Pozvani smo da budemo poslani

14. NEDJELJA KROZ GODINU

(C-2019)

         E, ovo se zove uspjeh, ovo je stvarni uspjeh: od sedamdeset dvojice prvotno poslanih Isusovih učenika došlo se do trenutno nekoliko milijardi kršćana. Toliko ima Isusovih učenika u ovom našem vremenu na cijelom svijetu. Neki su bolji neki su lošiji. Neki žive kao sveci premda vjerojatno nikad neće biti službeno proglašeni svetima. Neki kršćani pak su jedva prepoznatljivi kao Isusovi učenici, više po nazivu nego po životu, ali s trajnom mogućnošću poboljšanja. I mi danas ovdje okupljeni, kao sudionici ove sv. mise, također spadamo među te milijarde Isusovih učenika našega vremena.

Nas na ovoj sv. misi ima i više od sedamdeset dvoje, a u našoj župi nas ima preko tri tisuće. Zato se opravdano i od nas očekuje da budemo uspješni prenositelji kršćanske vjere budućim naraštajima. Oni poslije nas znat će koliko smo u tome uspjeli. Ona prva sedamdeset dvojica izvrsno su uspjela.

A kako su samo neobično ona sedamdeset dvojica poslana u svijet. Čuli smo: praktički bez ičega. Nosili su samo poruku. Čak nisu dobili niti neko optimistično predviđanje, utješne riječi da će biti uspješni, da će od ljudi biti lijepo primljeni. Baš obratno: rečeno im je da ih se šalje kao janjce među vukove. Kod nas janjaca ima malo, a vukova nimalo, no ipak znamo kako bi se janjci proveli među vukovima. I bili su poslani bez ikakvih pomoćnih sredstava: i bez kese i bez torbe. Znamo, u kesi se nosi novac u torbi neki pribor. Vjerojatno podosta zbunjujuće djeluje i Isusova zapovijed da nikoga putem ne pozdravljaju. Pa nas se već od malih nogu uči da trebamo pozdravljati ljude. To jednostavno spada u dobar odgoj, to zahtijeva lijepo ponašanje među ljudima. To se uči… ali neke se baš i ne nauči. No, Isus ne brani obični pozdrav: dobro jutro i dobar dan nego brani pozdrav koji se pretvori u nepotrebno brbljanje. Kako su nekada ljudi uglavnom putovali pješke, osobito na kraće staze, to je susret s nekim i pozdrav bio zgodna prilika da se malo zastane i odmori od hodanja. Takvo pozdravljanje Isus brani svojim poslanim učenicima. Tu se samo nepotrebno troši vrijeme.

U daljnjim uputama Isus pokazuje da će njegovi poslanici biti posve ovisni o ljudima kojima dolaze. Odmah neka znaju: neki ljudi će ih primiti, a neki će ih odbiti. Iz ovoga se može zaključiti kako uspjeh ili neuspjeh navještaja Isusove poruke ne ovisi samo o onima koji tu poruku prenose nego i o onima koji tu poruku slušaju. Tu se opet trebamo podsjetiti na veličanstveni Božji dar čovjeku: dar slobode. Danas je Božja poruka još dostupnija ljudima: nije vezana samo na sedamdeset dvojicu, nije vezana samo na žive ljude koji govore okupljenom mnoštvu, nego se može čuti i putem brojnih medija suvremenog doba: radija, televizije, interneta. Način prenošenja je različit, ali je poruka ista: Bog ljude voli. Toliko Bog ljude voli da je i sam postao Čovjekom u Isusu Kristu. Taj Isus nam je rekao da Bog toliko ljude voli da im želi darovati ne samo ovaj prolazni život na ovome svijetu nego i sretan život u vječnosti. Božji je to dar, a svaki se dar može primiti i odbiti. Put do vječnosti je čovjekov prolazni život na zemlji sa svim svojim radostima i teškoćama, sa svim uspjesima i promašajima.

Dobro je podsjetiti se na starozavjetnu poruku proroka Izaije, koju smo čuli u današnjem 1. misnom čitanju. Pročitani odlomak je relativno kratak, a poruka se može svesti u samo jednu rečenicu: dobro je ljudima koji prihvate Boga za svoga prijatelja i pomoćnika. Prorok Izaija prenosi Božju poruku ali je i s obje noge na zemlji: svjestan je da i Božji ljudi često moraju prolaziti kroz teškoće, pa čak i velike životne nevolje, ali po Božjem daru to ipak neće biti i konačni neuspjeh, to neće biti konačna propast čovjeka.

Zato je apostol Pavao tako radostan, kako piše u svojoj Poslanici Galaćanima, što je postao Isusov učenik, što je od Boga dobio poziv i priliku da sudjeluje u prenošenju Božje poruke svijetu. Za njega je Kristov križ najuvjerljiviji i najjasniji pokazatelj Božje ljubavi prema ljudima. Znamo mi i iz iskustva da je lako imati prijatelje kad ti dobro ide. Tako sam negdje pročitao zgodan komentar jednog čovjeka kako bi htio dobiti malo veći iznos na lutriji kako bi saznao koliko ima prijatelja i rodbine. Bilo bi to poveće društvo. No, pravi prijatelji su oni koji su s tobom i u nevolji i oni koji se raduju tvojemu uspjehu.

Na kraju ne mogu ne spomenuti zadaću kršćanskih obitelji da kršćansku vjeruako su kršćanske obiteljiprenesu i na svoju djecu. Dakako da su se okolnosti prenošenja vjere nekad i sad znatno promijenile. Pa promijenilo se i mnogo toga drugoga: način putovanja, način komuniciranja, način privrjeđivanja i način provođenja slobodnog vremena. I mi smo se jednostavno tome prilagodili. Premda stariji znaju žaliti za dobrim starim vremenima’ jer da je nekada bilo ljepše i bolje. Pa stvarno smo imali manje stvari, ali je bilo više ljudi, ljudi za druženje i ljudi za međusobno pomaganje. A samo ljudi ljudima stvaraju to životno ljepše i bolje.

Jer već na prvim stranicama Biblije piše da nije dobro da čovjek bude sam. Jednako tako piše da ni jedna životinja nije pravo društvo čovjeku. I zato svimački i peseki, svi kućni ljubimci, ne mogu zamijeniti čovjeka. Neki ljudi to ipak pokušavaju tako da: oblače mačke i peseke u razne obleke, vode ih na frizure i tome slično. Pravo društvo za čovjeka je samo drugi čovjek. I zato sva moderna sredstva zabave i komuniciranja ne mogu nadomjestiti živoga čovjeka. Pa istina je da je više puta lakše komunicirati s drugima onako na daljinu: preko mobitela i interneta – jer ako ti dosadi ili se posvadite, jednostavno ga ugasiš. Ali živoga čovjeka kraj sebe ne možeš tako ugasiti. Sa živim čovjekom kraj sebe se moraš uskladiti, priviknuti se na njegove dobre i loše strane, kao što se i on mora priviknuti na moje dobre i loše strane.

Kršćanske obitelji su najbolji način takvoga privikavanja, a nedjeljne sv. mise su izvrsna pomoć u takvom ostvarivanju obiteljskog života. Probajte to činiti, probajte tako živjeti kroz neko dulje razdoblje i uspjeh neće izostati. Dakako, uz ljudski napor ukućana na zemlji i Božju pomoć i blagoslov s neba.

Kreirano: 7. Srpanj 2019.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856