‘. A evanđelist Luka piše da je Marija Bogorodica sve ove događaje ‘u sebi pohranjivala i prebirala ih u svome srcu‘.

To pak je poziv i svima nama da i mi pohranjujemo u sebe sve događaje svoga života, sve što ćemo ove godine doživjeti i da razmišljamo o tome što će nam se događati. Posve sigurno za mnogo toNga ćemo i mi biti odgovorni: krivi ili zaslužni. Tako će nam ti događaji biti korisni na našem ovozemnom putovanju u vječnost. Lanjska godina je završeni dio jednog dijela našega životnog putovanja. Godina pred nama, koju smo danas započeli, pak je nova prilika i nova šansa. Prilika i šansa da dobivene sposobnosti upotrijebimo na dobro: sebi i svojim bližnjima.