Presveto Trojstvo nosi nam poruku: i u različitosti možemo biti zajedno

PRESVETO TROJSTVO

(B-2024)

         Dok slavimo današnju nedjelju Presvetog Trojstva, mi obuhvaćamo sve ono što svakodnevno u svojoj vjeri živimo. Pa kad se samo prekrižimo – govorimo o Presv. Trojstvu. I najkraća molitva “Slava Ocu” govori o Presv. Trojstvu.

Misna čitanja današnje nedjelje pokazuju kako je Božji narod postupno sve više saznavao o svome Bogu. Nas ljude Bog jednostavno nadilazi i mi ga ne možemo potpuno definirati svojim izrazima, svojim pojmovima. Koliko god toga o Bogu rekli, još uvijek mnogo, mnogo više toga o Bogu nije izrečeno. Bog je jednostavno veći od nas, Bog je iznad nas. Pa, zapravo, niti samoga sebe – niti bilo kojeg drugog čovjeka – mi ne možemo do kraja spoznati. Svaku se osobu može samo sve više i više upoznavati, sve bolje i bolje s njom drugovati; može se neku osobu i sve više i više voljeti – ali se tu osobu ne može do kraja spoznati. No, pa ako je tako već s ljudskom osobom, zar je onda čudno što Boga ne možemo do kraja shvatiti. Ali se s Bogom možemo družiti, s Njime možemo prijateljevati.

Ono što nam Bog daje o sebi znati, daje nam zato da bismo lakše mogli s Bogom uspostaviti vezu, da bismo se lakše mogli s Bogom družiti. Ipak, u tom druženju i razmišljanju o Bogu mi se možemo i moramo služiti raznim ljudskim pojmovima, ljudskim riječima. I Bog je u Isusu postao čovjek da bi nam mogao biti što bliži. I Isus je predstavljajući nam Boga rekao da je Bog OTAC – poslužio se, dakle, ljudima poznatim pojmom “oca’. Pri tom govoru o Bogu kao Ocu, mi ne možemo sasvim isključiti naše ljudsko zamišljanje oca. To pak je zamišljanje za svakoga čovjeka drugačije.

Ima ljudi koji nose u sebi pozitivnu sliku oca – ponajprije svoga vlastitog oca. Ako je taj ‘otac’ netko koga se poštuje i voli – onda je i BOG OTAC kojega se poštuje i voli. Ali, ima i ljudi koji u sebi nose negativnu sliku oca – jer su tako doživjeli svoga oca! Mučno je to i reći, ali stvarnost života je više puta upravo takva, tako gruba da je netko samo fizički otac, ali nije otac po svojoj angažiranoj ljubavi prema djeci. Neki su jako grubi prema djeci, a neki su jako odsutni od svoje djece.

Tko ima takvu sliku oca, imat će poteškoća da i Boga prihvati kao Oca. Ipak, ni Isus nije našao neki bolji primjer iz života ljudi kojim bi mogao bolje približiti Boga. Jer, u najdubljim čežnjama čovjeka otac je ipak ono nešto jako i stabilno, ono nešto što čovjeku daje sigurnost.

I kad nam Isus kaže za Boga da je nama OTAC, onda nam zapravo ovo želi reći: Bog je vaša sigurnost, vaša stabilnost postojanja; Bog je dobar: on ima srca, ima vremena za tebe. Bog je Otac koji te ne želi osuditi, nego spasiti i sačuvati.

Da!? A kako je s time u životnim nevoljama, u poteškoćama!? Kad nam je jako teško, kad imamo probleme koje ne možemo i ne znamo riješiti – a i Bog ih ne rješava – zar nam je i onda Otac?! Isus je kao Božji Sin pokazao da je imao povjerenje u svoga Oca i u najtežim časovima života. Isusu je Bog OTAC i onda kada izgleda kao da ništa ne čini da ga izbavi od trpljenja! Bog je OTAC i onda kad Isus, Božji Sin, u agoniji proživljava svoju muku; Otac je i onda kad Sin visi na križu. Jednako tako Bog je ljudima Otac i onda kad ni mi ne razumijemo uvijek svoje muke i križeve sadašnjega našega života.

U nedjelju Presv. Trojstva Bog nam se otkriva i kao naš brat: to je Isus, Bog i Čovjek. U Isusu Bog nam pokazuje koliko je angažiran u našoj povijesti i u sudbini svakoga od nas. U Isusu je Bog zapečatio svoju blizinu ljudima, svoju prisutnost među njima. U Isusu Bog je naš suputnik i supatnik, on je jednostavno s nama. Sveto Pismo bilježi: “Bog je tako ljubio svijet da nam je Sina svoga dao da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni!”

I, konačno, u nedjelju Presv. Trojstva Bog nam se predstavlja i kao Božja Ljubav prema nama. Ta Ljubav Božja je plod Isusove žrtve života na križu. Ta Ljubav je tako velik da je osoba – to je Duh Sveti, treća Božanska osoba. I po toj Božjoj Ljubavi u nama prisutnoj prepoznaje se Božja prisutnost i u ovome svijetu. Bog nam se želio predstaviti, reći nam da živi u tri Božanske osobe da bi ljudi, potpomognuti njegovim Duhom, mogli živjeti kao osobe, poštovane i voljene. To pak nam je dosta veliki zadatak za cijeli život.