Tijelovo – poziv da budemo primjetljivi kršćani
T I J E L O V O
(A-2020)
Valjda ne tako rijetko mi znamo reći drugima, dakako i oni nama: nemoj samo lijepo pričati nego i to što pričaš –učini. Slikovito rečeno: utjelovi svoje riječi. Eto, baš danas slavimo TIJELOVO, blagdan koji nam samim svojim imenom govori da je Netko postao Tijelom. Kao vjernici znamo i TKO: Sin Božji je postao i Sin Čovječji – kako je Isus samoga sebe i najčešće nazivao. Mi danas jednostavno kažemo: Bogočovjek.
Prije toga mnogi su ljudi po posebnom Božjem nadahnuću ljudima prenosili Božje poruke od kojih su mnoge zapisane u Bibliji. Dugo je dugo to trajalo, ali je slabo od ljudi bilo prihvaćano. Često su te poruke dopirale samo do ljudskih ušiju, a rijetko su zahvaćale i ljudska srca. I onda je Bog učinio nevjerojatni pothvat: postao je i Čovjekom. Zamislimo si načas kako bi nas začudilo da neki bogati čovjek koji živi u raskoši svoga doma odluči trajno živjeti u nekoj siromašnoj kući, možda čak u pravoj straćari. Proglasili bismo ga u najmanju ruku čudakom, a mnogi sigurno i luđakom.
A to da je Bog postao i čovjekom neusporedivo je veće čudo koje se uopće moglo zbiti u svijetu. Sv. Pavao je u jednoj svojoj poslanici zapisao da je ‘Božje ludo, jače nego čovječje mudro‘. I onda nas evanđelja izvješćuju što je sve taj Bogočovjek govorio i činio za ljude. Učio ih je ljubavi i dobroti, pozivao na velikodušnost u djelovanju i opraštanju, da bi na kraju zemaljskog životnog putovanja i sam svoj život žrtvovao za ljude. I onda je pozvao, i Duhom Svetim osposobio, najprije poznatu nam Dvanaetoricu da nastave njegovo djelo, a onda preko njih poziva i sve ljude da budu njegovi nasljedovatelji u svim krajevima svijeta i do kraja vremena. Sada i ovdje mi smo pozvani biti tim nasljedovateljima: riječima i životom.
Eto, baš tu zadaću ima i ova tijelovska procesija: da svijetu posvjedočimo da u njemu žive kršćani, Isusovi nasljedovatelji. Smijemo se istinski radovati što u današnjem svijetu ima izvrsnih kršćana, no sa žalošću moramo priznati i da ima puno onih koji su kršćani samo imenom, a manje životom. Nedavno sam na internetu pročitao zanimljivu izjavu poznatog poljskog, sada bivšeg, predsjednika Lecha Walese. On je rekao: „Nekada nismo prakticirali vjeru, ali smo bili kršćani, sada pak prakticiramo vjeru, ali nismo kršćani.“ Drugim riječima: on veli kako su nekada kršćani bili sprječavani da sudjeluju u nedjeljnim sv. misama, da primaju sakramente i javno se mole, ali su u ozbiljnim životnim stvarnostima bili kršćani. Sada pak, kaže on, mnogi sudjeluju u nedjeljnim sv. misama i primaju sakramente, čak se i javno mole, ali u važnim životnim stvarnostima ne žive kršćanski.
Rješenje ovog životnog nesklada nije u napuštanju nedjeljnih sv. misa, niti odustajanje od primanja sakramenata i osobne molitve… nego je pravo rješenje to da se življenjem kršćanskih vrijednosti potvrđuje ono što se nedjeljom i sakramentima slavi. Najprimjetljiviji je promašaj npr. sudjelovati u nedjeljnoj sv. misi i onda ići u trgovinu. Dakako, kršćanski je promašaj i ne sudjelovati u nedjeljnoj sv. misi, a ići nedjeljom u trgovinu. Lako za to što je netko kao kupac jedan sat proveo u trgovini, grijeh je u tome što se na taj način nepotrebno prisiljava da trgovci nedjeljom moraju izbivati iz svojih obitelji gdje ionako iz raznih drugih razloga nisu često zajedno. Tako se događa da je obitelj pod istim krovom, ali ne ostvaruje obiteljsko zajedništvo. Već sam jednom rekao kako je nedavna ograničenost izlaska iz kuće bila dobra prilika da se ukućani bolje upoznaju – pa čak i samo to da čuju što tko voli jesti i što tko voli na televiziji ili internetu gledati, slušati i čitati. Ovo zadnje ‘čitati‘ valjda najmanje. I sretni su s pravom svi oni koji su iskusili da su si kao ukućani bolji nego što su jedni od drugih očekivali. Na žalost neki su jedva čekali da ‘pobjegnu‘ iz kućnog pritvora jer su se jedva podnašali.
Zato nam svaka nedjelja, i jednom godišnje tijelovska procesija, budu poziv i poticaj da tako živimo svoju vjeru da našim ukućanima bude ljepše i bolje što smo skupa negoli bi im bilo da nas – mene i tebe – nema. I onda trgovine nedjeljom neće biti otvorene jer kršćana neće u njoj biti. I onda će trgovine kao nedjeljom nerentabilne jednostavno – zatvoriti. I bit ćemo kršćani imenom i životom. Moguće je to.
