Uskrsnuo je kako reče, aleluja! I mi ćemo uskrsnuti, aleluja!

U S K R S

(A-2017)

Duga je duga ljudska povijest na ovome svijetu: znanost govori o nekoliko milijuna godina ljudskog bivanja na ovome svijetu. Kroz tu dugu povijest mnoge su poruke: radosne i tužne, dopirale do ljudskih ušiju. Neke od njih bile su važne samo za pojedince, neke pak za veće zajednice ljudi, čak i za cijele države i narode. Tužne i uznemirujuće poruke bile su o prirodnim katastrofama, o epidemijama raznih bolesti kao i o većim i manjim ratovima. Radosne i ohrabrujuće poruke bile su o raznovrsnom napretku znanosti i tehnike koji su omogućili ljudima ljepši i lagodniji život. Osobito su bile utješne i uzbuđujuće poruke o napretku medicine koja je tako pobijedila mnoge bolesti: te je znatno produljen prosječni ljudski vijek na ovome svijetu.

No, vijest nad vijestima, poruka nad porukama, doprla je jednog nedjeljnog jutra s jednog praznog groba. I mi smo je danas čuli na početku evanđelja. Tu zbunjujuću vijest: ‘Grob je prazan‘ donijela je dvojici Isusovih učenika Marija Magdalena s Isusova praznog groba. Prva im je pomisao bila da je netko ‘ukrao mrtvo Isusovo tijelo i nekamo ga sakrio’. Zato ova dvojica žure na grob provjeriti istinitost ove vijesti.

Možda je zgodno zapaziti kako su ispočetka i Petar i Ivan zajedno trčali prema Isusovu grobu da vide je li istina to što im je rekla Marija Magdalena. Onda je Petar, kao stariji čovjek, posustao u trčanju pa je dalje išao prema grobu, dok je Ivan, koji je bio znatno mlađi, nastavio trčati – i zato je prvi stigao na Isusov grob. Sagnuo se i vidio da je grob prazan, ali nije ušao dok nije stigao apostol Petar koji je onda prvi ušao u grob.

I dolaskom do groba obojica vide da je uistinu prazan. U grobu su bili samo povoji u koje je bilo umotano mrtvo Isusovo tijelo i ubrus kojim je bila omotana Isusova glava. Mrtvoga Isusa nema! I tu završava njihovo ljudsko iskustvo toga jutra na Isusovom grobu: grob je prazan! Zbunjujuće je djelovao ubrus skinut s Isusove glave jer nije bio samo nemarno bačen nego ‘napose smotan na jednome mjestu‘. To je bio prvi maleni znak da se vjerojatno ne radi o krađi mrtvog Isusovog tijela, jer nije baš za očekivati da bi kradljivci pažljivo zamatali ubrus, vjerojatnije bi bilo da ga odnesu zajedno s mrtvim Isusom ili pak da ga jednostavno bace i žurno iziđu i tako se što prije udalje od mogućih svjedoka.

Ta dvojica apostola su prvi koji su povjerovali da je grob prazan zato što je Isus uskrsnuo, a ne zato što bi ga netko ukrao – kako je to mislila Marija Magdalena. Ta njihova vjera kao i vjera svih apostola istinski je utvrđena primitkom Duha Svetoga. I tek tada se zbilo ono o čemu nam pripovijeda današnje 1. misno čitanje iz Djela apostolskih: širenje vijesti o Isusovom uskrsnuću!

Čuli smo kako apostol Petar najprije podsjeća svoje slušatelje na ono što su mnogi od njih znali: što je Isus govorio i činio za svoga zemaljskog života do smrti na križu, zatim govori o stvarnosti Isusova uskrsnuća kojim je potvrđeno sve ono što je Isus govorio ljudima i na kraju govori o tome kako su Isusovi učenici svjedoci o svim tim događanjima. To je ono što ste zbivalo tada, a što to znači za nas sada.

Zora nedjeljnoga uskrsnuća postaje zorom i proljećem čovječanstva i svijeta. Otada je svaka nedjelja ‘blagdan nad blagdanima’. No, za mnoge ljude, pa i pokrštene ljude, nedjelja je postala samo običnim danom ‘rasterećenja‘ od dnevnih briga, i danom kupovine ili barem šetnje među policama s ponuđenom robom na kupnju. Zato moramo iznova uložiti pamet i snagu da nedjelja doista za ljude postane dan obiteljskoga druženja i izvor duhovne hrane: koja naše prolazne trenutke preobražava u sjeme vječnosti.

Po Isusovom uskrsnuću nemoguće je postalo moguće: život poslije smrti. Uskrsli Isus je neprevarljiva nada da nećemo ostati žrtvama zla ni zarobljenici smrti.

Uskrs je prijelomni dan u povijesti ljudskoga roda. U Svetom pismu Novoga zavjeta taj se dan naziva ‘Dan Gospodnji‘, dok naš naziv ‘nedjelja‘ poziva da se oslobodimo od rada – od dela – a to je samo jedan od uvjeta kako bismo mogli, kako bismo bili slobodni, taj dan slaviti. Pa i treća Božja zapovijed nas poziva: ‘Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji‘. Nedjelja je Božji dar čovjeku i kao duhovnomu biću. Mogli bismo ga nazvati i ‘dan duhovnosti’, dan duhovnih vrijednosti. Svaka nedjelja nam navještajem Isusova uskrsnuća nosi poruku da na kraju zemaljskog života nije ništavilo, nije propast postojanja i veliko ništa, nego život, preobraženi život Božjih stvorova.

Uskrsli Isus je preobrazio naš grijeh u oproštenje, našu smrt u uskrsnuće, naš strah u pouzdanje. Križ je, istina, prateći teret svakog ljudskog života, ali križ nije cilj nego je prolaz: cilj je slava, cilj je vječni život.

Veličina Božje ljubavi dosegnula je na Veliki petak u Isusu raspetom na križu svoj vrhunac i na Uskrs je pokazala ‘mogućnost nemogućega’ i tako otvorila vrata nade i novoga života. U ovom je svijetu prisutna snaga grijeha ali i snaga Kristova uskrsnuća. Po krštenju su u svakoga od nas položeno sjeme uskrsne preobrazbe, a po potvrdi smo primili sedam darova Duha Svetoga. Darom milosti osposobljeni smo mijenjati ovaj svijet i u nj unositi evanđeosku logiku i Kristove obrasce životnoga ponašanja.

Kršćanin nikada ne proklinje tamu oko sebe nego nastoji biti svjetlo u toj tami. On prihvaća svoj dio odgovornosti za dobrobit društva i ljudi oko sebe. Kršćanin ne očekuje da drugi riješe njegove probleme nego surađuje s drugima u njihovom rješavanju i ostvarivanju općeg dobra. Božja snaga je uvijek jača od ljudske slabosti i nadilazi naše ovozemaljske mogućnosti. Svatko tko nesebično i velikodušno ljubi uskrsnut će na život vječni, vjerovao on u to ili ne vjerovao. Vjera pak je pomoć da nam životne muke budu manje i da nam životne radosti budu veće. Jer – uskrsnut ćemo. Zato svima: sretan Uskrs!