Bog je strpljiv i pruža nam šansu
2. NEDJELJA DOŠAŠĆA
(B-2014)
Posve sigurno Ivan Krstitelj bi bio zanimljiv medijima našega vremena jer, kako smo čuli u evanđelju, ekstravagantno se oblačio i neobično hranio: odjeven u devinu dlaku s kožnatim pojasom, a hrana mu bijahu ‘skakavci i divlji med‘. Očito se njegovi suvremenici nisu tako oblačili niti tako hranili… jer onda to ne bi bilo istaknuto kao neka posebnost. Ono što je Ivan govorio današnjim medijima očito ne bi bilo tako zanimljivo.
U čemu je posebnost ove odjeće i hrane? Odjeća od devine dlake bila je izrazito gruba i zato neudobna za nošenje, a skakavci i divlji med pokazuju njegovu neovisnost o ljudima. Naime, budući da je Ivan bio putujući propovjednik nije se mogao baviti zemljoradnjom ili stočarstvom da si pribavi hranu. A da bi mogao prenositi Božju poruku neovisno o tome da li će se ljudima svidjeti ili ne, to se je Ivan Krstitelj hranio medom od divljih pčela i oblačio u haljine od devine dlake. Naime takve su haljine vrlo neudobne za nositi pa ih je lako mogao dobiti od ljudi ili si ih je i sam mogao izraditi. A kako je puno boravio u pustinji, dakle u prirodi, to je lako mogao znati gdje divlje pčele prave med i njime se poslužiti. Tako je Ivan Krstitelj mogao biti posve neovisan i nevezan na ljude kojima je govorio: nije im se morao ulagivati. A kako je to Ivan govorio? Tako da je k njemu ‘grnula sva judejska zemlja i svi stanovnici Jeruzalema‘. Svi oni koji su ozbiljno shvatili njegove riječi bili su potaknuti na pokajanje za svoje grijehe, a onda su u znak priznanja grijeha i kajanja za njih silazili u rijeku Jordan na krštenje. Naša župa je prošle srijede imala ‘dan kajanja i praštanja‘ za grijehe koji su počinjeni: riječima, djelima i propustom. Bio je to ‘dan radosti‘ za mnoge župljane jer su se riješili tereta grijeha, malih i velikih, pa im nakon toga ostaju samo dobra djela, i k tome jedna nova snaga, volja i sposobnost da se opet ostavlja ‘trag dobra‘. To je svakako dobra, najbolja duhovna priprava za slavljenje Božića. Onima koji su se tako pripremili za slavljenje Božića, ili će se još pripremiti, sigurno se skidanjem božićnih ukrasa i gašenjem lampica neće ugasiti i sva radost i čarolija Božića.
Evanđelja vrlo oskudno bilježe riječi Ivanova propovijedanja i nikako ne mogu zadovoljiti našu možebitnu znatiželju: ‘što je to bilo tako zanimljivoga‘, nego nam tek u tragovima bilježe njegove opće poruke i pozive na promjenu života, a prema božanskim vrednotama. Ima kod Ivana tek nekoliko direktnih poziva: ‘carinicima da ne ubiru više nego je određeno i vojnicima da budu zadovoljni svojom plaćom‘. A direktni prigovor kralju Herodu konačno ga je došao glave.
Ovih dana slušamo glasna nadmetanja predsjedničkih kandidata u kojima svatko sebe smatra najboljim. Pa i do sada su ljudi svaki put odabrali ‘najboljega‘. Valjda samo najboljega u obećanjima jer nam životne prilike govore da ta obećanja nisu i ostvarena. Svakodnevno slušamo i gledamo i razne ankete o popularnosti kandidata, koje bi trebale potaknuti na izbor najpopularnijeg. Razlog glasovanja za najpopularnijeg je vrlo jednostavan: nikome nije ugodno saznati da smo svoj glas dali ‘gubitniku‘. Važno je zapaziti da popularnost pred ljudima nije Ivanu ‘udarila u glavu‘: nije se uzoholio niti umislio o svojoj veličini. Čuli smo kako je ljudima govorio: „Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.“ Današnja nedjelja staje na ovoj poruci Ivana Krstitelja kojom on upućuje svoje slušatelje na Isusa – i tako i nas današnje slušatelje poziva da i mi budemo pozorni na riječi onih koji nas u naše vrijeme upućuju na Isusa. Budemo li pozorni na te pozive i poticaje kroz ovo adventsko vrijeme, onda će i naša sposobnost prepoznavanja i susretanja Boga biti to bolja što se više budemo približavali blagdanu Isusova rođenja. Istinska je šteta za čovjeka ako mu sve ‘božićevanje‘ bude u raskošnim ukrasima, blještavim lampicama i skupocjenim darovima kupljenima samima sebi.
Ivan Krstitelj nas danas poziva na nešto više i nešto bolje i zato puno, puno trajnije: da se u nama ostvaruje ona snaga koju smo mi i primili sakramentom krštenja. Kad smo malo porasli taj sakramenat krštenja je bio dopunjen u sakramentu krizme: to je bilo naše ‘krštenje Duhom Svetim‘. Svake se godine uz primanje sakramenta krizme voli reći za krizmanike kako su to sada novi ‘zreli i svjesni kršćani‘. Svima onima kojima su nakon krizme, svejedno da li nedavno ili već poodavno, te riječi o ‘zrelim i svjesnim kršćanima‘ postale i ostale samo puste riječi i prazna obećanja,prorok Izaija i danas upućuje riječi: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Najprije staze svoje nutrine, a onda i staze svoga života. I ovdje ostanimo na ‘stilu propovijedanja‘ Ivana Krstitelja, koji nije govorio puno direktnih recepata za promjenu i poboljšanje života, nego je njegov poziv vrlo širok: tako da se u njemu mogu prepoznati svi oni ljudi koji ozbiljnije shvaćaju i žive svoje živote – kako onda tako i danas.
Takve ‘široke i opće pozive‘ ljudima upućuje i prorok Izaija govoreći da se ‘pripravi put Gospodinu‘ tako da se ‘svaka dolina ispuni, svaka gora i brežuljak spusti… što je krivudavo da se izravna i što je hrapavo da se izgladi‘. U tako ‘širokom pozivu’ može se naći svatko dobronamjeran, a da pritom ne bude povrijeđeno ni njegovo dostojanstvo niti da se osjeti prozvanim.
A apostol Petar nas je obavijestio u svojoj poslanici da je ‘Bog s nama strpljiv‘ i ne nagli: niti nas odmah nagrađuje za dobra djela, niti nas odmah kažnjava za loša djela. Bog jednostavno poštuje našu samostalnosti i naš izbor. A cijeli naš život na zemlji, sa svojim teškoćama i radostima, dana nam je šansa da sretni život u vječnosti postignemo. Na svom životnom proputovanju ovim svijetom osluškujmo poticaje i nadahnuća Božja. Ovo adventsko vrijeme je uistinu dobra prilika za to.
