Po krštenju smo postali Božji sinovi i kćeri

KRŠTENJE ISUSOVO

(B-2015)

Danas se u našoj domovini bira osoba koja će obnašati predsjedničku službu: bit će to predsjednik ili predsjednica. Već duže vremena slušali smo njihove pozive da nju ili njega izaberemo jer će on ili ona za nas učiniti ovo ili ono. Obeća-nja su tako velika i lijepa da normalni čovjek unaprijed zna da ta obećanja neće biti ispunjena. Ma bilo bi dobro, bilo bi izvrsno, kad bi se sve obećano i ostvarilo, no iskustvo nas uči da su mnoga obećanja tako često neispunjena da je nastala i izreka da su obećanja ludom radovanja. No, opet znamo da se nešto doista mora promijeniti jer ovako dalje dugo još ne može trajati. Mi kršćani pak imamo specijalnog voditelja i podupiratelja u životu koji svojima ne obećava lagodan život nego teškoće i nevolje kao način poboljšavanja zemaljskog života i kao put prema sreći vječnog života. Toga svog specijalnog voditelja mi nazivamo Spasiteljem jer je svojim životom i uskrsnućem spasio vrijednost i smisao ljudskog života.

Božićnih dana smo slušali kako je najprije pastirima bilo objavljeno da se je rodio Spasitelj svijeta. Javili su im to anđeli s neba i pastiri su ih poslušali i maleno dijete Isusa svojim darovima darivali. Na blagdan Bogojavljenja pak smo slušali kako su i mudraci s Istoka istraživanjem prirode saznali da se ‘rodio novi kralj’. Tog novog kralja oni su darivali znakovitim darovima: zlatom, tamjanom i smirnom.

Danas smo u evanđelju susreli odraslog Isusa koji dolazi k Ivanu Krstitelju da ga krsti u rijeci Jordan. Tom pri-likom se dogodila i inauguracija, uvođenje u službu, istinskog Spasitelja ljudi koji je od samog nebeskog Oca dobio prepo-ruku da jeljubljeni Sini da je u tom ljubljenom Sinu nebeskom Ocusva milina. To krštenje je bilo potpuno solidariziranje Božjeg Sina s grešnim ljudima: Božji Sin nije izbjegao društvo grešnih ljudi koji su dolazili k Ivanu krstiti se u znak priznavanja svojih grijeha, nego je svojim silaskom među grešne ljude, grijehe ljudi preuzeo na sebe. I doista je Isus tijekom trogodišnjeg djelovanja među ljudima pokazao svoju osobitu naklonost prema grešnim ljudima tako da su mu mnogi suvremenici i predbacivali da se druži ne samo s problematičnim nego baš s grešnim ljudima. I onda se više puta dogodilo istinsko čudo: da su pojedini grešni ljudi uspijevali poslije susreta s Isusom promijeniti se iz temelja pa su od grešnika postali sveci!

Eto tako nam tipromijenjeni ljudisvjedoče kako susret čovjeka s Isusom vraća čovjeku njegovo dostojanstvo Božjeg stvora. Na temelju tog dostojanstva nastala su i tzv.ljudska prava‘. Mnogi ljudi koji govore o ljudskim pravima zapravo i ne znaju da ona svoj temelj imaju u Bibliji: druge religije i vjere izvan kršćanstva ne poznaju ljudska prava. Biblija govori da su svi ljudi Božji stvorovi: potekli su od Boga pa ih zato možemo zvati i Božjom djecom. I nam aje Bog na krštenju rekao da smo njegovi ljubljeni sinovi i kćeri. Zato je Bog u 5-toj zapovijedi zaštitio ljudski život tako da ga nitko ne smije nekažnjeno nikome oduzeti. To vrijedi od začeća do prirodne smrti. Zato kršćani nikada ne mogu i ne smiju prihvatiti niti abortus niti eutanaziju kao rješavanje životnih problema. Posve sigurno su bolesni na duši svi oni ljudi koji zagovaraju i prihvaćaju i abortus i eutanaziju kao sastavni dio rješavanja životnih problema.

Apostol Ivan u svojoj poslanici želi nas učvrstiti u vjeri da smo doista postigli život kad smo povjerovali i životom nasljedujemo Božjeg Sina Isusa. A da kršćani vjeruju i nasljeduju Isusa vidljivo je po tome što ljube bližnje, čuvaju zapovijedi tj. žive po njima, i vjeruju da je Isus Božji Sin. Jer ako smo mi ljudi prijatelji s Božjim Sinom, onda je valjda i Bog naš prijatelj… a većeg i boljeg prijatelja od Boga čovjek i ne može imati. Ljudsku oduševljenost Kristom poprilično narušava spoznaja daKristovi ljudinisu u životu zaštićeni od problema i nevolja. To s jedne strane začuđuje jer nas svemoćni Bog ne štiti, a s druge strane nas tješi da je i Božji Sin također imao nevolje – sve do nasilne smrti na križu. A kako križ ipak nije bio završetak nego bolni trenutak nakon kojeg je slijedilo uskrsnuće i vječni život, to i svi koji u Krista vjeruju, Krista životom slijede, imaju zagarantiranu istu sadašnjost i budućnost: životne teškoće, smrt i uskrsnuće.

Istina je da se kroz svu ljudsku povijest, pa tako i danas, ljudima nude i drukčiji životni putovi i drukčiji svršetci života. Taj drukčiji životni put bi se najjednostavnije mogao predstaviti kao: jedi, pij i uživajskraćeno: lumpaja onda te ionako nema. Ma to bi još i bio nekakav prihvatljiv prijedlog kad čovjek u sebi ne bi osjećao želju za mnogo trajnijim životom negoli samo do smrti. A ta smrt čovjeku uvijek prerano stigne prerano i onda kad ispunistotu‘… i zato se ozbiljan i životom iskušančovjek doista mora pitati ozbiljna pitanja, ona najjednostavnija i najteža: Koje je izvorište života? Zbog čega sam rođen i kamo idem? Čemu se nadam? Radi čega postoji svijet? Što se nalazi onkraj granice smrti? Odakle u nama nezadovoljstvo? Zašto voljeti bližnje? I tu bi se dalo nabrajati i nabrajati sve nova i sve važna pitanja. A mi se često i ne pitamo, pa kako da onda i odgovore dobijemo?! Ako pokuša-mo istinski odgovoriti na ta pitanja, nužno ćemo se susresti s potrebom vjere. A danas je glavna zapreka za vjeru nedostatno zanimanje za istinu i otklanjanje iz svoga života i iz javnosti velikih pitanja. A ne smijemo preko ozbiljnih pitanja olako prelaziti, s podsmjehom da sada to nije važno, ili da nam je sve jasno. Industrija zabave može samo zakratko ispuniti ljudske oči i uši pretvarajući sav život ušou. Za kršćane je život zadatak koji ima i kaznu i nagradu: raj ili pakao. Kršćanin se postaje krštenjem.

Krštenje je važan čin u životu svakoga čovjeka. Budući da se danas većinom krste malena djeca, to je krštenje čin kojim roditelji i kumovi preuzimaju obvezu podučiti malog krštenika, riječima i životom, što je započelo krštenjem i da se iz toga ne može odstupiti… može se samo nagrditi i životnom praksom izobličiti. Zato se uvijek za krštenje djeteta traži vjera roditelja i kumova čiji je minimum da i sami budu sakramentima opskrbljeni za život po vjeri. Zato nema smisla krstiti djecu roditelja koji se mogu vjenčati pa to ne žele… jer ako je njima teško ili nevažno taj važan korak u kršćanskom življenju učinitikakva je onda sigurnost da će se truditi i dijete u vjeru upućivati?! Onda će zapravo na krštenju lagati kad budu obećali da će to dijete u kršćanskoj vjeri odgajati, a kumovi da će im u tome pomagati. Krštenje nije magijski čin po kojemu će dijete dobro spavati i jesti, lijepo u visini i težini napredovati, pa roditelje poštivati i kasnije u školi dobro učiti. Krštenjem se dobiva sposobnost osluškivanja Božjih nadahnuća, dobiva se i jakost življenja po tim nadahnućima, a sve uz našu slobodu prihvaćanja ili odbijanja. Smijemo u životu i posrtati, smijemo i griješiti i onda za oproštenje prositi, ali da život ne promašimo, u vječni život s Bogom nam je stići.

Kreirano: 10. Siječanj 2015.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856