Pozvani smo na promjenu – reformu – života
2. NEDJELJA DOŠAŠĆA
(A-2019)
Pozorne i ozbiljne slušatelje današnjeg evanđelja doista je mogla iznenaditi oštrina govora kojom se Ivan Krstitelj obraćao okupljenima. A čuli smo da su to bila velika mnoštva ljudi skupljena odasvud. Čuli smo da je već sama izvanjska pojava Ivana Krstitelja izazivala pozornost: nosio je odjeću od devine dlake, a to je bila vrlo neudobna odjeća, i hranio se skakavcima i medom od divljih pčela. Važno je i vrijedno zapaziti da Ivan Krstitelj nije nekim umilnim riječima htio ljude okupljati i zadržati oko sebe nego je okupljenim ljudima govorio o potrebi obraćenja: da se za grijehe kaju i u znak kajanja da se daju krstiti. I da nakon krštenja promijene svoj način života na prepoznatljivo bolje.
Osobito žestok bio je Ivan Krstitelja prema farizejima i saducejima: prozvao ih je ‘leglo gujinje‘. Ivan je zapravo prekoravao njihovu prijetvornost: da se izvana prave dobri i pravedni a u srcu su zli i pokvareni. Naime, i guja ili zmija, također se često izvana mijenja, presvlači svoju kožu, ali trajno u sebi ostaje zmija. Uz oštrinu govora o potrebi obraćenja, Ivan je i najavljivao ‘nekog koji za njim dolazi‘, a koji će biti puno, puno važniji i veći od njega. Važniji i jači u smislu moći i dostojanstva. Da barem donekle približi važnost i veličinu Onoga koji za njim dolazi, Ivan Krstitelj je upotrijebio usporedbu ‘sluge i gospodara‘. Naime, tada su veliki gospodari imali u kući sluge koji su im u svemu posluživali. Pa je zato Ivan Krstitelj rekao da je on tako malen prema onome tko za njim dolazi da mu on sam nije dostojan ni obuće nositi, a to je bila služba sluge prema svome gospodaru.
Zanimljivo je i vrijedno zapaziti da je Ivan Krstitelj najavljivao da će i taj Spasitelj pred kojim on dolazi biti žestok. Čuli smo ga kako govori o tom Spasitelju: „On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“ To je i s njegove strane bilo očito čisto ljudsko iščekivanje Spasitelja. Ivan je jednostavno zaključivao – ako će taj Spasitelj biti od Boga, onda će sigurno i božanski moćno djelovati. ‘A kako bi drukčije‘, mislio je valjda Ivan, ‘ako ima moć pa onda i moćno djeluje‘?! Mi ljudi tako razmišljamo.
O djelovanju Spasitelja piše također i poznati starozavjetni prorok Izaija. Ne bi on to znao bez nadahnuća Duha Svetoga. Pritom je prorok Izaija puno, puno blaži. On govori da će Spasitelj biti prodahnut od Boga i da će ljude pozivati na blagost i krotkost. U tu svrhu se poslužio slikom: kako će ‘vuk prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti‘. Očito je to jasna slika da će se po Isusu u svijetu događati nevjerojatne, nemoguće stvarnosti. Tako će to činiti najprije sam Isus, a zatim i brojni njegovi učenici: kroz mnoga stoljeća i na mnogim prostorima – sve do naših dana i dok bude ovoga svijeta. I doista, premda još ima puno zloće i nepravde na ovome svijetu, po kršćanskoj vjeri dogodila se nevjerojatna promjena na bolje. Tko želi nešto više o tome znati neka pročita neke malčice ozbiljnije povijesne knjige. Prorok Izaija ne nastupa katastrofično već najavljuje vječno i slavno prebivanje Spasitelja i svih njegovih ljudi. A već je izgledalo, piše prorok Izaija, da je sve izgubljeno: kao što je drvo izgubljeno kad od njega ostane samo panj. Jednako tako iz malog broja vjernih ljudi nastat će veliko mnoštvo sretnih ljudi u nebesima.
A sad obratimo pozornost i na sv. Pavla koji u Poslanici Rimljanima piše da sve što je prije napisano u Bibliji, napisano je nama za pouku. To pak onda znači da Biblija nije napisana zato da nam to bude zanimljivo, ponekad i uzbudljivo štivo nego u tim opisima trebamo tražiti poruku – Božju poruku – ljudima svih vremena i svih prostora. Neki put ta Božja poruka nije otprve jasna nego se treba više ili manje potruditi i u opisanom događanju pronaći poruku za sebe. Pa ni svi ljudi u vrijeme pisanja te poruke nisu sve i do kraja razumjeli kakva im je poruka upućena. Zato se Biblija i ne može čitati kao roman niti pak kao reportaža s mjesta događaja – a nerijetki je baš tako iščitavaju pa ona u razne probleme nerazumijevanja upadaju.
Danas slavimo i bezgrešno začeće BDM. Koliko je tek tu nesporazuma i krivog razumijevanja ovog blagdana. Dakle, taj blagdan proslavlja Marijino začeće pod srcem svoje majke Ane, i kod tog naravno začeća Marija je bila oslobođena istočnog grijeha i svih posljedica koje taj grijeh ljudima donosi. Taj blagdan nema veze sa začećem Isusovim pod srcem svoje majke Marije. Promotrimo u tome i kalendarsku vezu: za devet mjeseci od današnjeg dana slavit ćemo Marijino rođenje – blagdan Male Gospe. A začeće Isusa pod srcem majke Marije zbilo se devet mjeseci prije proslave Božića: to pak slavimo na Blagovijest, 25. ožujka. Nije to baš tako teško shvatiti, ali treba s razumijevanjem slušati ili čitati.
Mi nismo začeti bez posljedica istočnog grijeha, a i u životu razne grijehe činimo, no ovoga tjedna imamo lijepu priliku svih se grijeha osloboditi u sakramentu sv. ispovijedi u četvrtak – 12.12. To može i treba biti dan osobne radosti za svakoga od nas jer će nam grijesi biti uništeni u Božjoj ljubavi i milosrđu. Obradujmo sami sebe toga dana.
