Boga ne možemo spoznati, ali je krasno s Bogom se družiti

PRESVETO TROJSTVO

(B-2021)

Najprije valja reći da mi ljudi, Božji stvorovi, jednostavno ne možemo shvatiti svoga Stvoritelja, jednoga Boga u tri osobe. A sada se prebacimo u svoju suvremenost.

Koliko smo samo toga u posljednjih godinu dana vidjeli, čuli i pročitali o Korona virusu koji je postupno i preimenovan u Covid-19. Oni koji bolje pamte lako će se sjetiti kako  su se tijekom te godine mijenjale i preporuke u svrhu zaštite  od zaraze tim virusom. Povremeno su se čula i opravdanja  zašto se tako čini: jer je virus novi pa se ne zna način njegova  širenja i liječenja. Najjednostavnije rečeno: za medicinu je to  bila velika nepoznanica pa se luta u pronalaženju načina  zaštite od tog virusa. I sad kažu da virus često mutira, mijenja  se, i u nekim ljudima izaziva ovakve, a u nekim drugima onakve posljedice.

Za ljudske pojmove virus je nevjerojatno sitan, pa jednostavno prolazi kroz rupice na platnenim maskama, koje se najčešće koriste. Netko je napisao usporedbu da je zaštita platnenim maskama slična zaštiti od komaraca razapinjanjem mreže za ribe. No, i tako sitan virus je nevjerojatno moćan. Još je uvijek prava nepoznanica.

A mi danas slavimo nedjelju Nekoga nevjerojatno velikoga i moćnoga – slavimo nedjelju Presvetog Trojstva. Pa ako je   medicinskoj znanosti tako teško shvatiti djelovanje tako malog virusa, kako da onda nama ljudima bude shvatljivo postojanje nekoga tako velikog kao što je Bog? Već samo postojanje svijeta i ljudi, veličanstvenog svijeta i nevjerojatnih  ljudi, ukazuje na postojanje Onoga tko je to sve stvorio. Znamo da već jedna obična bilježnica i olovka ukazuju na nekoga tko je to načinio. A kompliciranost svijeta i ljudi, sva ta različitost i veličajnost ukazuje na nekoga silno moćnog i pametnog tko je to sve smislio i stvorio. Taj Netko, tako moćan i  velik, dobio je kod ljudi mnoštvo raznih imena: po kojima su  ljudi htjeli izreći jednu stvarnost Božjeg djelovanja. Tko čita  Bibliju Staroga zavjeta lako će zamijetiti razna imena za Boga.  Nerijetko su vjernici Staroga zavjeta za Boga upotrijebili  ono ime koje je najbolje označavalo trenutno djelovanje Boga  u njihovoj životnoj situaciji.

U današnjem evanđelju uskrsli Isus daje jedanaestorici  apostola zadatak da pođu ljudima svih naroda i učine ih  njegovim učenicima. Kad njegovi učenici upoznaju ljude s  radosnom vijesti koju je donio Isus – a radosna vijest je ta da Bog  ljude neizmjerno voli – onda neka pokrste one koji to budu  vjerom prihvatili. Isus je rekao da ljude trebaju krstiti ‘u ime Oca i Sina i Duha Svetoga‘. U taj tren apostoli gotovo sigurno  nisu razumjeli ove Isusove riječi. Evanđelist Matej je zapisao  događaj, a tek su kasnije po nadahnuću Duha Svetoga, apostoli  postupno razumjeli i shvaćali što je to Isus rekao. Naravno, i  to shvaćanje ljudi ide tek do ljudskih granica. To nas zapravo i ne smije čuditi jer kakav bi to bio Bog kad bi ga ljudi, njegovi stvorovi, mogli do kraja razumjeti. Pa ne samo da mi ljudi jedni druge često ne razumijemo, pa nastaju svađe među pojedincima i ratovi među grupama i državama, nego se nerijetko čudimo i samima sebi kako smo u neko prijašnje vrijeme mogli nešto takvoga reći ili nešto takvoga učiniti? I mi ljudi kao pojedinci, pa onda i ljudi kao zajednice, postupno sazrijevamo i bolje se međusobno razumijemo. Ima mnogo situacija u kojima vidimo da ni to nije uspjelo.

A kad ljudima to uspije, veli apostol Pavao u Poslanici Rimljanima, onda ljudi uspijevaju biti ‘djeca Božja‘. Bojim se da smo taj izraz: da su ljudi ‘djeca Božja‘ tako puno puta čuli da rijetko kada ozbiljnije razmišljamo što taj izraz kazuje o nama ljudima, i što taj izraz kazuje o Bogu. ‘Biti dijete‘ označava najdublju vezu među ljudima, konkretno između roditelja i djece. I ta se veza ne prekida ni onda ako su djeca zločesta: ako su nezahvalna prema svojim roditeljima… jednako tako ta se veza ne prekida ni onda ako su roditelji nemarni ili čak i zločesti prema svojoj djeci. Uvijek je jasno da bez roditelja, kakvi god oni bili, ne bi bilo ni djece, kakva god i ona bila. Najčešće to dobro, vrlo dobro, pa i izvrsno uspijeva. I to čini ljude boljima a svijet čini ljepšim.

Izvrsno je kad ljudi žive kao ‘djeca Božja‘ u vjeri da su stvoreni od Boga Oca, a da nisu slučajni proizvod evolucije. A koliko je Stvoritelju stalo do svojih stvorenja najbolje nam pokazuje to da je veličanstveni Bog u Isusu postao i čovjekom i tako im posvjedočio trajnu ljubav i nakon grijeha odbacivanja Stvoritelja. I svi ljudi mogu biti spašeni po Božjem Sinu, ako ga vjerom prihvate. I da bi se ljudi kroz život što bolje snalazili kao Božja djeca Isus je ljudima poslao Duha Svetoga da vođeni nadahnućima Duha Svetoga uspijevaju razlikovati dobro i zlo. Ta nadahnuća Duha Svetoga mogu i trebaju ljudima biti trajna pomoć u kompliciranosti svakodnevnoga života. Detalji takvog Božjeg djelovanja u našem životu nisu nam poznati, niti mogu biti do kraja shvaćeni. Pa, konačno, ni djeca često puta ne razumiju i ne shvaćaju sve načine djelovanja roditelja u njihovom životu, a ipak im to djelovanje roditelja jako koristi u njihovom životu.

Zato je i Mojsije pozvao svoj narod, kako smo to čuli u 1. misnom čitanju, neka najprije primijeti djelovanje Boga u povijesti naroda, a zatim neka prihvati Božje djelovanje u svom vremenu. Mojsije još nije znao Boga kao Presveto Trojstvo, ali je znao da se Bog na razne načine brine za ljude. Isus nam je otkrio i predstavio Boga kao trojstvenog i tako nam je posvjedočio koliko nas ljubi. Pa i mi o našim dobrim prijateljima znamo neke pojedinosti, neke tajne, koje drugi ljudi ne znaju. I veseli nas ono što je u tim tajnama dobro i pozitivno… a žalosti nas što je loše i negativno. I, naravno, ako smo dobri prijatelji onda te loše tajne o našim prijateljima dalje ne širimo, ostavljamo ih zatvorene u našim srcima. I opraštamo im… i nastojimo im pomoći da to izmijene na bolje.

Eh, tu nas Bog posve nadmašuje: on ljudima, svojoj djeci, oprašta sve za što ga ljudi zamole. I onda ih poziva opet k sebi da im pomogne: najprije dobrim nadahnućem a onda i snagom da se ta nadahnuća pretvore u djelovanje. Nije to lako, ali je korisno i vrijedno jer – Bog nas ljubi. Bog  je naš Otac, a mi smo djeca Božja.