S Isusom se sigurno ovim svijetom u vječnost putuje

7. USKRSNA NEDJELJA

 (C-2019)

U današnjem evanđelju smo čuli Isusa kako moli za nas. Da, Isus danas moli i za nas, za sve nas. Jer, čuli smo ga: Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene…“ A mi smo sada ti koju vjeruju nariječ apostola i njihovih nasljednika, biskupa i svećenika, sve do naših dana. Isus moli za jedinstvo i slogu među svojim ljudima. Kao uzor tog jedinstva i sloge među ljudima Isus postavlja svoje jedinstvo s Ocem nebeskim. Praktički je to za nas ljude nedostižan uzor, pa se trebamo truditi tom se uzoru približiti najviše što možemo. Pritom je svatko odgovoran za sebe, a naši bližnji nam u tome pomažu ili odmažu. Dakako i mi njima. Pritom je lako biti: dobar među dobrima i ‘svet među svecima’. Zato ima ona izreka: na muci se poznaju junaci.

Ima jedan uvjet kada Isusovi ljudi mogu živjeti u slozi i jedinstvu: kad je Isus u njima. To pak znači da Isusove riječi ljudi nisu čuli samo ušima nego su one postale njihova nutrina, njihov život, njihova praksa u svakodnevici. Isus nam danas kaže da on mora biti u našem srcu. Znamo, kad nam je netko u srcu, onda nam je za njega malo toga teško učiniti. Pa i u običnim ljudskim događanjima puno lakše pomognemo svojima nego tuđima, puno lakše opravdavamo nepodopštine svojih ukućana i rodbine negoli iste nepodopštine nama nepoznatih ljudi. Osobito znamo što sve roditelji čine za svoju djecu. Pa čak i onda kad ta djeca to ničim svojim dobrim ne opravdavaju. Jednostavno jer su roditeljima u srcu. Kad je kršćanima Isus u srcu, onda oni ne mogu bez nedjeljnog susreta s Njim u sv. misi.

Tu je dobro podsjetiti se kako su u prva kršćanska vremena, kad su trajali žestoki progoni kršćana, progonitelji govorili kršćanima:Pa budite vi kršćani kod kuće, ali nemojte ići na nedjeljnu sv. misu. A kršćani su odgovarali:Pa mi ne možemo bez nedjeljne sv. mise… pa vi od nas tražite nemoguće. Prestanemo li sudjelovati u nedjeljnoj sv. misi – prestat ćemo biti i kršćani. Svaka sličnost s našim vremenom nije slučajna nego pokazuje istinitost tih riječi. Dakako, bilo je i onda takvih kršćana koji su poslušali taj savjet i prestali su sudjelovati na nedjeljnim sv. misama i prestali su biti kršćani. A po nedjeljnoj sv. misi doista je najlakše biti kršćanin – svi drugi načini su teži. Oni uporni kršćani, iz davnih i nedavnih vremena, koji su u sebi nosili Isusa, donijeli su plodove svoje vjere do nas, do naših dana.

Dakle, kao što su djeca svojim roditeljima u srcu, tako smo mi ljudi u Božjemu srcu, u Srcu Isusovu. I zato nam on lako oprašta naše nepodopštine, besplatno nam oprašta naše grijehe. Jedini je uvjet naše žaljenje, naše kajanje za grijehe. S tim da ljude možemo prevariti umiljatim i lažnim riječima, ali Boga ne možemo. No, pa to niti ne trebamo pokušavati Bogu učiniti kad znamo da nam Bog rado, doista rado, oprašta sve grijehe za koje se kajemo. Eh, kad bi ljudi ljudima mogli tako lako opraštati, kako bi malo policije i sudova trebalo biti. No, naša ljudska narav, koja je ranjena grijehom, to ne može tako lako činiti. Zato nam treba svakodnevni podsjetnik kojega izgovaramo u molitvi Očenaša:otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Tako mi svakoga dana Bogu nudimo mjeru opraštanja nama samima. Nemojmo samima sebi naškoditi, nemojmo sami sebe zeznuti dajući Bogu sebičnu mjeru opraštanja.

Veliku, najveću mjeru opraštanja pružio je Bogu i sv. Stjepan koji je molio oprost i za svoje ubojicekako smo to čuli u današnjem 1. misnom čitanju. Poznate su i drukčije reakcije ljudi kad im se nanosi šteta ili ih se čak smrću kažnjava. Sjećam se da smo nekada u povijesti učili kako su pojedini revolucionari sa stisnutom pesnicom i grubim riječima punim mržnje uzvraćali onima koji su ih mučili ili smrću kažnjavali. Po sebi je to dosta razumljivo jer revolucionari su silom htjeli mijenjati svijet i nikako nisu računali s vječnošću. Zato im i ništa nije ostalo kad nisu promijenili svijet, a oni su morali s tog svijeta otići. Sv. Stjepan je rekao da vidi nebo otvoreno pa vjeruje da umirući za ovaj svijet neće pasti u ništavilo nego će biti prenesen u društvo uskrslog Isusa u nebu, čije smo uzašašće prošloga četvrtka i proslavili.

Ovdje je dobro zapaziti kako protivnici sv. Stjepana jednostavno nisu htjeli slušati što im to govori nego su radije zatisnuli uši da ne čuju što govori. Danas se to malčice promijenilo: kad ljudi nešto ne žele čuti onda pojačaju glas i optužbe na drugoj strani. I ako imaju medije u rukama, izgleda im da su pobijedili – barem onako na prvi pogled. I mladić Savao, koji je čuvao haljine onih koji su Stjepana kamenovali, mislio je da je na strani pobjednika. On sam nije sudjelovao u kamenovanju jer je očito bio premlad, još nije bio punoljetan pa to nije smio činiti. I još je neko vrijeme izgledalo da je na pobjedničkoj strani: i on se u tome jako angažirao progoneći kršćane. Sve dok nije obnevidio od jakoga Svjetla s neba, sve dok nije čuo glas:Savle, Savle, zašto me progoniš?“ Taj događaj ga je tako izbacio iz životnoga takta da: tri dana nije ništa vidio, nije mogao ni jesti ni piti. A onda se je potpuno promijenio: od žestokog progonitelja kršćana postao je jednako žestoki navjestitelj kršćanske vjere, pa je i ime promijenio od Savla je postao Pavao. Jer je dopustio Bogu da u njemu djeluje.

Da, da, nevjerojatna je ljudska sloboda koju nam Bog daje. Jednako tako je nevjerojatna snaga koju čovjek ima kad se Bogu otvori. Dakako, i nevjerojatna je nagrada koju Bog onda čovjeku daje: vječni život u nebu. Zato kršćanin nije bijesan na životne nevolje, nego nešto pokušava riješiti svojim zalaganjem i Božjom potporom, a nešto jednostavno podnosi – opet svojom strpljivošću i Božjom snagom. I onda vječno sretni život u nebu zadobiva. O toj vječnosti u podosta zagonetnim slikama govori i apostol Ivan u današnjem 2. misnom čitanju iz Knjige Otkrivenja. U toj vječnosti se i mi našli nakon proputovanja ovim svijetom: u radostima i žalostima, u uspjesima i teškoćama. Imamo li Isusa u sebi, putovanje ovime svijetom je sigurnije i ima, stvarno ima smisla.

Kreirano: 1. Lipanj 2019.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856