Advent – vrijeme za ‘dijetu duše’

3. NEDJELJA DOŠAŠĆA

(B-2023)

         Danas je zapaljena i treća svijeća u adventskom vijencu, danas je 3. adventska nedjelja. To pak znači da smo prešli polovicu ovogodišnjeg adventa, polovicu ovogodišnje priprave za blagdan Božića. I danas ćemo razmišljati o kršćanskoj dijeti naše duše. Na taj način želimo tražiti i produbljivati istinske životne vrijednosti, unatoč drugačijoj struji svijeta i vremena u kojemu živimo. Temeljna pitanja ljudske egzistencije, a čiji odgovori određuju čitavo čovjekovo djelovanje: zašto se roditi, umrijeti, žrtvovati i trpjeti, kršćani pronalaze u Isusu, u uskrslom Isusu. Taj Isus je nada čovječanstva, pravi smisao naše sadašnjosti i naša sigurna budućnost.

Kako se više približavamo blagdanu Božića to sve više zamjećujemo po ulicama, trgovima i trgovinama, da živimo u potrošačkom društvu, koje iza blještavila reklama i zamamnih ponuda nudi veliku prazninu vrednota i ideala. Stil života koji nam se nudi u reklamama ne prihvaća žrtve, ne prihvaća onoga koji nema, ne prihvaća poniznoga, neznatnoga… Vrijeme adventa je za nas kršćane poziv na otvaranje našega srca i naših ruku baš takvima da bismo za božićne blagdane u svom srcu osjećali puninu radosti jer smo dobro učinili.

Na takve prave vrijednosti poziva i Isusov Preteča, Ivan Krstitelj, koji je okupljao velika mnoštva na obalama rijeke Jordana. Tu je Ivan najavljivao skori pojavak onoga kojega su mnoge generacije ljudi stoljećima iščekivale. U tom navještaju bio je Ivan Krstitelj tako rječit, tako dojmljiv, da su mnogi pomislili da je ON taj kojega čekaju, da je on iščekivani Mesija. Njegove riječi i djela bila su mu jaka ‘preporuka’.

Prije nego se osvrnemo na Ivanov odgovor, probajmo se zapitati pitanje koje je aktualno za svako vrijeme, pa tako i za naše vrijeme: po čemu prosuditi i presuditi ‘preporuke’ koje imaju ljudi nekog vremena, a koji se nude za vođe?! Da je to važno pitanje za ljude svakog vremena svjedoče nam mnogi ljudi i događaji iz bliže i daljnje povijesti. Promotrimo vrlo ukratko samo nama najbliže 20. stoljeće, koje je pred 23 godine završilo. U tom prošlom stoljeću bilo je više tzv. ‘nadahnutih’ vođa koji su obećavali rješenja ljudskih problema za ‘sva vremena’. Sjetimo se samo najpoznatijih imena: Marks, Lenjin, Staljin, Hitler, kod nas Tito – koji su obećavali ‘brda i doline‘ – a sva su se ta rješenja na kraju srušila i ‘isparila’ u krvi i suzama doslovce milijuna ljudi. Nisu izdržala kušnju niti samo jednog stoljeća!

U novije vrijeme mediji reklamiraju razne istočnjačke ‘gurue’ koji donose svoja rješenja. Neki od tih gurua kažu kako je važno naučiti pravilno disati, ili se pravilno hraniti (vegetarijanci), ili pak nositi na sebi razne predmete (amajlije) koji čuvaju čovjeka od svih nedaća i bolesti. Ma, bilo bi lijepo da je to istina – ali, nije!

Da je posao s nama ljudima nešto mnogo, mnogo zamršenije i teže, svjedoči nam i sam Bogočovjek Isus. Ni on, premda je Bog, nije mogao dok je na zemaljski način s ljudima živio, a ni sada to ne čini, riješiti probleme svih ljudi… Dakle, ni Bogu to nije išlo lako, a ljudi da bi to riješili tako jednostavno, kao od šale?! Svijet i ljudi su doista mnogo zamršeniji, mnogo kompliciraniji – a da bi se to moglo riješiti za jedno popodne, čak ni za jedno stoljeće.

Pa ako Isusu nije bilo tada, a niti je sada, jednostavno s nama ljudima, zar bi onda moglo biti lako i jednostavno ljudima s ljudima?! Mogli bismo reći da je i Bog u svojoj svemogućnosti ograničen s ljudskom slobodom, sa slobodnim ljudskim odabirom. Zato nam je Isus rekao da uz svoju svemogućnost Bog prema nama ljudima nastupa i s velikom, neizmjernom ljubavlju. U toj neshvatljivoj ljubavi Bog je s čovjekom izvanredno strpljiv i velikodušan – toliko velikodušan da može sve, baš sve, ljudima oprostiti. To zato jer Bog poštuje svakoga čovjeka kao svoga suradnika, kao svoga partnera, kojemu ne želi nametati rješenje, već se traži i čovjekov angažman u rješavanju problema i nošenju životnih tereta.

Po Isusu, u kojem je Bog postao i čovjek, među ljudima je započelo polagano klijanje pravednosti i prava – onako polako kako to ljudi mogu slijediti, onako polako kako to ljudi mogu ostvarivati. Kad Bog po Isusu ne bi postupao tako s ljudima, tako postupno, to bi značilo da mu mi ne bismo bili su-radnici nego sluge. Bog po Isusu ljudima uvijek daje slobodu: “Ako hoćeš…”.

Nekada je čovjek morao paziti da ne uvrijedi i ne povrijedi Boga. Zato je bilo potrebno i za život nužno tom Bogu prinositi žrtve, moliti ga za oproštenje, vršiti pokoru i strahovati od moguće paklene propasti. U novije vrijeme primjećuje se obrnuti slučaj. Sada se Bog mora opravdavati pred čovjekom… Sada se Bog mora truditi da čovjeku bude zanimljiv, ne previše zahtjevan – jer, toliki drugi imaju blještaviju i glasniju reklamu.

Kršćanska dijeta duše u ovom vremenu adventa trebala bi nam pomoći da si pokušavamo pronaći odgovore na mnoga životna pitanja s obzirom na ono bitno i nebitno u čovjekovu postojanju.