Vječnost nam je svjedočiti – riječima i životom

5. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2015)

Razmišljajući nad današnjom Božjom porukom koja nam dolazi preko biblijskih odlomaka današnjih misnih čitanja, pođimo obrnutim redoslijedom od vremenskog slijeda kako nastanka ovih tekstova tako i opisanih događaja. Tako zastanimo najprije na onom što je vremenski bilo posljednje: a to je poruka Isusova apostola Pavla u Poslanici Korinćanima. Pavao najprije govori: Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem.“ Eto, kako apostol Pavao ozbiljno shvaća svoju službu navješćivanja evanđelja, službu u koju ga je pozvao sam uskrsli Isus kad ga jesrušio na zemljupred vratima Damaska. Kad je kasnije sam o tome pričao, rekao je datri dana nije jeojer je bio obuzet razmišljanjemšto se to dogodilo. I kad je primitkom Duha Svetoga, po polaganju ruku kršćanina Ananije, shvatio što se dogodilo: od žestokog progonitelja postao je gorući apostol!

Danas smo čuli kako je u svom propovijedanju radosne vijesti o uskrslom Isusu nastojaosvima biti svedapošto-poto neke spasi. I rekao je zašto je takav: da i on budesuzajedničar radosne vijestikoju naviješta ljudima. Drugim riječima: on se nada da će i prema njemu, kad po smrti za ovaj svijet bude prelazio u vječnost, Isus biti tako velikodušan kako se pokazao prema svima onima koji su ga slijedili za njegova zemaljskog putovanja Palestinom. I da će i on kao navjestitelj radosne vijesti postići vječni život u nebu.

Na tom putovanju Palestinom susreli smo Isusa u današnjem evanđelju u Kafarnaumu. Nakon molitve i poučavanja u tamošnjoj sinagogi, Isus ulazi u kuću apostolskog prvaka Petra. I bez puno priče napravio je malo čudo ozdravljenja: izliječio je Petrovu punicu koja je ležala zbog temperature. Izlječenje je bilo potpuno jer je žena odmah ustala i bila je sposobna posluživati goste. Po zalasku sunca, kad je postalo manje vruće a i prestala je subota, u kuću su počeli donositi bolesnike: i svi su doživjeli radost ozdravljenja. Evanđelist Marko jednostavno piše da je bilo mnogo bolesnika s različitim bolestima. Zato je posve razumljivo da su toga Isusa koji liječi sve bolesti i slijedećega dana ljudi tražili. A gdje je bio Isus dok su ga ljudi tražili? On se molio. Za tu molitvu je potražio samotno mjestoda bude sabraniji u susretu s nebeskim Ocem. Iz te činjenice da se Isus molio vidimo da je on bio potpuni čovjek, potreban Božjeg nadahnuća i Božje jakosti u svom svakodnevnom životu i djelovanju. A koliki danas žive i rade bez molitve?! Zato su toliki i bez radosti i duševnoga mira u svojoj svakodnevici. Naizvan gledajući mnogi od njih i nemaju nekog pravog, opipljivog razloga nezadovoljstva, ali su ljudi ipak jednostavno nezadovoljni, često i mrzovoljni.

Usprkos tolikom uspjehu i popularnosti koje je ovdje doživio, Isus nije ostao u Kafarnaumu. Rekao je jednostavno da mora poći i u druga mjesta da i ondje propovijeda. A propovijedao je evanđelje, tj. radosnu vijest da Bog ljude voli, da ih prati u njihovoj svakodnevici: nekad tako da ih izliječi od bolesti, a nekad tako da ih ojača u bolesti i u nošenju životnih problema. A poziva i nas, i riječima i primjerom, da i mi nastojimo ne samo svoje nego i tuđe muke nositi i probleme rješavati. Jednostavno: Isusovi ljudi ne mogu i ne smiju biti samoživi, ne smiju se brigati samo za sebe i samo za svoje. Čak imaju dužnost i upozoriti. Isus doista nije nikoga na silu mijenjao, ali je sve ljude na promjenu na bolje pozivao i poticao.

Najpoznatiji strpljivi nositelj životnih problema i teškoća svakako je starozavjetni patnik Job. Evo, pri kraju razmišljanja o današnjoj Božjoj poruci, susrećemo patnika Joba koji shrvan životnim teškoćama, onako čisto po ljudski, razmišlja da je ljudski život na zemlji samo borba. Noći su mu tako teške da čim legne razmišljakad li će ustati, a kad ustane onda mislikad će večer dočekati. Da, u nevolji i bolesti čovjeku su teške i noći i dani. A onda patnik Job veli da mu je život brzo prošao, gotovo proletio: kao čunak na tkalačkom stanu. Današnje njegovo razmišljanje o životu završava zaključkom:Život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!“ Krajnji pesimizam čovjeka patnika.

Istina je: bez Božjeg uključenja u ljudsku povijest po IsusuBogočovjekumi ljudi bismo imali i težak život i slabu ili nikakvu budućnost. Ne bismo znali da ljudski život ipak ne završava smrću nego uskrsnućem… ne bismo znali da su i životne patnje i neuspjesi kao i doživljaji sreće naš put prema vječnoj sreći… i ne bismo znali da smo i mi pozvani svojim zalaganjem doprinositi poboljšanju svijeta i ljudskog života. Isus nije ljude oslobodio od teškoća, patnja i smrti – pa i sam je kroz to sve prošao – nego je svemu tome dao smisao. Dao je i ljudima nadahnuće i jakost kako da sebe ulože u to poboljšanje svijeta i života ljudi. I kuća se gradi u naporu: financijskom i tjelesnom, u blatu i prašini… ali u tom naporu ima radosti i smisla jer će se u toj kući živjeti. Tako i mi kroz ovaj život putujemo u naporu i teškoćama, u uspjesima i neuspjesima, u radosti i žalosti, a cilj i smisao toga putovanja jest vječni život u radosti neba.

Kreirano: 7. Veljača 2015.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856