Bog je s nama u tišini i nenametljiv

19. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2020)

Mnogi od nas imamo iskustvo da uz neki vredniji aparat ili stroj dobijemo i uputu za njegovo korištenje. I uvijek piše da će uz pridržavanje tih uputa stroj dugo raditi na zadovoljstvo kupca. Vredniji aparati i strojevi imaju još i kratke upute kako se mogu ispraviti moguće teškoće u njihovu korištenju. Netko to sve pomno pročita, netko odloži za kasnije čitanje, a nerijetki su i oni koji to jednostavno odmah bace.

No, ima netko tko je vredniji od svih strojeva i aparata, i skupno i pojedinačno – to smo mi ljudi. Mi ljudi smo najvredniji Božji stvorovi. To se najbolje vidi po tome što je i sam Bog po Isusu postao i čovjekom. Nije postao anđelom nego baš – čovjekom. Vjerojatno smo već puno puta čuli ili pročitali, kad se dogodi neka nesreća, da je najvažnije da nije stradao nitko od ljudi. Dakle je čovjek najvredniji – ne stroj nego stvor. Mala razlika u izrazu i slovima, velika u vrijednosti. Vrijedno je zapaziti da i mi ljudi imamo upute od svoga proizvođača‘ – Boga Stvoriteljakako živjeti da bismo sretno i smisleno živjeli već sada u prolaznom životu po kojemu nam je doći u vječni život. A upravo taj vječni život daje smisao i punu vrijednost ovom prolaznom životu. Tako već na prvim stranicama Biblije, u kojoj je zapisana Božja poruka čovjeku kao najvrednijem Božjem stvoru, piše:Nije dobro da čovjek bude sam. A moguće je biti sam i u najvećoj gužvi, moguće je biti sam i kad te ljudi sa svih strana naguravaju: to je onda kad nikome od tih ljudi ti ništa ne značiš. Ljudi koji te okružuju, tiskaju se oko tebe, ne znaju ni kako se zoveš, ni gdje živiš, ni što te u životu veseli a što te rastužuje.

Ovdje nam se valja sjetiti da je Isus rekao kako on kao Dobri pastir ljudi svakoga od nas poznaje po imenu, ide pred nama i vodi nas kroz život. Dakako, onda ako ga želimo slijediti, ako ga želimo osluškivati. Ne gura nam se u život nego nam se nudi. Tu ponudu Božje nazočnosti u svome životu iskusio je i poznati starozavjetni prorok Ilija. Iskusio je to vrlo opipljivo na brdu kamo je pobjegao u velikom strahu pred smrću kojom mu je zaprijetila kraljica Izabela. Na tom brdu Ilija je doživio nešto posebno: dobio je poruku da izađe iz pećine u kojoj je boravio jer ispred pećine upravo Bog prolazi. Možemo si zamisliti kako je Ilija mogao pomisliti da se Bog nalazi u silini vihora, potresa i ognja, jer to su sve sile koje čovjeka plaše… a onda je čuo poruku da je Bog nazočan kao blagi lahor. Dakle ništa silno, ništa zastrašujuće već blago i oživljavajuće. Vrlo vjerojatno smo i mi više puta slični proroku Iliji pa očekujemo da Bog žestoko zahvati u zbivanja u svijetu. Nije mali broj ljudi koji otvoreno, ili onako potiho sebi u bradu, predbacuju Bogu nezainteresiranost za ljude, osobito onda kad se događaju strašne stvari: velike nepravde i smrt nevinih ljudi.

Ovdje je dobro podsjetiti se one izreke da Bog ne plaća svake subote, ali nije nikom ni ostao dužan. Mi imamo ograničeni život na zemlji od rođenja do smrti. U tih najčešće nekoliko desetaka godina trebamo se osposobiti za život, zatim ostaviti svoj trag u ovome svijetu, da bi po Božjem daru raznih životnih prilika i vlastitih sposobnosti, i našem prihvaćanju i angažmanu u svemu tome, postigli i vječni život uskrsnuća. U tom životu na zemlji tjedno smo pozivani u blizinu uskrslog Isusana nedjeljnoj sv. misida se nadahnemo njegovim riječima i primjerima te ojačani njegovom potporom to u što većoj mjeri pretvaramo u svoja djela. No, to Isusovo djelovanje, kako u svijetu tako i u našem osobnom životu, bude često puta tako nenametljivo da ga možemo prečuti i previdjeti.

Upravo to se dogodilo pripadnicima židovskog naroda koji su na temelju Božjih obećanja, kroz mnoga stoljeća, iščekivali svoga spasitelja iz svih životnih nedaća i nevolja. Iščekivali su silnoga Boga koji će strahovitom silom pokazati ljudima tko je gazda, pravi gazda na ovome svijetu. Zanosne riječi koje je Isus govorio i čudesa koja je činio davali su Židovima početnu vjeru i opravdanu nadu da je Isus taj obećani i očekivani Spasitelj. Takva svoja očekivanja osobito su jasno pokazali pri posljednjem Isusovom ulasku u Jeruzalem: dočekala su ga velika i oduševljena mnoštva ljudi koji su ga pozdravljali kao novoga kralja. Sjetimo se: to slavimo na Cvjetnicu. A kad se onda Isus na sudu pred Poncijem Pilatom, i na samom kraju pri raspinjanju na Kalvariji nije žestoko obranio… postao im je nepotreban. To je osobito pokazao apostol Juda koji je ipak u zadnji čas htio iskoristiti mogućnost da Isusa dobro unovči.

Apostol Pavao se nada, kako smo to čuli u današnjoj Poslanici, da će jednom Židovi ipak doći k sebi, prihvatiti Isusa kao svoga Spasitelja i tako i za sebe ostvariti Božja obećanja koja su baštinili od svojih pređa. Nešto slično zbiva se i danas kad mnogi pokršteni ljudi jednostavno nemaju osjećaja ni potrebe životom slijediti onoga u čije su ime kršteni. Tko zna kakva će životna radost ili možda tuga i nevolja potaknuti u tim ljudima spoznaju da su od Boga ljubljeni i da po Bogu mogu i trebaju postići onu vječnost koju je Bog ljudimasvojim nadražim i najvrednijim stvorenjimanamijenio: vječnost neba!

U evanđelju smo čuli da je apostol Petar s vjerom u Isusa ostvarivao nemoguće: hodio je po vodi – a kad je po ljudski zaključio da je to nemoguće, stvarno mu je postalo nemoguće i počeo je tonuti. I mi danas možemo mnogo toga činiti što se čini po sebi nemogućim onda kad svoje pouzdanje stavimo u Boga. Odvažimo se na to jer mi smo najdraža i najvrednija Božja stvorenja.

Kreirano: 12. Kolovoz 2020.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856