S Kristom povezani – rod donositi

5. USKRSNA NEDJELJA

(B-2015)

Prošle nedjelje smo čuli Isusovu usporedbu kako su vjernici povezani s njim kao ovce s dobrim pastirom. Uz dobrog pastira i ovcama je dobro – uz dobrog voditelja ljudi i ljudima je dobro. Danas je usporedba još i jača: Isus je sebe usporedio s trsom, a svoje učenike – nas kršćane – s lozama. I najpovršnijem poznavatelju trsa i loze je poznato kako bez trsa loza uopće ne može živjeti, a kamoli nekakav rod donijeti. Na dobrom trsu i loze su dobre. Trs i loze čine jednu jedinstvenu biljku – dijele iste životne sokove i rode istim rodom. Oni su jedan organizam, jedan život. To Isus želi biti sa svojim učenicima!

Isus u evanđelju progovara o ‘poslu oko trsa‘, a mnoštvo trsova čini vinograd. Oko tog ‘ljudskog vinograda‘ brine se kao ‘vinogradar‘ njegov ‘nebeski Otac‘. U tu brigu spada čišćenje trsa tako da se loze obrezuju da budu što rodnije, a spada i rezanje loza koje ne donose roda. Vrlo ozbiljno, ako ne i grubo, zvuči rečenica u kojoj Isus kaže: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ Naravno, ništa vrijedno, ništa istinski vrijedno za ovaj svijet i za vječnost.

Koji su to plodovi? Najkraće rečeno: to su dobra djela, to je trag dobra koji ostavljamo u svome životu u suradnji s našim bližnjima i u obavljanju svojih obveza. Po tome što činimo i kako se u životu ponašamo prepoznatljivi smo u svom društvu. Dobro je i pohvalno za nas ako naši bližnji znaju da s nama mogu računati: da ih nećemo prevariti niti iskoristiti, da ćemo svoj posao napraviti ‘baš onako kako treba’. Iskustvo nas uči da ima ljudi koji znaju ‘lijepo i puno pričati’ ali se obavljenim poslovima ne mogu pohvaliti… ima ljudi koji su ti u uspjehu prijatelji, ali ih nema ni blizu kad ih za nešto trebaš…

Malo prije smo u 1. misnom čitanju čuli kako je Savao imao problema među kršćanima u Jeruzalemu. Jednostavno ga nisu prihvaćali. Taj Savao je nama dobro poznati apostol Pavao. A kršćani ga nisu prihvaćali baš zato jer su čuli kako je Savao žestoki progonitelj kršćana. Sumnjičili su ga da se sad samo pretvara da je kršćanin kako bi mogao upoznati što više kršćana, pa ih u neko doba pohvatati i odvesti u zatvor, a mnoge i u smrt. Sreća je bila, ili bolje rečeno Božja Providnost je nadahnula apostola Barnabu da posvjedoči da se je Savao istinski obratio i da je propovijedanjem i životom u Damasku već svjedočio uskrslog Isusa. To je zakratko riješilo problem i Savao je bio prihvaćen kao novi širitelj kršćanske vjere u Jeruzalemu. No, ako su prestale neugodnosti s kršćanima, a to su se javile ozbiljne nevolje, čak prijetnje smrću, od jeruzalemskih Židova. Dakle, kršćani se samo nisu htjeli s njim družiti… a Židovi su ga htjeli ubiti. No, Bog je sa Savlom imao drukčije planove: Savao je spašen i postao je Pavao. Žestoki progonitelj kršćana postao je vatreni propovjednik kršćanske vjere. I tako je i on donio ‘mnogo roda‘ jer je bio ‘pročišćena loza‘. Doista se je kroz mnoge životne nedaće morao probijati, ‘čistiti se‘ od svojih ljudskih planova i prihvaćati Božje planove. Plod na trsu nije neki ukras nego ima svoj smisao… kršćani u svijetu nisu neki ukras nego imaju smisao kad svjedoče Božju ljubav prema ljudima i kad sami svojim ponašanjem tu ljubav žive.

Pred nama su uskoro dvije župne proslave: najprije prve sv. pričesti, a onda i proslava krizme. Vjerojatno će to dobro izgledati, dosta toga će se lijepoga čuti, čak i neka obećanja… ali istinitost riječi i ozbiljnost proslave pokazat će se onda kad te proslave završe. Svakako nije jedini, ali je jedan od jačih pokazatelja kršćanskog življenja sudjelovanje u nedjeljnoj sv. misi. Pa nisu se ni biskupi ni župnici sjetili te obveze, zapravo mora se reći te ‘potrebe‘, sudjelovanja u nedjeljnoj sv. misi ako se želi što više kršćanski živjeti. To je očito želja uskrslog Isusa koju je izrazio time da se je ukazivao ‘svakih osam dana‘, dakle svake nedjelje. Isus je znao da nama ljudima treba misa, treba nam druženje s Njim i našem bližnjima da postanemo i ostanemo kršćani. Inače se najprije napusti misa, onda molitva, a onda se više i ne zna što bi trebalo činiti, kako živjeti, da se bude kršćaninom.

A plodno ili neplodno sudjelovanje u nedjeljnoj sv. misi može se iščitati i iz naših razgovora: koliko puta smo kod kuće ili s nekim od prijatelja razgovarali o riječima koje smo čuli na sv. misi?! Kad pročitamo nešto u novinama ili čujemo na televiziji, malo kad o tome ne razgovaramo s ljudima u društvu. A kako su vijesti najčešće tužne i grube, to i mi postajemo nervozni, grubi i razdražljivi: i prema sebi i prema drugima. A kad bismo se pitali koja je poruka misnih čitanja, kako primijeniti ono što smo čuli na svoj život, možda bismo pronašli rješenja ili barem jakost da svoj križ nosimo. A te riječi su upravljene sada nama, za naše životne okolnosti, naše radosti i teškoće, i zato ih ne smijemo slušati samo kao ‘priče iz davnine‘ koje nemaju nikakve veze s našom sadašnjošću.

Čitao sam o jednom primjeru iz kojeg je vidljivo kako mi ljudi često vrlo površno slušamo jedni druge. Neki je čovjek poprilično zakasnio na neku večeru pa se je šaljivo ovako ispričao: ‘Ma, ubio sam večeras ženu pa sam morao to sve počistiti, oprati‘. A domaćin je jednostavno odgovorio: ‘A, ništa, ništa, to se može svakome dogoditi. Samo vi sjednite na svoje mjesto‘. Očito nije domaćin čuo ono što je slušao.

Nama uskrsli Isus danas kaže da moramo ostati s njim povezani ako hoćemo donositi ‘obilat rod’. Rod dobrih djela i prepoznatljivosti da Isusove riječi čuvamo – ne u sjećanju nego u življenju. Zato čujmo još jednom riječi apostola Ivana iz današnje Poslanice: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.“ Dakle, nama na radost: Bog je veći od našega srca i znade sve. Ako ‘znade sve’ ne možemo se pred Njim skriti… ako pak je ‘bolji od našega srca‘, onda nemamo za to ni razloga. Ne skriti se nego se s Njim družiti.