Isusova blaženstva osvjetljavaju put u nebo
S V I S V E T I
(A-2023)
Svi sveti su ljudi, sretni ljudi vječnosti. Svi sveti su ljudi koji su postigli onu krajnju i opću svrhu ljudskoga postojanja: vječni život u nebu. Dakle, svi sveti nisu samo oni sveci koji su zapisani u kalendaru, i od pape proglašeni svetima, već su to svi ljudi koji su nakon ovozemaljskog prolaznog života postigli vječni život neba. Već je više puta rečeno, i valja nas na to češće podsjetiti, da je bez vječnosti čovjekov život krajnje besmislen. Živjeti samo nekoliko desetaka godina, samo od kolijevke pa do groba, za-ista je kratko. I bez pravoga smisla: jer onda u grobu jednako završavaju i dobri i zli ljudi. Već na prvi pogled to ne izgleda pravično ni po našem ljudskom shvaćanju. Još nešto: nije li veće dostojanstvo za čovjeka znati po vjeri da od Nekoga potječemo i da k tome Nekome idemo. Osobito ako je taj Netko velik i vrijedan. Taj Netko je pisan velikim slovom jer se misli na Boga.
Sveci nisu čudni ljudi, nisu čudaci koji su živjeli izvan prostora i vremena, kao u nekom staklenom zvonu. Nisu to ljudi bez problema i posve predani Bogu u bezbrižnim uvjetima svakodnevnog življenja. Sveci nisu niti velike dobričine kojima je sve ružičasto u životu, posuto cvijećem i čudesima. Sveci su ljudi koji su živjeli svoje opredjeljenje za Boga i za čovjeka iz dana u dan, u zgodno i nezgodno vrijeme. I nisu odustajali unatoč svim muka-ma, poteškoćama i progonima. Bog, naš Otac kako ga zovemo u molitvi Očenaša, po brojnim svecima daje nam brojne primjere kako se u konkretnim prilikama i neprilikama života može živjeti tako da se dosegne sretna vječnost neba.
No svetim se ne postaje tek nakon smrti. Sveti smo i svi mi koji još uvijek živimo na zemlji dok smo u milosnoj povezanosti s Bogom. Ipak, žive ljude ne proglašavamo svetima jer se, nažalost, ljudi mogu i promijeniti tijekom života i jako se mogu udaljiti od svetosti. Ipak se tijekom cijeloga života ljudi mogu i vratiti Bogu. I u tome se prepoznaje Božja ljubav i dobrota prema ljudima dok svoj zemaljski život žive.
U današnjem evanđelju Isus je dao jasne upute za prolazni život na zemlji da bi se postigao vječni život u nebu. Te Isusove upute nazivamo ‘blaženstvima’, a moramo priznati da nam baš i ne izgledaju blago. Naime, život po tim Isusovim blaženstvima u ljudskom životu izgleda posve gubitnički. Po onim čisto ljudskim mjerilima. Bogati, moćni i grubi ljudi, koji gledaju samo svoj uspjeh i svoju korist, oni vladaju ovim svijetom i na neki način kao da se rugaju Isusovim blaženstvima. Ta Isusova blaženstva mnogim ljudima izgledaju kao da su rezervirana za ‘mlakonje’, za ljude koji se ne znaju ‘snaći u životu’. I stvarno je Isus baš to rekao na kraju evanđelja: da život po tim blaženstvima ne vrijedi puno na ovom svijetu nego da je ‘velika plaća na nebesima’. A tu ‘plaću’ daje nam Bog, nebeski Otac. I opet valja ponoviti: bez vječnog života u nebu ljudski je život besmislen. Tu nam se valja sjetiti one Isusove prispodobe o bogatašu kojemu je obilno urodila zemlja. Naumio je sagraditi veće žitnice, veća skladišta, kamo će smjestiti svoje obilje – pa će u miru uživati godine mnoge. A onda je čuo šokantnu vijest: „Bezumniče, već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe, i što si pripravio čije će biti?“ Upozoravajuće i istinito.
Zato je bolja vijest koju nam piše apostol Ivan u Poslanici: „Djeca se Božja zovemo i jesmo. A zato nas svijet ne poznaje što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti, znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.“ I svatko je od nas odmah poslije krštenja, još u samom obredu, bio prozvan djetetom Božjim. Kasnije, tijekom odrastanja i sazrijevanja, to Božje dijete može biti dobro i zločesto, može se mijenjati mnogo puta. Ali, Bogu hvala, kajanjem i ispovijeđu ponovno možemo oživjeti svoju svetost, svoje zajedništvo s Bogom. Uvijek možemo obnoviti Božje dijete u sebi. Pojedini blag-dani i proslave mogu nam biti jači poticaj za tu obnovu Božjeg djeteta u sebi. Tu spada i današnja svetkovina Svih Svetih.
Osnovna poruka i poziv današnje svetkovine je dosta jednostavna: sveti smo i valja nam živjeti svoju svetost. I kao što nama brojni poznati sveci mogu biti nadahnuće za naš život, tako i naš život treba biti pomoć i nadahnuće našim bližnjima za svetost života. Najkraće rečeno: svetost je zaduženje kršćanskog života. Obveza kršćana je biti svet. Poprilično je opasno to ostavljati za ‘zadnji dan’ svoga života – jer, tko od nas zna: kad će biti taj ‘zadnji dan’?
Svetkovina Svih svetih je svetkovina svih ljudi koji su uspjeli postići najvažniju stvarnost ljudskog postojanja: biti zauvijek živi u zajedništvu s Bogom. Više od toga ne može. A Bogočovjek Isus kao uskrsli Krist nudi nam se za suputnika i pomoćnika na našem putovanju ‘od kolijevke pa do groba’ da bismo sigurnije stigli u društvo svih svetih. Nebrojeno mnoštvo svetaca nam poručuje da je moguće postići nebesku svetost u svim zvanjima i u svim prilikama i neprilikama života. Ima svetaca svih zanimanja, svih vremena i svih prostora na zemlji. Ako su to mogli toliki i tolike – pa onda to mogu i ja i ti.
