Nadahnuti i ojačani Duhom Svetim možemo biti istinska Crkva

D U H O V I

(B-2018)

Danas je pedeseti dan od ovogodišnjeg Uskrsa. Danas je svetkovina silaska Duha Svetoga. Danas je rođendan Crkve. Danas slavimo početak života i djelovanja zajednice koju je Isus ustanovio slanjem Duha Svetoga. Na današnji dan svaki se član Crkve treba sjetiti svog poslanja u svijetu. Silaskom Duha Svetoga na apostole i okupljenu zajednicu ljudi započelo je svjedočenje i razglašavanje veličanstvenih djela Božjih. Najveće djelo Božje jest to da je Bog po Isusu postao i čovjekom, da je svojim životom pokazao veliku ljubav prema ljudima, ljubav koja je potvrđena žrtvom života, da bi onda uskrsnućem potvrdio da ljubav ne može biti pobijeđena, pa niti smrću. Ljubav ne može ostati od Boga nenagrađena najvećom nagradom: vječnim životom.

Nazočnost pripadnika brojnih naroda i njihovo začudno razumijevanje pod djelovanjem Duha Svetoga  pokazuje da je to namijenjeno ljudima svih naroda i jezika. Kod gradnje kule babilonske ljudima su se pobrkali jezici pa se više nisu razumjeli, djelovanjem Duha Svetoga ti pobrkani jezici ipak nisu smetnja razumijevanju: ljudi raznih jezika ipak se razumiju. I, zaista, kad se ljudi raznih naroda razumiju, onda je zapravo posve nevažno kojim jezicima govore. Vrijedi i obratno: kad se ljudi međusobno ne razumiju, uzalud istim jezikom govore.

Po Isusu i Duhu Svetom Bog se ujedinio s ljudima u djelovanju u ovome svijetu. Po Duhu Svetom i mi ljudi – mi vjernici – možemo utjecati tako da različiti ljudi svoje različite sposobnosti koriste na zajedničku korist mnogih ljudi. Bez djelovanja Duha Svetoga ljudi se teško sporazumijevaju. Čak i onda kad nešto dogovore i potpišu to dogovoreno i potpisano vrlo često teško provode u djelo.

U 2. misnom čitanju smo čuli podosta neugodne riječi apostola Pavla o djelovanju ljudi bez pomoći Duha Svetoga,  bez Boga: ‘bludnost, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžba, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično‘. Napisao je apostol Pavao i kako žive ljudi koji prihvate nadahnuće i silu Duha Svetoga: ‘ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost‘.

U svijetu bez Boga svatko je sam, svatko se bori samo za sebe. Svatko sebe spašava i svatko sebi zgrće. U takvom svijetu sebičnosti Duh Sveti je naše nadahnuće i naša snaga. Duh Sveti nas brani da ne posustanemo u vjeri da je moguće drukčije djelovanje: po Božjoj logici i po Božjim vrednotama. Kršćani trebaju graditi svijet koji je utemeljen na suradnji i miru. Kršćani trebaju preslikavati Božju stvarnost u svoju stvarnost, u svoje konkretne prilike života. Po kršćanima se Božji način života mora vidjeti. Dakako da kršćani to ne mogu bez nadahnuća i bez sile Duha Svetoga. Za svijet koji ne priznaje Boga takvi postupci kršćana su nelogični, bedasti i glupi.

U vjernicima Bog pokazuje svoju ljubav, radost, mir, velikodušnost… Sve te Božje oznake postaju kroz kršćane vidljive u ovome svijetu, postaju svjedočanstvo i izraz Božje dobrote. No, premda mi kršćani bez Duha Svetoga ne bismo mogli tako živjeti, to je ipak i naš veliki doprinos što mi s Duhom Svetim surađujemo. Božje djelovanje postaje djelotvorno po našem djelovanju. To je poslanje Crkve, zajednice Isusovih vjernika, poslanje u kojem svatko od nas na svoj način i u svojim životnim okolnostima djeluje. Jednostavno da bude prepoznatljiv kao kršćanin! Zato smo pozvani da u suradnji s Bogom, i u suradnji jedni s drugima, stvaramo istinsku zajednicu, istinsku Crkvu. Sportskim rječnikom rečeno: mi kršćani smo Božja reprezentacija u ovome svijetu; mi svojim djelovanjem moramo odražavati Božje plodno i milosno djelovanje.

Duh Sveti je poslan zajednici vjernika, Crkvi, da bi oni zadobili žar djelovanja, da bi mogli biti živi i djelotvorni – a ne ‘mrtva puhala‘ – a ne ljudi koji se samo žale na sve i svakoga. Zato je i prikaz silaska Duha Svetoga prikazan vatrenim jezicima. A najbolji ‘vatreni jezici‘ jesu dobra djela, poneki put i junačka djela, a za koja kršćani sami po sebi ne bi bili sposobni nego ih jača i vodi sila Duha Svetoga. Isus je također rekao da će Duh Sveti njegovim ljudima – nama vjernicima – biti ‘Branitelj‘ ili ‘Odvjetnik‘ tako da u što većoj mjeri uspijevamo sačuvati i živjeti kršćanske vrednote u svijetu koji do tih vrednota nimalo ne drži. To više smo potrebni što je više ljudi kojima te vrednote u svakodnevici života ništa ne znače nego im izgledaju kao zastarjele, promašene i potpuno bezvrijedne.

U mjesecu smo svibnju kada se posebno časti Majka Božja Marija, a časte se i sve majke posebnom nedjeljom koja se naziva Majčin dan. Majke su sigurno ono najbolje što je Bog zamislio da mu budu suradnice u stvaranju novih života i da se brinu za taj novi život – svoje dijete – dok se ne osamostali. Zapravo, majke se brinu za svoju djecu stalno. Brinu se tako dugo dok su žive, dakako ne uvijek jednakom brigom. Za to je potrebno znati ‘služiti‘.

Ima zanimljiv kratki članak u novom Glasu koncila pod naslovom: „Tko je vidio služiti u 21. stoljeću?“ Riječ je o izvadcima iz propovijedi zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića u jednom svetištu Majke Božje. Biskup kaže kako je iz rječnika ljudi 21. stoljeća praktički posve iščezla riječ ‘služiti‘. I sve više ljudi, kaže biskup, ‘služenje‘ smatra nedostojnim oslobođenoga čovjeka i emancipirane žene. Tko je vidio služiti u 21. stoljeću? – pita biskup. A služenje je posao, nastavlja biskup, koji nas već na zemlji osposobljava za konačni susret, kad dođemo pred lice Božje i nemamo mu što drugo donijeti nego to: naša dobra djela, naše služenje i naše zauzimanje za druge. Upravo nas Majka Božja uči kako pomagati potrebitima, kako osjetiti potrebu drugoga i priteći u pomoć.

Evo, kršćani nadahnuti i ojačani Duhom Svetim znaju i mogu činiti dobro i u svijetu u kojem vlada sebičnost i prezir prema kršćanskim vrednotama. osobito vi majke zasigurno najbolje znate služiti i to ne samo umilnim riječima nego i djelima. Budimo sigurni da nećemo zbog toga pred Bogom ostati bez nagrade. Višestruko veće nagrade. Duh Sveti neka sve nas kršćane i osobito sve majke nadahnjuje što trebamo činiti i neka nas jača da to možemo činiti.