Ostavimo trag dobra za koje smo osposobljeni od Boga

30. NEDJELJA KROZ GODINU

(2019-C)

I u evanđelju današnje nedjelje, kao i prošle, Isus progovara o molitvi. Na primjeru siromašne udovice Isus nas je prošle nedjelje pozvao na ustrajnu molitvu. Na primjeru dvojice molitelja iz današnjeg evanđelja Isus nas poziva na poniznost u molitvi. Vjerojatno nam nije bilo baš ugodno slušati Isusove završne riječi da je grešni carinik otišao iz hrama opravdan, a vjerni farizej je otišao kući neopravdan. Mora nas čuditi zato jer prije toga smo čuli farizeja kako živi: ne samo da se drži svih zapovijedi nego on čini i nešto više nego što traže samo zapovijedi. Tako je po zapovijedima trebalo postiti samo jednom u tjednu, a on posti dvaput; pa je trebalo davati desetinu samo od plodova s polja, vinograda i od stada, a on daje desetinu i od sitnica: od malih plodova iz vrta. A carinik se nije ničim pohvalio nego je samo molio oproštenje za grijehe. Pa, u čemu je onda stvar, u čemu je problem? U čemu je rješenje?

Dobro je sve što je farizej činio, nije dobro što je druge ponižavao! Farizej je trebao biti Bogu zahvalan na primljenim darovima koje je on dobro koristio, a on ipak ništa ne zna o darovima i sposobnostima koje je imao carinik. Jednako tako ništa ne zna o životnim okolnostima u kojima je carinik odrastao i u kojim okolnostima je kasnije carinik živio. Pa po sebi farizej to nije ni morao znati, ali baš zato se nije smio nadmeno nad carinika izdizati.

Ovdje nam Isus valjda hoće reći neka se svaki čovjek potrudi spoznati svoje sposobnosti, neka te sposobnosti u svojim životnim prilikama dobro upotrijebiti i onda: i za jedno i za drugo treba Bogu zahvaliti. Jer tko zna kakav bi čovjek bio farizej da se rodio u obitelji carinika, da je bio odgajan na životnim vrijednostima koje su bile važne u carinikovoj obitelji. I tko zna kakav bi čovjek bio carinik da se rodio u obitelji ovog farizeja i da je on bio odgajan na životnim vrijednostima farizejeve obitelji.

Farizejeva pogreška je u tome što on Bogu ne zahvaljuje nego se pred Bogom hvali, oholi i još druge prezire. Po riječima farizeja izgleda kao da mu je Bog još nešto dužan, jer on – eto – čini i više nego što bi prema zapovijedima trebao činiti. A carinik priznaje da u mnogočemu ne živi kako bi trebao i ne opravdava svoj način života nego moli oproštenje za ono u čemu je pogriješio. A valjda je i on mogao reći kako je još i dobar prema tome kakve je roditelje imao, u kakvom se društvu kao dijete i mladić kretao… i konačno: da sigurno ima i drugih ljudi koji su još gori od njega. I to ne samo među carinicima nego i među mnogim drugim ljudima. Jer, stvarno se moraš truditi da budeš najgori u zloći. Dakako, treba se truditi i da budeš najbolji u dobroti. No, u dobroti nema granice jer je Isus jednom prilikom rekao da kao djeca Božja trebamo biti savršeni kao Otac nebeski. A to zapravo ne možemo nikada doseći. Jednostavno: tuđa zloća i tuđi grijesi nisu i ne mogu biti opravdanje mojoj zloći i mojim grijesima.

To je ono što i danas mnogim ljudima služi kao opravdanje za grijehe:je, a kakvi su drugi?! Ili ono još češće opravdanje da se danas tako živi. Isus nas danas poziva da se ne opravdavamo za grijehe nego da se za njih kajemo. Dakako, nakon kajanja ne valja nastaviti po starom nego se barem kroz neko vrijeme valja truditi biti bolji. Što je učinio i kakav je bio ovaj carinik nakon povratka kući ne znamo. Slijedeće nedjelje čut ćemo o jednom cariniku koji je, obradovan Isusovim dolaskom u njegovu kuću, iz temelja promijenio svoj život: nije ostao samo na riječima kajanja nego je činio dobra djela.

A Bog sigurno zna za olakotne okolnosti svakoga čovjeka koje više ili manje opravdavaju nečije ponašanje. Dakako, Bog zna i za otegotne okolnosti koje nečije grijehe čine težima negoli da su ih učinili neki drugi ljudi. Ali, to prepustimo Bogu. I budimo sretni i Bogu zahvalni ako smo uspjeli u životu ostaviti više trag dobra negoli neki drugi ljudi. Dakako, za ono što smo pak pogriješili zamolimo oproštenje. I bit ćemo pred Bogom opravdani. A ne smijemo biti niti žalosni niti zavidni što Bog oprašta i drugim ljudima. A, eto, to je Božja logika – logika ljubavi. Za nas ljude često neshvatljiva, ali i nama i tolikim drugim ljudima na korist: pa neka bude prihvatljiva. Božja logika ljubavi i opraštanja! Bog nije dobre ljude zakinuo, ako je grešnicima koji se kaju – oprostio. I mi se okoristimo Božjim praštanjem pa onda jednostavno s više poleta i snage nastavimo dobro činiti. Već danas. I tako iz dana u dan dok ovom zemljom hodimo.

Kreirano: 28. Listopad 2019.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856