U društvu s Kristom sretnu vječnost dosegnimo

18. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2015)

Malo tko od ljudi bi mogao odoljeti da nakon čudesnog nahranjenja opet ne potraži onoga tko ih je tako čudesno nahranio. Zato je lako shvatiti ljude – kako nam to opisuje današnje evanđelje – koji su si dali truda pronaći Isusa. Ti su ljudi odmah htjeli Isusa učiniti svojim kraljemčuli smo to pri kraju evanđelja prošle nedjeljeali im je Isus, kad je čuo što namjeravaju, jednostavno: nestao. Inače nam ljudska povijest svjedoči da su mnogi kraljevi došli do svoje krune borbom i ratovima sa svojim protivnicima… a Isus bježi od toga da postane kraljem! U novije vrijeme vlast ne obnašaju kraljevi negopredsjedniciilipredsjednice, ali se i oniboreza svoju ulogu, ne više ratovima negopredizbornim obećanjima.

Znao je Isus zašto ga ljudi traže: da ih ponovno čudesno nahrani. I to ne samo još jednom nego još puno, puno puta. Pa valjda ne može biti boljega kralja od onoga koji te hrani. Ako za to treba veličati toga kralja, hvaliti ga i klicati mu na raznim svečanostima, pa to je mala cijena, lako podnošljiva. Konačno, ako ne moraš raditi da bi se prehranio, onda imaš vremena i volje: pratiti i veličati svoga hranitelja. Da navedem neke suvremene primjere, mnogi bi rekli da se bavim politikom. Tko hoće može si lako to i sam naći, neće mu biti teško.

Idemo mi dalje razmišljati o poruci današnjeg evanđelja. Isus daje uputu ljudima za što se trebaju truditi, u što trebaju ulagati svoje živote: zahranu nepropadljivu. Ljudi oko Isusa su svjesni da ipak nije dovoljno samonešto jestinego da treba nešto činitipa ga zato pitaju:Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?“ Isusov odgovor nije filigranski precizan nego poprilično opširan: trebaju vjerovati Božjem poslaniku Isusu! Ljudi odgovaraju da im pokaže neko svoje djelo koje će ga preporučiti da mu vjeruju. Usput mu govore zašto vjeruju starozavjetnom Mojsiju: jer je čudesnomanomhranio ljude u pustinji kad su putovali iz egipatskog ropstva u slobodu vlastite domovine. Što se to događalo i kako se događalo čuli smo dosta opširno u današnjem 1. misnom čitanju. U ta čudesna događanja u pustinji Izraelci su bili vrlo dobro upućeni. Isus im odgovara da tumanuipak nije njihovim precima dao Mojsije nego sam Bog. Mojsije je bio samo posrednik između Boga i ljudi. Očito dobar posrednik kad se je događalo takvo čudo u pustinji.

Isus nastavlja da se po Božjem daru ljudima događa još veće čudo: darovan im jekruh života. Tajkruh životaje sam Isus koji je dao svoj život u smrti na križu da bi svi ljudi koji dolaze k njemu mogli živjeti vječno. Svojim primjerom Isus je pokazao da to nije samolijepa pričanegoistinska stvarnost kad je nakon smrti uskrsnuo!Doći k Isusuustvari znači: prihvatiti njegove životne vrijednosti, za koje je on svjedočio i riječima i djelima, prihvatiti ih kao svoje vrijednosti.

Druženje s Isusom, koje je najopipljivije u pričesti, osigurava ljudima vječni život po uskrsnuću. Naravno, to se ne događa samo pomehaničkom pričešćivanju: svake nedjelje se pričestiš i osiguran ti je vječni život. Za pričest su potrebni neki uvjeti koji se daju izreći jednostavnim pojmom: da smo bez teškoga grijeha. Teški grijeh pokazuje naše odvajanje od Krista u tolikoj mjeri da je potrebno ponovno sakramentalno pomirenje u ispovijedi. Drugim riječima: Krist nas ne odbacuje niti kad teško griješimo. Onda nas poziva da se za grijehe pokajemo i tako opet budemonjegovi ljudi: oni koji nastoje Kristove vrednote živjeti.

To je onda u skladu s pozivom apostola Pavla iz Poslanice Efežanima, čiji smo kratki odlomak čuli u današnjem 2. misnom čitanju. Čuli smo pozivda ne živimo više kao što pogani živenego kaonovi ljudi stvoreni od Boga u pravednosti i svetosti istine. Za naše današnje uši i pameti to je poprilično zamršeno rečeno. Jednostavnije bi se to dalo reći ovako: kao Božji stvorovi trebamo nastojati upoznati Božji naum s nama… upoznati svoje sposobnosti kojima smo obdareni… i prilike i neprilike u koje smo postavljeni… i u svemu tomeostavljati trag dobrada bi nam onda i vječnost bila dobra.

Možda je nekome već dojadilo to stalno napominjanje vječnosti koju nam je Bog namijenio…, ali bez te vječnosti sve ovo vremenito jednostavno nema pravoga smisla: niti onda kad je ta vremenitost nekome bajkovito lijepa, niti onda kad je ta vremenitost nekome očajno tužna. Bez obećane vječnosti mi smo ljudi samo kratkotrajni putnici s lijepim i velikim planovima i željama: s malo toga ostvarenoga i s puno toga nedosegnutoga. Bez vječnosti mi smo ljudi u lošijem položaju od svih drugih stvorenja, od svih biljaka i životinja: jer sva druga stvorenja bar nemaju u sebi želju za vječnim pa je manje mučno ako se vječnost i ne ostvari. Mi ljudi smo jedini  Božji stvorovi koji imamo u sebi čežnju za vječnim životom i  jedini imamo obećanje da nam je vječni život ostvariv, čak zagarantiran po Kristovom uskrsnuću. No, ta vječnost može  biti očajno ružna, tako da je zovemo životom u paklu, ako čovjek ne postigne zajedništvo u vječnosti sa svojim Stvoriteljem. Onda i samo onda je vječnost bajkovito lijepa, pa je zovemo rajskim životom, kad čovjek tu vječnost živi u zajedništvu sa svojim Stvoriteljem.

Tako svim našim danima i godinama, svim našim naporima i radostima života na zemlji, smisao i vrijednost dajepripravljeno nam mjestou nebu, kako je to uskrsli Krist i obećao. Zato se družimo s KristomKruhom životada se nakon putovanja ovim svijetom u vječnosti s njim nađemo.

Kreirano: 1. Kolovoz 2015.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856