Treba tražiti da bi se našlo

BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA

(A-2014)

Betlehemski pastiri i mudraci s Istoka prvi su od ljudi koji su se poklonili Djetetu Isusu, Bogočovjeku koji je ušao u ljudsku povijest. Biblija pokazuje da su oni vidjeli više nego što zemaljske oči vide i da su čuli bolje nego što zemaljske uši čuju – inače ne bi mogli u Djetetu rođenom u štali prepoznati Spasitelja svijeta. Uistinu je danas prava božićna idila i istinska ljudska romantika slušati poruku o betlehemskim događajima prije 2.000 godina. Ondašnja stvarnost zahtijevala je mnogo više: uz otvorene oči i uši moralo je biti otvoreno i srce, čovjekova nutrina, da spozna nadspoznatljivo.

I površnom čitatelju i slušatelju današnjeg evanđelja lako je zapamtiti da je trebalo podosta ljudske znatiželje i još više upornosti da se pronađe taj ‘novorođeni Kralj‘. Ne trebamo poduzimati daleka istraživanja kako bismo postali svjesni kako i nas same dosta često naša komocija, grublje rečeno ‘duhovna lijenost’, sprječava da se oko nečeg ili oko nekog ozbiljnije založimo. Kad nam se nešto baš i ne da učiniti, vrlo lako pronađemo olakotne okolnosti da od započetog odustanemo ili pak da nešto ozbiljnije niti ne započnemo. Tako i mi postajemo poput Jeruzalemaca, pa i samih kraljevih savjetnika, koji su ponešto čuli ili pročitali o rođenju Spasitelja, ali ih nešto više i nije zanimalo. Mudracima su rekli neka oni traže pa, ako što ‘zanimljivo i važno‘ pronađu, neka ih obavijeste. Jer je doista potraga ovih mudraca mogla završiti i ‘fijaskom‘: da ne pronađu Onoga koga traže!

Kako ‘u ono vrijeme‘ tako i ‘danas‘ ima ljudi koji su uporni u traženju i koji u raznim događajima, kako osobnog života tako i društva u kojemu žive, znaju prepoznati Božje djelovanje. Ima i onih koji se zadovolje površnim saznanjima o svemu: i o društvu i o vjeri.

Prošloga tjedna gledao sam na Z1 emisiju o jednom poduzetniku koji je pripovijedao kako je od nervoznog poduzetnika postao kršćanski poduzetnik: na prvi pogled, kaže on, dogodilo se to sve posve slučajno. Bio je na nekom predavanju o poduzetništvu koje ga je oduševilo, a na kraju je taj predavač rekao svima – na prvi pogled beznačajni dodatak – da je on kršćanin. I onda je taj predavač svim slušateljima – poduzetnicima – dao na čitanje jednu knjigu. Ta knjiga je postavljala neka pitanja o poduzetništvu čije odgovore je trebalo potražiti u Bibliji. I ovaj poduzetnik-slušatelj si je onda kupio Bibliju, jer je prije nije imao, i počeo je čitati. Rekao je: onako po 15 minuta dnevno… uz obrazloženje: ako mu to što pomogne u poslu dobro, a ako ne… onda nije puno izgubio čitanjem. S vremenom je, počeo i moliti. I, kaže, nije sve išlo lijepo i glatko: došle su takve poteškoće da je skoro financijski propao. Tada je rekao kako je jako dobro zapamtio jednu rečenicu iz Biblije, iz Poslanice apostola Pavla, da ‘Bog svojima sve okreće na dobro‘. A on je već uspostavio s Bogom takav kontakt da te riječi nije mogao uzeti samo kao ‘prazno obećanje’. A kad je u poslu bilo posebno teško, onda se sjetio da je pročitao u Bibliji i to kako ‘Bog ljude ne kuša više nego što ljudi mogu podnijeti‘. I tako je taj poduzetnik sve više i više rastao i u poduzetništvu i u vjeri u Boga. Na kraju je rekao kako je shvatio da vjera nije ‘znanje o Bogu‘ nego ‘susretanje i druženje s Bogom‘. Pitao ga je onda voditelj emisije ‘zašto ima i savjetnike koje skupo plaća, ako ga u poslu vodi Bog’? Odgovor je bio da je ‘Bog većem broju ljudi dao više znanja i pameti i da međusobnom suradnjom doista mogu bolje uspjeti’. Emisija je završila zaključkom tog poduzetnika da se može biti i dobar poduzetnik i dobar vjernik.

A mudraci s Istoka na današnji blagdan nam pokazuju da se može biti i dobar znalac i dobar vjernik. U zadnja dva stoljeća, s velikim napretkom znanosti i tehnike, pojavile su se neke teorije kako je ‘modernom čovjeku‘ Bog praktički posve nepotreban jer sad si čovjek sam može riješiti probleme za koje je prije ‘Boga molio’. Tako su nekad ljudi Boga molili za zdravlje, sad Ga više ne moraju moliti nego odu liječniku i traže zdravlje. I misle si ljudi da imaju pravo na zdravlje jer plaćaju zdravstveno. I nije Bogu krivo kad liječnici pomognu bolesnicima, a opet ne čini Bog niti čudo svakoga dana pa i najbolje i najskuplje liječenje više puta ne uspije. Krajem 20. i početkom 21. stoljeća polako se vraća svijest da su znanost i tehnika potrebne čovjeku da lakše živi, a vjera i Bog su mu potrebni da zna za što živi! Tako se znanost i tehnika više ne nadmeću s vjerom nego se međusobno nadopunjuju. Doista je uspjeh znanosti i tehnike da danas ljudi ljepše i lakše žive, i uspjeh je medicine što ljudi danas prosječno duže žive, ali i taj duži i lakši i ljepši život jednom dođe svom zemaljskom kraju i važno je onda i vrijedno znati: ‘čemu’ se živjelo. Paradoks je da onda čovjek i taj ljepši, bolji i dulji život ipak mora jednom završiti, a mučan i patnički život čovjek bi radije priveo kraju.

Zato nas današnji blagdan poziva po primjeru mudraca s Istoka da budemo znatiželjni u propitivanju, uporni u traženju, i uspješni u prepoznavanju ‘pravih vrijednosti’ kako bi naš život imao cilj i smisao. Spasitelj svijeta, kojega su učeni mudraci i neuki pastiri prepoznali u Isusu, tada tek rođenom Djetetu, i nama je odgovor na naša pitanja i traženja. To više što mi o tom Djetetu sada puno više znamo:  i kako je živio, i što je govorio… čime nam je ljubav i odanost pokazao, da bi na kraju uskrsnućem taj i takav život potvrdio kao vrijedan za vječnost. S povjerenjem mu se poklonimo i s Njim kroz život hodimo.