Svadbeno ruho – oproštenje grijeha – dobiva se besplatno

28. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2020)

Misna čitanja današnje nedjelje napuštaju govor o vinogradukako smo to slušali protekle tri nedjelje o vinogradu od kojeg se očekuje urod koji bi opravdao i nekako uzvratio sav uloženi trud i novce. Današnja nedjelja donosi temu o gozbi, tom radosnom događaju kojim se obilježavaju razni važni događaji u životu ljudi. Gozba se u Bibliji dosta često koristi kao slika neba, slika ljepote i radosti koju je Bog pripravio za ljude u vječnosti, nakon uskrsnuća.

Zanimljivo je i podosta neobično da starozavjetni prorok Izaija naviješta da će ta gozba u nebu biti priređena za ljude svih naroda. Naime, Židovi Staroga zavjeta vjerovali su da je Bog najviše njihov Bog i da se za njih najviše brine već na ovom svijetu, a posebnu radost priredit će im u vječnosti. Gozba je doista bila prikladna slika raja i uživanja za ljude onih vremena kad se skromno živjelo. I kako se u ta vremena ljudi ne bi veselili gozbi na kojoj su se mogli do sita najesti i napiti, proveseliti se s prijateljima bez neke velike brige neće li nečega ponestati. Na jednoj svadbiu Kani Galilejskojbila  je realna opasnost da ponestane vina čime bi mladenci na početku svoga zajedničkog života bili teško osramoćeni. Znamo,umiješala se Isusova majka Marija i problem je bio riješen.

U današnjem evanđelju Isus pripovijeda prispodobu o svadbi na kojoj nije bio problem nedostatka jela i pića nego nemarnost pozvanih uzvanika. Na samom početku Isus je rekao da je ta prispodoba o pozivu na gozbu kraljeva sina zapravo slika Božjeg poziva ljudi u kraljevstvo nebesko.

Prvi poziv na svadbu bio je onako jednostavan: dođite na svadbu. Nevjerojatno nam zvuči da se pozvanici nisu htjeli odazvati na svadbu. Da ih je kralj zvao na neki posao: rad u vinogradu, berbu krumpira ili kukuruzapa to bi još nekako bilo razumljivoAli poziv na svadbu nije poziv na neki posao, na neku muku… nego na radosno i bezbrižno druženje. Ako zove kralj, pa onda je valjda i svadba na kraljevskoj razini.

No, i tako častan kraljev poziv naišao je na nemarnost pozvanih: Isus jednostavno kaže nisu htjeli doći. Ne da nisu mogli nego jednostavno: nisu htjeli! Kralj se u toj situaciji pokazuje nevjerojatno dobar i strpljiv pa šalje svoje ljude da pozovu drugu ekipu. Taj novi poziv je dopunjen izjavom da je već sve pripremljeno, i to kvalitetno: tovljenici su poklani, a ne neke stare i mršave životnije kojih nije šteta.

No, ni taj dodatni opis pripremljene svadbe pozvanima nije bio dovoljan da se odazovu: oni imaju važnijeg posla. Neki su bili čak toliko drski da su kraljeve sluge zlostavili i ubili. Kralj je i dalje nevjerojatno, neljudski strpljiv. Ipak kažnjava nemarnost pozvanih, i onih prvih i ovih drugih. A onda šalje sluge da pozovu sve na koje naiđu. Mogu biti i zli i dobri. Nije važno tko su, čiji su, kakvim se poslom bavevažno je da se odazovu i tako pokažu poštovanje i zahvalnost kralju koji ih zove. Sad već valjda postaje očito da taj kralj uopće nije nikakvi zemaljski kralj. Zemaljskom kralju bi sigurno već davno prije prekipjelo‘ – taj nevjerojatno strpljivi i uporni kralj koji zove ljude na gozbu svoga Sina uistinu je sam Bog. Bog zove ljude, sve ljude, na gozbu u vječnosti koju je ljudima otvorio Božji Sin Isus svojim uskrsnućem i ulaskom u vječnost i na način čovjeka.

I, kaže dalje prispodoba, svadbena se dvorana napunila gostima. Jedni gosti su bili dobri, jedni su bili zli. No, svi su dobili priliku postati prepoznatljivi kao pozvani gosti. Trebali su si samo obući svadbeno ruho koje su dobivali na ulasku u svadbenu dvoranu posve besplatno. I zli i dobri dobivali su jednako svadbeno ruho. Izgleda da je to oblačenje svadbenog ruha ustvari slika Božjeg opraštanja grijeha ljudima. I zli i dobri mogu dobiti oproštenje za veće ili manje grijehe: dovoljno je samo da se posluže ponuđenim oproštenjem. To oproštenje je ustvari to svadbeno ruho. Dakle, Bog nama ljudima oprašta, samo mi trebamo uzeti, mi trebamo prihvatiti to oproštenje kao oni svatovi na ulasku u dvoranu.

Jedan uzvanik je očito zanemario obući svadbeno ruho, zanemario je svoju zloću, svoju grešnost, pokriti, poništiti Božjim oproštenjem. I kao takvom nije mu bilo mjesto među svim drugim uzvanicima koji su obukli ponuđeno im svadbeno ruho. Eto ga na: svakom čovjeku Bog nudi svadbeno ruho, nudi mu oproštenje grijeha i sudbonosna je odluka odbiti ponuđeno oproštenje.

Ti ljudi bez svadbenog ruha su valjda oni ljudi koji žive po svome i uopće se ne zamaraju Božjim uputama života. Pred Bogom čak i nije najveći problem grijeh nego negiranje grijeha, odluka da se živi po svome. Prispodoba ništa ne govori kako su ostali uzvanici gledali na toga jednoga bez svadbenog ruha, ništa ne piše da li su mu što prigovarali, ili su ga samo čudno gledalinevolja, istinska nevolja je nastala onda kad je glavni ušao u svadbenu dvoranu.

To je i stvarnost ljudi našega vremena kad je sve postalo normalno. Tko se kako sjeti živjeti, tko se kako sjeti oblačiti, tko se kako sjeti bilo čega… jednostavno se prihvaća kao njegovo pravo. On je takav, ona je takva – i pustite ih na miru. No, kaže Isus da pred Bogom baš i nije tako sve jednako vrijedno, sve jednako dobro. Dobro je čuti kako taj čovjek nije imao opravdanje za svoj postupak, jednostavno je zanijemio. Pred Bogom ne vrijede razna mudrovanja i smicalice, pred Bogom ili imaš ili nemaš svadbenog ruha. Možeš ga dobiti besplatno, ali ga moraš imati. Bog nam grijehe oprašta, ali ga to moramo zamoliti i to oproštenje prihvatiti.

I kako je samo grubo završio taj pozvanik bez svadbenog ruha. Nije mu bilo rečeno da načas iziđe i ipak se obuče kako priliči… nego je jednostavno grubo izbačen. Izbačen je u stvarnost gdje će biti plač i škrgut zubi. To je biblijski izričaj nečeg doista strašnog. Pakao je to.

Dakle, nije svejedno kako se živi, i nije svejedno kako se ulazi u svadbenu dvoranu: u vječnost. Svadbeno ruho, a to znači oproštenje grijeha uvjet je da nas Bog prihvati za svu vječnost. Oproštenje se dobiva besplatno – samo ga treba prihvatiti. Prihvatiti dok si još živ. Poslije je kasno, prekasno.

Kreirano: 11. Listopad 2020.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856