Petar i Pavao – apostolski prvaci

SVETI PETAR I PAVAO

(A-2020)

Svi mi znamo da se svake godine 29. lipnja slave sv. Petar i sv. Pavao. Mnogima pak je poznato da sv. Petra i sv. Pavla nazivamo ‘apostolskim prvacima‘ – drugim riječima ‘prvim apostolima‘. Zanimljivo je znati da ni jednoga od njih Isus nije doista kao prvoga pozvao za apostola. Petra je k Isusu doveo njegov brat Andrija. A Pavla je za apostola pozvao već uskrsli Isus na neobičnom poslu: dok je kao Savao progonio Isusove učenike, prve kršćane.

U evanđelju smo čuli da je sam Isus sv. Petra postavio za prvog apostola. Tom prilikom mu je promijenio i ime: od Šimuna je postao Petar. Tako i Sveto pismo Novog zavjeta u nekim prilikama toga apostola spominje s njegovim dvostrukim imenom: Šimun Petar. I u pojedinim kasnijim događajima, dok je s Isusom putovao zemaljskim putovima, taj se apostol nekad ponaša kao Šimun, a to znači posve ljudski, a nekada se ponaša kao Petar, a to znači kao dobar predvodnik kršćana, Isusovih učenika.

Bolji poznavatelji Petrova životopisa sigurno bi po ljudski zaključili da taj čovjek i nije bio baš najbolji Isusov izbor za predvodnika svih kršćana. Jer, bio je dosta prevrtljiv: jednom bi se oduševio za Isusa, a onda bi u drugoj prilici posve zakazao. To pokazuje da taj Petar i nije voditelj kršćana po nekim svojim posebnim ljudskim sposobnostima nego doista po Božjem daru i po Božjem izabranju. No, jedno je jasno iz Petrova života: on nije bio mlak nego poduzetan. Bio je poduzetan i kad treba nešto učiniti, bio je poduzetan i kad se treba spasiti iz nevolje. Ali je bio i ponizan: priznao je svoje nedostatke i molio je za oproštenje. I dobio je oproštenje pa se je iznova svim svojim silama zalagao za evanđelje, za tu radosnu vijest da Bog ljude silno, neizmjerno ljubi.

No, apostol Petar nije i ostao prevrtljiv nego je doista postao ‘stijena‘. Nije pobjegao da spasi život, nego je dao život da posvjedoči za vječni život. Tako svima nama, svim kršćanima, daje jasni primjer da sve naše manjkavosti u životu nisu zapreka da postajemo, i onda da i postanemo, dobri ljudi i dobri kršćani. Sv. Petar iz vlastitog životnog iskustva dobro razumije ljudske nedostatnosti i zato nikad ne prezire grešne ljude, nego ih uvijek iznova poziva na promjenu na bolje. Zato i mi ne smijemo biti ‘mlaki ljudi’ u zauzimanju za dobro. Evo, sasvim prigodno i konkretno: sad će biti izbori i ne smijemo nezainteresirano prepustiti drugima da izaberu ponuđene kandidate, a onda se možda poslije ljutiti ‘tko je to izabran‘. A koga izabrati? Pa ako smo zadovoljni s postojećim stanjem, onda te iste koji su za to stanje odgovorni… ako pak nismo zadovoljni s postojećim stanjem, onda valjda treba pokušati promijeniti izborom drugih ljudi. Onda postoji nada da se nešto može mijenjati.

A drugi današnji svetac apostol Pavao je jedinstveni pokazatelj kako se velika, ogromna promjena može dogoditi: od progonitelja Savla postao je apostol Pavao. Njega je Bog izabrao, a Pavao nije Boga razočarao. Nije mu odmah sve bilo jasno već se je prepustio Božjem vodstvu. Neki se još sjećaju da nakon iznenadnog Božjeg poziva ‘tri dana nije mogao doći k sebi‘. Ništa nije vidio, nije ništa ni jeo ni pio. A onda je po Božjem daru od žestokog progonitelja postao žestoki apostol, svakako najzauzetiji i najuporniji apostol od svih apostola.  Zato se i njega uz apostola Petra naziva ‘prvakom  apostolskim‘.

Svi mi imamo svoje životne putove, u mnogočemu  slične i u mnogočemu različite. Slični smo po tome da smo kršćani, da smo Isusovi učenici u ovom vremenu i na ovim prostorima; različiti smo po službama koje obavljamo i po sposobnostima kojima smo obdareni. To je dobro jer se tako možemo međusobno dopunjavati: ono što on ili ona ne može i ne zna to ja mogu i to ja znam… i obratno ono što ja ne mogu i ne znam sigurno netko iz naše zajednice zna i može. Samo… ne smijemo biti ‘mlaki ljudi – mlaki kršćani‘. A često druženje s uskrslim Isusom će nam sigurno pomoći: i da svoje sposobnosti bolje upoznamo i da Božjim blagoslovom te sposobnosti što bolje upotrijebimo. Na osobno zadovoljstvo i na korist zajednice u kojoj živimo. Zato budimo ‘kršćanski prvaci‘ po onome što znamo i možemo.