U društvu s Isusom razumiju se Pisma
3. USKRSNA NEDJELJA
(A-2014)
Prvo misno čitanje današnje nedjelje svjedoči o nevjerojatnoj promjeni apostola Petra. Čovjek koji je na dan suđenja Isusu pred sluškinjama zatajio da ga uopće pozna, pedeseti dan poslije uskrsnuća ‘podiže glas‘, dakle ne šapće bojažljivo, već glasno govori ‘Židovima i svima koji borave u Jeruzalemu‘. Najprije ih sve podsjeća na ‘silna djela i čudesa‘ koja je Isus pred njima učinio, a onda im bez uvijanja govori da su oni krivci za njegovu smrt na križu. Petar nastavlja da je on svjedok Kristova uskrsnuća. Kako su njegovi slušatelji uglavnom bili upoznati s pojedinim tekstovima Biblije, to ih apostol Petar podsjeća da je Isusovo uskrsnuće Bog unaprijed najavio po kralju Davidu. I onda im citira riječi kralja Davida. Pri kraju odlomka, još jednom apostol Petar dodaje da su oni, kao Isusovi učenici – tomu uskrsnuću svjedoci. Neka to bude poziv i nadahnuće i nama, današnjim kršćanima, da se prenemo i počnemo glasnije, primjetljivije svjedočiti da smo kršćani.
Praktički isti razvoj događaja bilježi nam i današnje evanđelje. Najprije smo čuli kako su dvojica Isusovih učenika, a koji ne spadaju među dvanaest apostola, razočarani nedavnim događajima oko Isusa. Na kraju evanđeoskog odlomka oni su očarani Isusovim ukazanjem. Ta ogromna promjena zbila se na putu dugačkom 60 stadija, a to je približno 7 km. Ne bi se ništa od te promjene na tom putu zbilo da nisu putovali u društvu uskrslog Isusa. Zanimljivo je i nama čudesno da oni Isusa nisu ni prepoznali, a bili su njegovi učenici. Očito nije bila neka tjelesna sličnost onog ‘zemaljskog Isusa‘ s ovim ‘uskrslim Isusom‘. Može nam biti silno žao što ljudi onda nisu imali fotoaparate s kojima bi zabilježili Isusov izgled prije smrti i poslije uskrsnuća. No, naš žal neće nimalo promijeniti tu situaciju. Ali iskustvo onih koji su vidjeli Isusa i prije smrti i poslije uskrsnuća jasno nam pokazuje da im ta sličnost ili različitost nije bila važna pri prepoznavanju uskrslog Isusa. Nešto drugo je bilo presudno: ne ono što se očima vidi nego ono što se čovjekovom nutrinom dotiče.
A da je sigurnost susreta s uskrslim bila velika pokazuju nam postupci tih ljudi nakon susreta: oni se posve mijenjaju. Od bojažljivih ljudi pretvaraju se u neustrašive svjedoke. Jesmo li zapazili s kojim razlogom su ta dvojica nagovarala Isusa da ne ide dalje već da ostane s njima: ‘Jer zamalo će večer i dan je na izmaku‘?! A po noći nije sigurno putovati jer se slabo vidi, a k tome je i veća opasnost od razbojnika. Ipak, kad su se susreli s uskrslim Isusom, oni se više ničega ne plaše: vraćaju se u Jeruzalem i po mraku i uz opasnost od razbojničkih napada. Ni nas ovi malobrojni bukači ne smiju prestrašiti u svjedočenju kršćanskih vrednota.
Još je nešto važno zapaziti: oni kao da se radosno čude samima sebi kako ga nisu putem prepoznali: onda kad im je ‘tumačio Pisma‘. Naime, oni su posve sigurno te svetopisamske riječi više puta čuli, ali su ih očito čuli samo ušima, samo teoretski, a sad su ih, hodajući uz Isusa i s Isusom, slušali i srcem. Iste riječi, a toliko različite posljedice! Ne tako rijetko i u naše vrijeme pojedini ljudi navode neke citate, izdvojene rečenice, iz Svetoga pisma, pa im onda daju svojevoljna tumačenja i značenje. Samo malo bolji poznavatelji Svetoga pisma lako primijete da su ti ljudi svojim citatima najblaže rečeno ‘fulali‘. No, možda su ipak svojim citiranjem postigli ono što su htjeli postići, kod velikog broja nedovoljno upućenih i poučenih ljudi našega vremena: a to je da ih navedu na krive zaključke. To i nije tako teško postići jer su naši suvremenici navikli na brze zaključke i površnost. Tako se danas jede ‘brza hrana‘ premda se zna da nije baš zdrava; pa se brzo završavaju razni tečajevi i škole makar i kupnjom diplome; internetom se odmah saznaje što se gdje dogodilo, a postalo je popularno i o svojim događanjima čim prije, odmah, obavijestiti sve tobožnje prijatelje na ‘facebooku’ na primjer… makar poslije i zažalili sve sveg prikazanog… itd. itd. Kad već Sveto pismo čitaju oni koji ga ne razumiju, valjda je i na nama red da ga čitamo i pravilno razumijemo.
A Sveto pismo očito nije ni bilo baš tako jasno, ako ga je Isus trebao tumačiti! Zato se može i mora reći da je Sveto pismo doista trebalo Isusa: da pokaže, da protumači što nam ono ustvari Bog želi reći. Bez Isusovog tumačenja i primjera Sveto pismo ili Biblija izgleda tek kao neka teorija i zbirka čudnih i čudesnih, a nerazumljivih priča i događaja. A jednako tako su i Isusova smrt i uskrsnuće trebali Bibliju da se vidi kako su se oni dogodili po velikom Božjem planu koji se je ostvarivao kroz stoljeća i tisućljeća. Biblija je trebala Isusovu smrt i uskrsnuće kako bi dokazala da je Bog mislio ono što je po svetim piscima ljudima govorio.
Neprestano zbunjuje spoznaja koliko je lako otići od Krista zavaravajući se mišlju da će nam negdje drugdje biti bolje. Kao da je moguće igdje postići sreću izvan zajedništva s Bogom i životom po Božjim uputama i pozivima. I danas nam ova dvojica učenika, od kojih se ime spominje samo jednom od njih, pokazuju da Bogu nitko nije nevažan. Zadivljujuća je strpljivost kojom nas Bog odgaja te doziva ili vraća k sebi. Bog ne želi lomiti našu volju, nego nas postupno odgaja da bismo ga sami spoznali i prihvatili. Poput ove dvojice učenika sad smo mi, ja i ti, na tom putu s uskrslim Isusom. On nam mnogo toga strpljivo tumači: imali i mi otvoreno srce dok ga slušamo da bismo ga prepoznavali već na životnom putu a onda konačno susreli u raju u vječnosti: on već uskrsli, a nama se to tek ima dogoditi. Jer naša je vjera i nada u Bogu.
Danas vatrogasci slave i svog zaštitnika sv. Florijana. Čim je netko ‘svet‘, znači da je ispunio svoju ‘zadaću‘ na ovome svijetu i da se je uz svoje zalaganje ‘okoristio‘ i Božjom dobrotom. Sv. Florijan je poziv i nadahnuće svima – a osobito vatrogascima – da budu ‘bližnji‘ ljudima, osobito onima u potrebi. U tome je osobito časna i potrebna, a ponekad i opasna, zadaća vatrogasaca: da pomognu ljudima. Pa zato svim vatrogascima zaželimo svi mi da budu ‘na visini zadatka‘ koji obavljaju i da, naravno, imaju što manje posla.
