Uskrsli s nama putuje i u vječnost vodi

3. USKRSNA NEDJELJA

(A-2017)

Uskrs je novina nedohvatljiva ljudskom razumu i iskustvu. Bez daljnjega: lijepo je to čuti, ali kako je to moguće?! U današnjem evanđelju susrećemo dvojicu Isusovih učenika u poznatom događaju njihova putovanja iz Jeruzalema u selo Emaus. Čuli smo da je to bilo putovanje dvojice kojima su potonule sve lađe, kako se to slikovito kaže za ljude koji su posve izgubili i samu volju za životom. Rekli su sami zašto im je tako teško: nadali su se da je Isus onaj spasitelj kojega židovski narod iščekuje stoljećima. Budući da je Isus bio silan na riječima i djelu njihova očekivanja bila su posve opravdana: nadali su se da će Isus tu svoju moć iskoristiti i uz podršku brojnih nezadovoljnih Židova pokrenuti pobunu i oružanom silom istjerati rimsku okupatorsku vojsku. I umjesto da postane slavni pobjednik, Isus je postao osramoćeni gubitnik: raspet na križu među dvojicom razbojnika!

Kao pobožni Židovi vjerojatno su ta dvojica više puta u sinagogi čuli proročke navještaje o budućem Spasitelju, čuli su i o velikoj patnji i sramotnoj smrti toga Spasitelja. Čuli su, ali nisu razumjeli. Očito im nije bilo jasno kako bi i zašto bi netko tko je moćan podnosio teškoće i tako silno trpio?! Ako je taj Spasitelj poslan od moćnog Boga, onda će valjda i moćno djelovati! Pa mi kažemo da netko ‘bogovski živi’, ako živi u bogatstvu i obilju, ako ga ne muče svakodnevne brige kako i od čega živjeti.

Ova su dvojica čula za više Isusovih čudesa, neka od tih čudesa su sigurno i vidjeli svojim očima, i zato su bili uvjereni da su za pravim čovjekom pošli, kad su pošli za Isusom. Brojni stručnjaci za Sveto pismo vele da je i apostol Juda izdao Isusa zato da bi ga nekako prisilio da pokaže svoju moć. Pa kad je onda vidio da se Isus ne brani silom, postalo mu je žao što je to učinio. Zato je i vratio srebrnjake koje je dobio za izdaju, jedino nije vjerovao da bi mu to Isus mogao oprostiti i zato se objesio.

I kao što je kroz tri godine strpljivo poučavao svoje učenike, poučavao ih riječima i djelima, tako je i na ovom putovanju u Emaus Isus ponovno strpljivo poučavao ovu dvojicu učenika. A putovanje je moglo trajati oko tri sata, jer 60 stadijakoliko je selo Emaus udaljeno od Jeruzalema, kako nam pripovijeda evanđeljeje nešto manje od 12 kilometara. Kako su vrlo vjerojatno povremeno zastajkivali kod važnijih tema, to su išli sporije negoli je prosječni hod od 5-6 km na sat. Na tom hodu Isus im je dozivao u pamet ono što su posve sigurno oni već godinama slušali u sinagogama: kad su se čitale proročke riječi o djelovanju budućeg i obećanog Spasitelja. Slušali su, ali nisu mogli to ljudski povezati: silni Bog šalje Spasitelja koji ne djeluje silno nego blago. Ne pobjednički nego gubitnički.

I stvarno je na veliki petak izgledalo da su židovske starješine i Poncije Pilat pobijedili, a moćni Isus koji je činio čudesa da je izgubio. Onda pak je uskrsno jutro pokazalo obrat: pobjednici velikoga petka postali su gubitnici. Isus nije sramotno iskorijenjen iz sjećanja židovskog naroda, baš obratno: uskrsli Isus postao je glavna tema u pripovijedanju i glavni sadržaj u propovijedanju. I istinski pobjednik kojemu ni smrt nije mogla naškoditi. Svojim prolaskom kroz brojne patnje, duševne i tjelesne, a onda i kroz najstrašniji poraz čovjekova života na ovome svijetu: kroz smrt na križu, Isus je uskrsnućem pokazao da je on spasio sve ljudske situacije u kojima se ljudi mogu naći: i mržnju, i podmetanja, pa čak i samu smrt. Isus je istinski pobjednik života i smisla čovjekova postojanja. Tko povjeruje Isusu uskrslom i tko se u životu na njega osloni, tome ništa, baš ništa u ovome svijetu, ne može trajno naškoditi. Može ga izbaciti iz životne ravnoteže, može ga jako izmučiti i ražalostiti, ali ga ne može trajno uništiti. Po Isusovom uskrsnuću i najveći gubitnici na ovome svijetu mogu postati najveći dobitnici u vječnosti! A bez vječnosti je sve na ovome svijetu pravi poraz života.

Prošle nedjelje ceste i putovi bili su puni biciklista raznih životnih dobi. Kažu da se tako htjelo potaknuti ljude na kretanje, na zdraviji način života. I stvarno je pohvalno brinuti se za zdravlje svoga tijela na razne načine. No, to nam može i mora biti i poziv da se brinemo i za zdravlje svoje duše. Jer mi ljudi stvarno nismo samo tijelo nego i duh, duša. Da čovjek stvarno nije samo tijelo nego i duša vidimo već po tome što čovjek može mnogo toga imati za tijelo: i zdravlje i imanje, a ipak nije sretan.

Da sad ne idemo odmah na razmišljanje o raznim bogatunima kojima obilje novca nije dovoljno za sreću pa moraju posezati i za drogom i za raznim drugim tulumima, kako se to danas moderno kaže možemo se spustiti i u našu svakodnevicu. Koliko puta samo malo stariji ljudi znaju reći kako je nekada bilo ljepše i bolje. A mnogi od tih ljudi imaju neusporedivo bolji standard sada nego su ga imali onda. Za probu: maknimo, barem u mislima, iz svojih kuća i iz dvorišta sve ono što nismo imali pred trideset i više godinadakle u vremenu kad velimo da je bilo boljepa ćemo vidjeti bez koliko toga smo ostali. Onda su grunti i kuće bili prazniji ali su ljudi bili povezaniji i duše punije. Ako mu je duša prazna, sve bogatstvo ovoga svijeta ne može čovjeka učiniti sretnim. Sveti Augustin je i sam to iskusio na svojoj koži pa je zato napisao: Nemirna je duša u meni dok se ne smiri u tebi, Bože moj!“ Znamo da će nas tijelo jednom ostaviti ili će duša ostaviti tijeloali mi tada, zbog besmrtne duše koja je u nama, nećemo nestati. Zato je važno i potrebno brinuti se i za zdravlje duše. Baš nas je nedavno proslavljeni blagdan Uskrsa podsjetio, daj Božje i u vjeri učvrstio, na našu vječnost.

Na našu žalost i muku u tu vječnost ulazimo tek preko smrti tijela za ovaj svijet, a Krist je svojim uskrsnućem pokazao da će i to naše sada smrtno tijelo biti proslavljeno. Ne znamo detalje toga proslavljenoga tijela, ali znamo bit onoga što će biti: bit ćemo vječno živi, kompletni s tijelom i dušom.

Doista je vrijedno paziti na zdravi, što zdraviji život svoga tijela, ali ne smijemo zapustiti niti svoju dušu. Tijelom komuniciramo dok smo na ovome svijetu, besmrtna duša će biti naša stvarnost za svu vječnost. Hranimo je duhovnim vrednotama da nam ne zahiri i tako si vječnost upropastimo. Koji bi to promašaj života bio. Za zdravlje tijela uzmimo bicikl i zdravu hranu, za zdravlje duše uzmimo molitvu i sakramente, osobito nedjeljnu sv. misu. Redovito, ili barem što češće.

Kreirano: 29. Travanj 2017.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856