Nije lako po Božjem živjeti, ali ishod je sjajan – vječnost u nebu

22. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2014)

Koje li iznenadne promjene za apostola Petra: prošle nedjelje bio je postavljen za ‘Stijenu Crkve’ s ključevima za kraljevstvo nebesko, a danas mu taj isti Isus govori tako opore riječi: „Nosi se od mene, sotono!“ Postavljanje za Stijenu Crkve Petar je ‘zaslužio’ nevjerojatno točnim odgovorom da je Isus za sve učenike „Sin Boga živoga“. A današnje opore riječi Petar je zaslužio svojim riječima da se Isusu ne smije dogoditi ‘odbacivanje, trpljenje i smrt‘. Do takvog savjeta za Isusa apostol Petar je očito došao po svojem ljudskom razmišljanju: naime Petar je jednostavno primijetio da je Isus sve popularniji među ljudima, da ga mnoštvo oduševljeno slijedi… pa bi se lako tim ljudima nametnuo kao vođa i poveo ih u oslobođenje od rimskih okupacijskih vlasti i uspostavu slobodnoga židovskog kraljevstva. Apostolu Petru je bilo posve neprihvatljivo da tako dobre okolnosti Isus ne iskoristi za svoju i njihovu korist…, umjesto toga on priča o odbacivanju, trpljenju i smrti!

Malo se tko od nas ne bi složio s apostolom Petrom. U konačnici: čemu trpjeti silu, ako silom možeš vladati?! Stvarno ljudima nije lako ‘razabirati što je volja Božja, što li je Bogu milo, savršeno‘ – kako to i piše apostol Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima, čiji smo kratki odlomak slušali kao 2. misno čitanje. Valjda malo tko od nas nije više puta u svom životu htio ‘ispravljati Boga’, ili ga barem ‘molitvom savjetovati’ što i kako da Bog učini u našu korist! Pa i mnogi kršćani našega vremena, i ne samo našega, opravdavaju svoje nekršćansko ponašanje u životu ‘beskorisnošću‘ takva života po kršćanskim vrednotama. Tako npr. i svoje nesudjelovanje u nedjeljnoj sv. misi najčešće opravdavaju da od toga nemaju nikakve koristi – još imaju i trošak jer moraju dati neku milostinju. Kad ide košarica pokraj njih, sram ih je da ne ispruže ruku i nešto spuste u košaricu: pa makar to bila i ‘prava sića’. Dodatno opravdanje je da ionako na misi uvijek isto slušaju: prigovore za grijehe i poticaje na dobro… kao da se u današnjem svijetu može biti bez grijeha i još k tome činiti drugima dobro!?

Apostol Pavao, koji u Poslanici Rimljanima poziva kršćane na preobrazbu života i ponašanja, iz vlastitog iskustva dobro pozna razliku između ponašanja ‘po Božjem’ i ponašanja ‘po ljudskom’: dok se ponašao po ljudskom progonio je kršćane i bio uzrokom njihova trpljenja, a kad se je počeo ponašati po Božjem, nakon obraćenja kod Damaska, postao je sposoban da on ‘trpi za druge’, a ne da drugi trpe zbog njega. I ne samo da je bio za to sposoban nego je smatrao da je time od Boga počašćen, izabran i privilegiran što može trpjeti za druge.

Eto, kakva ti je to reklama za kršćansku vjeru: ne da uživaš i budeš bez brige jer se Bog za te brine… nego trpiš i više nego drugi jer nastojiš činiti dobro! I ako nam za utjehu kažu da je i Isus kao Bog trpio za ljude, onda se tu rađa novo čuđenje: pa zašto je i On trpio, ako je bio Bog i nije morao?! Ali nije to tako samo u vjeri, tako je to i u životu. Koliki ljudi našega vremena očekuju da im se pomogne, da na lutriji i kladionici dobe ‘dobre novce‘ umjesto da se trude nekim poslom novce zaraditi?! Pa toliki mladi ne žele osnovati obitelj jer bi se onda morali brinuti za djecu, a nesigurna su vremena. Pa i nas bi valjda bilo upola manje da su naši roditelji čekali ‘bolja vremena’. Baš zato i jesu nesigurna vremena što je preveliki broj onih koji čekaju rješenja od drugih. K tome je računica tako jednostavna: ako nema djece tko će u budućnosti raditi i zarađivati i za se i za i najmanju mirovinu? Pričao mi ovih dana jedan čovjek kako je u Hercegovini naišao na čovjeka kojemu je nedavno propala firma, pa mu je rekao da ga razumije da mu je teško. A ovaj mu je odgovorio: nema problema… imam djecu… zdrav sam pa ću raditi i opet zaraditi … novca bilo pa nestalo, pa će ga opet biti… važna su mi djeca i mi ćemo opet dobro živjeti.

Ovo su sad sve čisto ljudski i materijalni razlozi, ali ima i onih jačih: pa svojim radom ja sudjelujem u dovršavanju svijeta koji je Bog stvorio, činim ga nekako ljepšim i lakšim za življenje ljudima, a rađanjem i odgajanjem djece obogaćujem i svijet i vječnost novim božjim stvorenjima. Ovako razmišljati i ovako živjeti stvarno čovjek ne može samo po svojoj ljudskoj pameti… potrebno mu je doista Božje nadahnuće i jakost da ‘razabire što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno‘. Da to doista nije po ljudskim mjerilima i razmišljanjima svjedoči nam i prorok Jeremija, kako smo to slušali u današnjem 1. misnom čitanju.

Jeremija piše da se je dao od Boga zavesti tako da se je uključio u Božju službu za ljude. Ta služba mu je donijela podsmijeh kod mnogih tako da je već htio odustati: da više ne govori ljudima u Božje ime. No, kad je tako zašutio, postalo mu je još gore tako te je osjećao kao da mu ‘u srcu gori rasplamtjeli oganj‘. I više nije mogao izdržati u šutnji, morao je i dalje govoriti ljudima u Božje ime, pa ‘kud puklo da puklo‘.

Svi mi kršćani smo Božji glasnogovornici u ovom svijetu: nekad to činimo riječima, a puno puta više životom, djelima. Da, neki kršćani, pa i mnogi, su posustali u kršćanskom življenju. Osobito se primjećuje kako mnogi roditelji posustaju svojoj djeci svjedočiti i prenositi vrednote kršćanske vjere. Najlakše se to primijeti kod krizmanika: kad su tobože uvedeni u kršćansku vjeru kao ‘zreli vjernici‘, oni tada masovno odstupe od vjere. Nije problem u onom što su naučili: dobro su oni naučili, ali praksom svojih roditelja nisu u naučenom podržani. Nije li to jedan od razloga zašto naše društvo ima tolike probleme s mladima jer u prijelaznim godinama mladenaštva rastu i sazrijevaju samo pod utjecajem ljudskih mudrosti i vrednota, a za Božje više niti ne čuju?! Ako je i lakše bez Boga, a to je sve grublje živjeti. Doista Bog ne plaća svake subote, ali niti ne ostaje nikome dužan. Pa i na vrtu i polju se ne osjeća suša ako kiša ne padne tjedan dana, ali kad to traje tjednima, suša šteti biljkama. Bez Boga ljudi su u životnoj suši.

I za kraj čujmo još jednom doista ozbiljne Isusove riječi kojima je završilo današnje evanđelje: ‘Bog će svakome naplatiti po djelima njegovim‘.