Presveto Trojstvo nas poziva na međusobnu suradnju

PRESVETO TROJSTVO

 (C-2019)

Danas je nedjelja Presvetog Trojstva koja nam kaže nešto vrlo jednostavno, ali i nešto vrlo tajnovito i nama ljudima nerazumljivo: da je jedan Bog u tri osobe: kao Stvoritelj, Spasitelj i Branitelj. Tako nam je Boga predstavio Bogočovjek Isus Krist. Mi sami, kao ljudi, nikako ne bismo mogli doći do takve spoznaje. Valjda nam je već od prve jasno da takva Božja opstojnost u tri osobe nadmašuje mogućnosti našeg shvaćanja. Ma odmah se podsjetimo – prije negoli se tome počnemo čuditi – da je i u našem običnom svakodnevnom životu podosta toga što nadilazi mogućnosti našega shvaćanja. Da nije tako ne bismo se ponekad i samima sebi, a još češće našim bližnjima, čudili dok promatramo što se sve oko nas događa: što mi činimo i što drugi čine. I kako bismo onda mogli u punini shvatiti od Isusa nam objavljenu stvarnost: da je jedan Bog u tri Osobe?!

Isus nije nikad pobliže objasnio zašto nam je priopćio tu Božju stvarnost pa zato mi možemo probati malčice dokučiti zašto je to učinio. Možda zato što nam je toliki prijatelj da nije, onako po ljudski govoreći, to mogao zadržati za sebe – kao kad i mi svojim dobrim prijateljima priopćimo neku stvarnost, neku tajnu, za koju drugi ljudi ne znaju. I baš zato što nam je istinski prijatelj Isus nam tu trojstvenu Božju stvarnost nije priopćio zato da nas ponizi, da nam pokaže kako smo mali u odnosu prema Bogu. Jer niti mi ljudi svoje prijatelje ne ponizujemo nego cijenimo i poštujemo.

Onda si možemo domisliti da je tu i takvu stvarnost Božje opstojnosti Isus rekao možda zato da nam pokaže kako je i u različitosti moguće biti jedinstven u djelovanju. Bog je u tome tako jedinstven kako mi ljudi ne možemo biti, ali kako smo mi ljudi Božji stvorovi to smo i mi pozvani u našim različitostima biti jedinstveni oko dobra! Dakako, u nama mogućoj ljudskoj mjeri.

Svojevremeno sam slušao mnogima dobro poznatog znanstvenika Pavunu, koji kao vrhunski fizičar istražuje materijalni svijet na mnogim fakultetima širom svijeta. Po njegovim riječima čak i po čistoj znanosti mora postojati Bog, i to baš  trojstveni Bog. Da Bog postoji, kaže fizičar Pavuna, to nam pripovijeda sav materijalni svijet koji jednostavno mora imati uzrok svoga postojanja. Niti jedna obična olovka i bilježnica, koje su prošloga tjedna naši školarci na duže vremena odložili na stranu, ne mogu nastati sami od sebe. Pa kako bi onda ovaj nevjerojatno složeni svijet mogao nastati sam od sebe? Zamislimo si koliko je znanstveno tumačenje ovo: da je jednom davno, od ničega, bez ikakvog uzroka, postalo nešto što se je onda dalje razvijalo! A neki znanstvenici doista tako tvrde i objašnjavaju postanak cijelog svemira.

Nevjerojatna složenost svijeta, koju je čovjek tek djelomično dokučio, zahtijeva vrhunski um. Nešto takvoga kao što je ovaj svijet – sav svemir – ne bi moglo postojati bez moćnog Stvoritelja. Samo je moćni Stvoritelj tom svijetu mogao dati istovremeno: nevjerojatnu složenost i nevjerojatnu preciznost u postojanju. A da mora Bog biti trojstven, kaže dr. Pavuna, proizlazi iz toga što je Bog LJUBAV, a ljubav ne može biti sama: ljubav mora ljubiti. Ljubav ne može biti apstraktna, mora biti netko ili nešto koga se ljubi. A Božja ljubav je tako velika da je ‘plod‘ te ljubavi Druga božanska osoba. A iz istinske ljubavi kao plod proizlazi i treća božanska osoba: Duh Sveti. Eto, tako nekako je znanstvenik fizičar pokušao znanstvenim jezikom izreći neshvatljivu i neizrecivu Božju opstojnost: jedan Bog u tri Osobe.

Vratimo se mi u malo razumljivije stvarnosti. Bog je Stvoritelj, Isus ga je nazvao Ocem, po kojemu sve postoji. Bog je u Bogočovjeku Isusu za čovjeka postao i Spasitelj. To je Bog učinio jer je čovjek, u svojoj stvorenoj veličini i slobodi, odlutao od Boga, a Božja ljubav ga natrag k sebi doziva. I konačno Duh Sveti kao Treća božanska osoba nas ljude nadahnjuje i jača da možemo što više biti ‘Božji stvorovi‘ koji po uzoru na trojstvenog Boga također: ljube, stvaraju, opraštaju… i još mnogo toga. Te moći nam je darovao Bog. To je nešto slično kao kad roditelji svojoj djeci također daruju neke moći koje i oni imaju. Mi danas kažemo da su to geni. Zato dosta često i djeca imaju zanimanja koja su imali i njihovi roditelji. Dakako, na to se nadovezuje roditeljski odgoj.

U krajnjoj liniji: Bog bi trebao biti manji od ljudi da bi ga ljudi mogli shvatiti. Ljudi shvaćaju prirodne zakone koje je Bog postavio jer su ljudi Božja slika; jednako tako ljudi razumiju aparate i strojeve koje su napravili jer su oni plod njihove pameti i rada. Ako ne možemo shvatiti kako je to jedan Bog u tri osobe, a to se možemo veseliti svemu onome što nam taj Bog daje: život, sposobnosti, okolnosti. Daje nam da možemo ljubiti i da možemo biti ljubljeni… daje nam da možemo pomagati i da možemo pomoć primati… daje nam da možemo opraštati i da možemo oproštenje primati.

Eto, to nam je dovoljno znati o trojstvenom Bogu: da njegovim darom možemo živjeti, dobra djela činiti, za grijehe se kajati i oproštenje dobivati – i konačno vječni život u nebu postići. Više ne može, a i ne treba.