Živjeti po Božjem put je za sretnu vječnost

1. NEDJELJA DOŠAŠĆA

(B-2014)

Premda svake godine na prvu adventsku nedjelju istom pjesmomPadaj s neba roso svetazapočnemo i svetu misu i novu liturgijsku godinu, ipak nas ta pjesma nekako osvježi i oraspoloži. Kroz sve ovo adventsko vrijeme oči, uši i duša bit će u stanju iščekivanja onoga što dolazi, zapravo Onoga koji dolazi. U tome će nas voditi i pratiti i misna čitanja ovoga vremena, osobito nedjeljama. Slušat ćemo i u duši pratiti iščekivanja mnogih i mnogih generacija ljudi, kao i ponekih pojedinaca, da se popravi stanje u ljudskom rodu i u ljudskoj duši, stanje koje je nagrđeno grijehom praroditelja. To je jedna tajnovita stvarnost ljudskoga roda da čovjek u sebi osjeća neprestanu želju da bude sretan. Ta želja ne prestaje, nije umrla, ni onda kad je čovjek istinski nesretan, kao ni onda kad je sretan, jer mu i ta već postignuta sreća izgleda nepotpuna i uvijek u sjeni moguće promjene na gore.

Osobiti znalci, a zbog Božjeg poziva i poslanja i pravi dužnosnici, podržavanja te čovjekove težnje za srećom, i vjere u mogućnost njezina postizanja, bili su i ostali: proroci Staroga zavjeta i blagovjesnici Novoga zavjeta. Na njihovim primjerima, pozivima i poticajima nadahnjivale su se, i nalazile potrebnu snagu, generacije i generacije ljudi. Mi kršćani dvadeset prvog stoljeća smo sada aktivni sudionici toga niza koji će se nastaviti do konca vremena. Mi tu moramo uložiti svoje ‘talente’ o kojima smo nedavno slušali i razmišljali.

Tako smo danas najprije čuli misli, poruku i poziv proroka Izaije upućene kako njegovim suvremenicima tako i generacijama kasnijih čitatelja i slušatelja. Prorok Izaija djeluje u teškim vremenima izraelskog naroda čiji su se pripadnici s radošću i velikim očekivanjima nedavno vratili iz babilonskog progonstva u vlastitu domovinu. Za kratko vrijeme su iskusili da su životne teškoće veće od njihovih nada i planova koje su ‘sanjali’ u tuđini. Tako to biva s nama ljudima: da su nam snovi i nadanja uvijek ljepši i bolji negoli njihova ostvarenja. To se zbiva i u našoj domovini: s koliko poleta i nadanja smo krenuli u ostvarivanje samostalne hrvatske države devedesetih godina… da bi nakon dvadesetak godina života i rada u toj državi mnogi doživjeli razočarenje.

Čuli smo kako je prorok Izaija pitao samoga Bogazašto je dopustioda njegovi ljudi tako loše prođu. Mi si danas mislimo da Bog previše i ne utječe na naše životea zapravo nismo previše Boga ni ‘pitali’ što i kako trebamo činitipa više pitamo i galamimo na naše političare: zašto nam nisu ispunili naše snove i očekivanja. Uskoro su pred nama novi izbori i nova premišljanja kako postupiti, koga izabrati. Ako ćemo i opet slušati samo ljude, samo njihove ljudske poruke, vjerojatno nam se iščekivanja opet neće ispuniti… Zato trebamo nastojati u tim ljudskim porukama čuti i koliko je u njima Božjega sadržaja. Čuli smo kako je prorok Izaija uvjeren da Bog voli ljude kao svoju djecu i da će im zato oprostiti njihov odmak od Boga i lutanja u životu. Ljudi svojim pogrešnim životom ne mogu izmijeniti Božju ljubav prema njima: ona trajno ostaje, ali ljudi mogu sebi naškoditi i učiniti si život teškim i jedva podnošljivim.

U današnjem 2. čitanju iz Poslanice apostola Pavla Korinćanima čuli smo njegovu pohvalu vjernicima Korinta što se u njihovom svakodnevnom životu prepoznaje to da su prihvatili evanđeosku poruku. Jednostavno rečeno: oni su kršćani i kršćanski žive. Apostol Pavao je najprije zahvalan Bogu što je tako obdario te kršćane, a onda hvali i same vjernike što su taj Božji dar prihvatili. I zbog toga što su prihvatili Božje nadahnuće i vodstvo u svome zemaljskom životu, vjernici Korinta se ne moraju bojati svoga susreta s uskrslim Kristom po prestanku svojega života na zemlji: oni će i pri tom konačnom susretu biti u prijateljskim odnosima s uskrslim Isusom. A to i jest nakana adventskog vremena: s jedne strane da nas podsjeti na duga vremena iščekivanja obećanog Spasitelja i da nas podsjeti na Isusovo obećanje da ćeponovno doći. A kako generacije ljudi koji su iščekivali prvi Isusov dolazak, koji je ostvaren Isusovim rođenjem u Betlehemu, nisu znale kad će se to vremenski dogoditi… jednako tako ni generacije ljudi koji žive poslije Kristovog uskrsnuća ne mogu znati kad će se zbiti tajdrugi Kristov dolazak. Zato je jedino moguće i ispravno rješenje: bdjeti i čekati, kako nam to poručuje evanđelje današnje nedjelje.

U nekoliko prijašnjih nedjelja slušali smo opširne Isusove prispodobe o raznim talentima, a to znači životnim sposobnostima, kojima smo obdareni da bismo ostavili trag dobra u svom životu: među svojim bližnjima i u svojoj okolini. U današnjem kratkom evanđelju Isus nas poziva na bdijenje i to ne naprazno bdijenje u tulumarenjunego na aktivno bdijenje u obavljanju svojih poslova. A taj Isusov poziv i poticaj na obavljanje svoga posla je tako širok da se doista svaki čovjek tu može naći. Iz Isusove prispodobe je očito da će taj gospodar pri povratku pitati svakoga kako je obavio svoj dio posla. A prije nego je gospodar otišao na put, ti su ljudi vidjeli što treba raditi, vidjeli su i čuli što je gospodaru važno a što je sporednoi zato im nije teško znati što će ih gospodar pitati: jesu li nastavili činiti ono što su činili i za gospodareve nazočnosti.

Tom prispodobom nam je Isus jasno rekao da će i nas ljude Bog pitati u što smo utrošili svoje dane, mjesece i godine, kako smo raspolagali svojim talentima. I mi znamo ‘što je Bogu važno’: sadržano je u samo deset pravila koja su nam poznata kao Deset Božjih zapovijedi. I onda je tih deset jednostavnih pravila Isus još više pojednostavnio pa je rekao da je dovoljno samo ovo:ljubiti Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe. A kako se ljubi Boga i ljude najbolje je pokazao sam Isus. Zato se mi nastojimo s tim Isusom što češće družiti – po mogućnosti svake nedjelje u misi, i svakoga dana u osobnoj molitvi. U tom druženju mi se: i nadahnjujemo i jačamo za nasljedovanje Isusa. I nije tragika ako u tome često ne uspijemo nego pogriješimo: on nam je uvijek spreman oprostiti, opet i opet!

Ovoga tjednau srijeduu našoj župi će doista biti velika prilika da se tom Božjom dobrotom okoristimo: da utopimo svoje grijehe u sakramentu ispovijedi. Tu i mi možemo reći s apostolom Pavlom: hvala Bogu što je tako dobar, a pohvala i ljudima koji će se tom dobrotom okoristiti.

A m e n

 

Kreirano: 29. Studeni 2014.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856