Uskrs je temelj i najava svih uskrsnuća

U  S  K  R  S

(C-2019)

Počelo je posve neočekivano i poprilično zbunjujuće – bila je to vijest koja se počela širiti s praznoga Isusova groba: nema ga! Kako ga nema, pa tek je treći dan što je mrtav položen u grob? Da pomutnja i nesigurnost bude veća dobro je podsjetiti se da je vijest potekla od jedne žene, od Marije Magdalene – kako smo to čuli maloprije u evanđelju. A žene za Židove nisu bile baš najvjerodostojniji svjedoci. Tko zna što se toj ženi pričinilo? I to još za mraka. Pa je li ona uopće bila na pravom grobu, na Isusovom grobu ili se zabunila?

Uznemireni čudnom vijesti ove žene dvojica apostola potrčala su provjeriti tu čudnu vijest. Jedan od njih, onaj stariji – Petar, brzo se umorio od trčanja pa je nastavio samo žurno hodati. Onaj drugi, mladić Ivan, nastavio je trčati i tako je prvi stigao do groba. Samo je zakratko zavirio u grob i uvjerio se da je grob stvarno prazan. A onda je pričekao da stigne i Petar koji je za njim išao. I Petar je prvi ušao u grob. Odmah za njim ušao je i mladić Ivan da bi se obojica uvjerili da je grob stvarno prazan. Jedan detalj im je zapeo za oči: ubrus kojim je bila omotana Isusova glava nije bio nemarno bačen nego pomno smotan na jednome mjestu. Bila je to prva i barem mala naznaka da Isusovo tijelo nije ukradeno i na brzinu iz groba izneseno – jer kradljivci ne bi riskirali zadržavanje na mjestu krađe uz opasnost da ih se uhvati u krađi. Dakle, zbilo se nešto drugo. Ali, što se to zbilo?!

Jer, nitko od ljudi nije vidio trenutak Isusova uskrsnuća. Ova dvojica učenika vidjeli su samo prazan grob, povoje u koje je bilo zamotano mrtvo Isusovo tijelo i ubrus s Isusove glave. Prazan grob sam po sebi ne bi bio nikakav dokaz Isusova uskrsnuća, prazan grob je nagovještaj da se je nešto neobičnoga dogodilo. Prva je pomisao mnogih bila da je netko ukrao mrtvo Isusovo tijelo. Time kao da su Isusovi protivnici htjeli napakostiti njegovim učenicima da nemaju niti Isusov grob. A znamo kako smo mi ljudi osjetljivi već na to da netko nešto ukrade s groba… a kako bismo se tek i ljutili i žalostili da netko izvadi i samo mrtvo tijelo iz groba. Tek su ukazanja uskrslog Isusa postupno govorila zašto je grob prazan: jer je Isus živ. A onaj tko je živ nema što raditi u grobu. Dobro je zapaziti da ni Petar ni Ivan nisu na grobu vidjeli živoga Isusa nego samo naznake Isusova uskrsnuća. Evanđelje završava rečenicom da su povjerovali makar su malo toga očima vidjeli. Očito je u njihovim dušama bljesnulo nešto od onoga što su slušali i gledali dok su s Isusom putovima Palestine tri godine hodali.

A što je Isus na tom hodu činio svjedoči apostol Petar u 1. misnom čitanju, koje je odlomak iz Djela apostolskih. Apostol Petar jasno kaže: „Jer Bog bijaše s njim, prošao je zemljom čineći dobro.“ Dakle želim li činiti dobro, moram biti svjestan Božje prisutnosti u svome životu. Bez njegove snage, to nikada neću postići. Svakoga dana, ali doista svakoga dana, Bog nam pruža brojne prilike da činimo dobro. U tim prilikama Bog nam kaže: „Ja sam tu, uza te! Ne boj se! Samo kreni i čini dobro!“ Tako se počinje mijenjati ovaj svijet. Negdje je netko rekao: „Ovaj svijet nije loš zato što mnogi ljudi čine nešto loše. Svijet je loš zato što mnogi ljudi ne čine dobro!“

Svakoga dana dok radim u ovome svijetu, svakoga dana dok se družim s ljudima ja prolazim svijetom i imam priliku činiti dobro. Pritom trebam paziti da ne tražim izgovore. Često mislimo da je svijet odveć iskvaren ili da su okolnosti života teške, pa nam nije moguće činiti dobro. Isus je prošao zemljom čineći dobro unatoč neprihvaćanju, unatoč tome što su ga neprestano stavljali na kušnju, unatoč tomu što su gledali da ga ubiju. Imao je Isus sve moguće izgovore da odustane. Ipak, on je prošao zemljom čineći dobro. Nije odustao.

Blagdan Uskrsa nam pomaže da se sjetimo tko smo, da se sjetimo da smo s Kristom već uskrsnuli. Današnji blagdan nas podsjeća da smo ovdje za druge kako bismo i drugima pomogli da žive radost novoga života. Ovo svjedočenje počinje ponajprije u vlastitoj obitelji po malenim znakovima ljubavi i opraštanja, po zauzetoj požrtvovnosti za drugoga, za bližnjega.

Po Kristovom uskrsnuću u svijetu vladaju drukčiji kriteriji života od kriterija svijeta. Uskrsnuće je potvrda Isusova života, njegovih riječi i djela tijekom zemaljskog života. Nama je važno po vjeri spoznati da Isusovo uskrsnuće nije jedino uskrsnuće – ono je temelj i najava svih ljudskih uskrsnuća. Svi, ali zaista svi, ljudi će uskrsnuti – i dobri i zli – ali im svima budućnost koja će postati vječnost neće biti ista. Neće vječnost za sve ljude biti sretna. Ljudi koji do kraja ostanu tvrdoglavi i uporni u odbijanju Boga, bit će i svu vječnost bez Boga. A čovjek je Božji stvor i sav je smisao njegova postojanja trajno biti s Bogom. Zato je živjeti bez Boga koji te stvorio ‘pakao’. A spoznaja da je to moglo biti i drukčije, da je moglo biti puno, puno bolje pojačava strahotu pakla. Čovječe, mogao si… pa nisi htio! Bilo ti je nuđeno, bio si pozivan svakoga dana, i svakoga tjedna, ali si se uporno oglušio na ta pozivanja.

U Isusu Kristu uskrslome je postalo jasno da smrt nije posljednja postaja ljudskog života – uskrsnuće pokazuje da postoji mogućnost života nakon smrti. Nada u vječni život nije samo utopija, nije to neostvariva želja, to je posve realna mogućnost, zapravo još bolje: to je posve sigurna stvarnost. Uskrsnuće ima posljedice za sadašnjost i budućnost čovjeka.

Uskrsnuće nije povratak u život, uskrsnuće je prodor u novost! U vječnost.