Uz Božje vodstvo sigurnije je živjeti

16. NEDJELJA KROZ GODINU

 (B-2021)

Kad se dogodi nešto ozbiljno lošega nerijetko se može čuti da je to bila takva sudbina: tako je moralo biti. Rijetko se govori da je bila sudbina kad se dogodi nešto jako dobro. Onda se ne kaže da je tako moralo biti nego da su ljudi to postigli svojom pameću i snalažljivosti. Odmah treba reći da kršćanska vjera ne prihvaća i ne priznaje sudbinu kao nužnost u životima ljudi. Jer, ako je nešto tako moralo biti, ako je nešto sudbina, onda nema odgovornosti za ono što se zbilo. Onda nema ni krivice ni zasluge. A Sveto pismo nam već na prvim stranicama nosi poruku da je Bog ljude stvorio kao slobodna bića koja mogu birati. Već je više puta rečeno: Adam i Eva su prvi birali i izabrali.

Da, ipak postoji više toga što nismo birali. Nismo birali roditelje, nismo birali u koje vrijeme i na kojim prostorima smo rođeni. Nismo birali niti kojim smo sposobnostima obdareni. Kršćanska vjera govori da je svakom čovjeku, baš svakom, Bog dao sposobnosti koje može i treba u svojim životnim okolnostima koristiti i tako ispuniti svoj životni zadatak. Samo koristeći svoje sposobnosti i samo tamo gdje živi. Ništa više i nigdje drugdje. Pritom se traži naš ljudski napor, naše zalaganje. Tko prati razne sportske događaje sigurno je više puta čuo ili pročitao kako je za uspjeh u sportu potreban talent i treniranje. Neki kažu da je za uspjeh dovoljno 10-20 % talenta i 80-90 % treninga. Naravno, to nije u svim sportovima isto niti se svi treneri u tome slažu.

No, sad se iz svijeta sporta prebacimo u životnu stvarnost koju većina ljudi živi. U mladenačkoj dobi birali smo zanimanje kojim ćemo obilježiti svoj život. I dobro je ako smo izabrali zanimanje za koje imamo sposobnosti i volje: onda nam nije teško to raditi i onda kad je teško. Jednako tako neki laki poslovi mogu nekome biti teški jer nema volje za taj posao. Tu se može zamijetiti da neke ljude ne možeš zaustaviti u poslu, a neke pak ne možeš natjerati na posao.

U današnjem 1. misnom čitanju smo čuli da su neki ljudi iznevjerili Božji poziv i Božji plan za njihove živote. Riječ je o vođama židovskog naroda koje Sveto pismo često naziva ‘pastirima’. Naime Židovi su u velikoj mjeri bili vlasnici stada ovaca, koza, deva, magaraca i drugih životinja za koje se trebalo valjano brinuti: zbog oskudne paše i manjka vode u tim krajevima. Zato su bili potrebni i važni pastiri, dobri pastiri, koji su se brinuli za ta stada. Oni koji su imali veća stada često su zapošljavali pastire izvan svojih obitelji i zato je bilo važno znati ‘kakvi su to ljudi’. Jesu li ozbiljni i odgovorni u svom poslu ili nisu.

Još je puno, puno važnije da vođe naroda budu ozbiljni i odgovorni u svom poslu. Jer ljudi su vrijedni, najvrjedniji Božji stvorovi. Da bi u tome bili uspješniji ne mogu se i ne smiju oslanjati samo na svoju pamet, samo na svoju mudrost, već trebaju slušati i Božja nadahnuća koja im dolaze na razne načine. I nije to bilo tako samo s vođama ondašnjeg židovskog naroda, tako je to kroz sve vrijeme ljudskog roda, tako je to i danas. Povijest nas uči da su nerijetko pojedinci u vođenju naroda zastranili tako da su ljudima nanijeli veće ili manje štete, pa sve do pravih nevolja i smrti.

Tko više prati medije našega vremena: radio, televiziju, Internet i novine, sigurno je zapazio kako se danas često puta zanemaruju božanske vrednote. Vrednote koje su još donedavno bile važeće. Istina je da su te vrednote u nekim prijašnjim vremenima bile pogažene, pa se je onda priznalo da je to pogreška koju treba nastojati ispraviti. Danas pak se te božanske vrednote nerijetko proglašavaju zastarjelima i nepotrebnima, čak kao ograničenja za ljude modernog doba. I pronalaze se, izmišljaju se, neke nove vrednote: praktički tko se čega sjeti … postaje važeće.

Evo dva poznata suvremena paradoksa: mnogi mladi dečki i djevojke ne žele sklopiti brak jer vele da je to zastarjela i nepotrebna institucija. A onda se javljaju i žele sklopiti tobožnji brak dva muškarca ili dvije žene. I tko kaže da to nije normalno, proglase ga zastarjelim i zatucanim. Pa u najmanju ruku rješenje za njih bi moglo biti: neka tu svoju novu zajednicu prozovu nekim drugim imenom: modernim, dojmljivim. A brak neka ostane naziv za zajednicu muža i žene. Drugi paradoks: visoke su kazne za ubijanje nekih zaštićenih životinja, a istovremeno se na sve moguće načine zalažu za ubijanje još nerođenih ljudi: koji su bez ikakve osobne krivnje pozvani u život, koji im se onda oduzima i prije negoli su rođeni. Tko zna kakve bi sve uspjehe i radosti donijeli svijetu da su bili rođeni!

Danas smo čuli u evanđelju kako Bog po Isusu vodi veliku brigu za ljude. Možemo reći da je Isusu često puta bilo teško s ljudima jer su mu mnogi zlobnici postavljali razne zamke i nerijetko su ismijavali ili izvrtali njegove riječi. Isusovu veliku brigu za ljude prepoznali smo i u današnjem evanđelju. Na tren se prisjetimo evanđelja od prošle nedjelje kada je Isus poslao svoje učenike u svijet: da ljude oslobađaju od nečistih duhova. Mi bi valjda danas rekli: od svega onoga što ljude muči: duhovno i tjelesno. Danas smo čuli da su se vratili s tog putovanja pa Isusu pripovijedaju: što su naučavali i činili. Svojim djelima i riječima očito su zainteresirali mnoge ljude pa su ih slijedili i tako su došli i do Isusa. I nastala je takva gužva da ‘nisu imali kada ni jesti’. Isus je apostole poslao na odmor, a onda je on sam nastavio ‘poučavati ljude mnogočemu’.

Isusovo naučavanje nastavio je i poznati nam apostol Pavao, kako smo to čuli u 2. misnom čitanju iz Poslanice Efežanima. Naime, većina kršćana grada Efeza nije pripadala židovskom narodu pa su bili smatrani ‘dalekima od Boga’, kojega su kršćani iz židovskog naroda već mnogo prije poznavali i štovali. Tako da su neki židovski kršćani te nežidovske kršćane smatrali manje vrijednima. Zato im apostol Pavao piše da su ‘po krvi Kristovoj’ došli blizu Bogu. A biti bliz Bogu očito znači imati jednu sigurnost života. Možda bi bilo bolje reći ‘smislenost života’. Pavao jasno kaže da je Bog Otac pa ljudi ne trebaju imati strah pred Bogom kao što ni djeca nemaju straha pred roditeljima. Osim kad učine nešto pogrešno. Onaj mnogima poznati izraz ‘strah Božji’ ustvari znači da se trebamo strašiti da nam ni beskrajna ljubav Božja prema nama ne bude od koristi jer je mi svojom voljom, svojim odabirom, odbacujemo. Dakle, mi se ne trebamo strašiti pred Bogom da će nam on učiniti neko zlo, nego se trebamo strašiti da mi sami sebi i bližnjima ne činimo zlo udaljavanjem od Boga. Sve tamo od Adama i Eve pa preko naših dana sve dok bude ljudi čovjeku bez Boga nije dobro.

Kreirano: 18. Srpanj 2021.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856