Biti prvi u dobrim djelima, zadatak je kršćana

29. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2021)

Valjda se još malko sjećamo onoga što je bilo čitano u 1. misnom čitanju prije dvije nedjelje. Bile su to riječi samog Stvoritelja ljudi da ‘nije dobro da čovjek bude sam’. Naš Stvoritelj zna da smo stvoreni kao ‘društvena bića’ kojima su potrebni njihovi bližnji da bi bili zadovoljni ljudi. Prošle smo nedjelje čuli kako jedan bogati čovjek nije bio posve zadovoljan svojim životom: unatoč blagostanju nešto mu je nedostajalo, težio je za nečim većim. Zapravo, težio je za onim najvećim: za postizanjem vječnoga života. Da bi bili zadovoljniji i sretniji, ljudi se udružuju: žive zajedno ne samo u kući kao obitelj nego i u ulici, selu ili gradu. Tek neki pojedinci žele živjeti sami, u osami, daleko od drugih ljudi. A zatvorska samica je najteži oblik zatvorske kazne.

U takvoj ljudskoj zajednici, velikoj ili maloj, svaki pojedini čovjek ima neke svoje sposobnosti, želje, planove i poslove – u tome se mi ljudi poprilično razlikujemo. Dobro je i korisno onda ako nam te različitosti pomažu da se međusobno nadopunjujemo a ne sukobljavamo. Dobro je da svatko radi ono za što ima više sposobnosti i mogućnosti. A od ‘malih nogu’ ljudi budu poticani da budu ‘prvi’, da budu ‘bolji’, da budu uspješniji od drugih. Svi znamo za razna sportska natjecanja, pojedinaca ili klubova, a svakodnevnočesto i preko voljeslušamo i gledamo natjecanja političara, osobito žestoko bude pred neke izbore.

I u tim raznim natjecanjima: sportskim, društvenim i privrednim, nerijetko se događaju mnoge nepravilnosti i prijevare: u sportskim natjecanjima koriste se razna nedopuštena sredstva koja pomažu postizati bolje rezultate… ili pak se podmićivanjem sudionika želi postići inače nedostižni cilj. Nije rijetko da se koriste i poznanstva ivezeza postizanje boljeg rezultata u ekonomiji ili društvu.

S nečim takvim susreli smo se i ondje gdje se tome i ne bi nadali: kod Isusovih učenika. Malo prije smo u evanđelju čuli kako su dvojica braćesinovi Zebedejevidošli k Isusu s posve jasnom molbom: da budu prvi uz Isusa – jedan zdesna, a drugi slijeva. I ne misle pritom da budu tako blizu uz Isusa dok putuju mjestima Palestine, ili dok negdje ručaju ili večeraju nego u njegovoj slavi. Drugim riječima: kad uspostavi svoje kraljevstvo da mu oni budu prvi ministri. Tako bismo to mogli prevesti na jezik i okolnosti današnjeg vremena.

Valjda je Isus ovu dvojicu učenika iznenadio kad im je rekao da ‘ne znaju što ištu’. Kako ne znaju? Pa jednostavno žele biti ‘prvi uz njega’. A on, Isus, okuplja mnoštva ljudi kojima, zanosno govori i čini čudesa. Pa uz takvog Isusa oni žele biti prvi! I onda su, uz ovu neugodnost i poraz od Isusa, koji im predbacuje da ne znaju što ištu, sinovi Zebedejevi doživjeli još jednu neugodnost: ostali učenici su se počeli srditi na njih. Što si njih dvojica umišljaju? Kakve to privilegije traže? Pa valjda su se i sva ostala desetorica nadala nečemu takvom: biti što bliže Isusu kad uspostavi svoje kraljevstvo. Pa i danas je poželjno biti što bliže predsjedniku države ili vlade, predsjedniku stranke, ravnatelju ili vlasniku neke firme.

I onda je Isus svima njima odgovorio da takvo ponašanje vrijedi po ljudskim kriterijima i vrijednostima, ali da kod njega i kod njegovih ljudi moraju vladati drukčija pravila i drukčija ponašanja. Za Isusa i njegove ljude vrhunac ponašanja i službe treba biti, mora biti, ‘služenje’; služenje drugima. Za uzor takvog ponašanja, takvog služenja, Isus postavlja samog sebe:Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Na svu sreću i utjehu i među ljudima ima takvog služenja drugima: tu su sigurno roditelji na prvom mjestu. Nemoguće je nabrojiti sve načine na koje roditelji služe svojoj djeci. Neki puta i pretjerano pa to djeca iskorišćuju. U tom služenju djeci i vi roditelji stvarno dajete svoj život za njih: jer kad djeca odrastu i osamostale se… onda ne možete reći: sad ćemo mi po svome ponovno proživjeti tih dvadesetak godina koje smo potrošili za svoju djecu. Ne, ne ide to tako. Te godine su potrošene i više se ne vraćaju. Dakako, i kod drugih ljudipojedinaca i zajednicaima takvog služenja drugima. I sretna je i uspješna svaka ljudska zajednica u kojoj ima što više takvih ljudi. Nažalost, zbog ljudske naravi iskvarene najprije istočnim grijehom a onda i kasnijim osobnim grijesima nađe se podosta i drukčijih primjera koji kvare ljepotu i radost života. Najgrublji primjeri su pobačaj i eutanazija. Jer tu je posve očito da se ne želi ‘drugome služiti’.

Kršćaninova je zadaća biti u službi zajednice. Ono što imamo i znamo to treba ugrađivati u zajednicu i opće dobro. Danas smo čuli jedan od brojnih Isusovih poziva na velikodušnost i solidarnost sa svojim bližnjima, kako to mi kršćani često govorimo i čujemo: s braćom i sestrama. Evo jedan konkretan primjer za našu župu, primjer kojim se već neko vrijeme bavimo: poziv župljanima da se pjevanjem uključimo u misna slavlja nedjeljom i tako ih učinimo ljepšim i dostojnijim za Boga koji ljubi. Boga koji ljubi ljude. Dakako, uz pjevanje idu i tjedne probe. U novom Župnom listiću ima više o tome.

S druge strane kako je žalosno, kratkovidno i kratkotrajno kad svoje sposobnosti ne koristimo i ne ugrađujemo ih na dobro zajednice u kojoj živimo. Kako je tužno i promašeno kad je netko sam sebi svrha i drugi mu trebaju samo onda ako ih može iskoristiti ili barem omalovažiti kako bi ispao bolji od drugih. Nerijetko se ljudi nasmiju i pomalo posprdno komentiraju kad netko veli: ‘Bog plati’. Očito nije dovoljno zaživjela ni u nama vjernicima svijest da je Božja hvala i njegova nagrada vječna i prenosiva za vječnost. Isusov primjer ‘dok je zemljom hodio’ nas jednostavno poziva, na razne više-manje prepoznatljive načine, da kao ljudi, kao Isusovi učenici, i mi ‘prođemo zemljom čineći dobro’.

Dobro je biti ‘prvi’, dobro je biti cijenjen u društvu, ali ne zbog toga što je netko na nekom položaju, ne zbog svoga porijekla, imena i prezimena… nego po dobrim djelima. Tu budimo prvi.

Kreirano: 18. Listopad 2021.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856