Upotrijebimo darovane nam sposobnosti

1. NEDJELJA DOŠAŠĆA

(B-2020)

         Najpoznatijom adventskom pjesmom Padaj s neba roso sveta započeli smo ovu sv. misu na 1. nedjelju adventaili po hrvatskom došašćas kojom je ujedno započela i nova crkvena liturgijska godina. Još malo, mjesec dana, pa ćemo započeti i novu kalendarsku godinu: 2021. od Isusova rođenja.

S početkom nečeg novog uglavnom se nadamo i početku nečeg dobrog, možda i nečeg boljeg negoli je do sada bilo. Ova godina koja se primiče svome kraju obilježena je strahom i neizvješnošću zbog moguće zaraze virusom koji se lako prenosi, pa se nadamo da će ta opasnost minuti ili se barem jako smanjiti u novoj godini koja je pred nama.

Svaka nedjelja je za nas kršćane posebni, privilegirani dan koji nam nosi radosnu vijest da mi ljudi nismo sami, da nismo ostavljeni u teškoćama i nesigurnostima ovoga svijeta. Svake nedjelje na sv. misi uskrsli Isus nas okuplja kao domaćin, okuplja nas kao drage i važne goste. To znamo jednostavno zato jer je Isus rekao da je on ondje gdje su dvojica ili trojica skupljeni u njegovo ime. A na svakoj sv. misi mi smo skupljeni u njegovo ime, inače nas tu ne bi bilo nego bi negdje drugdje provodili slobodno vrijeme ili dovršavali neke poslove od prošloga tjedna. Pa nije mali broj onih koji tako žive nedjelju. I ne samo ovih nedjelja ograničenja. Na svakoj sv. misi događa se čudo nad čudima: sam Bog silazi k nama, na razinu naših očiju i ušiju i šalje nam svoju poruku.

Malo prije smo u 1. misnom čitanju iz Knjige proroka Izaije čuli poziv proroka Izaije Bogu da siđe među ljude. Kada se to ljudi najviše obraćaju Bogu, kada ga najviše trebaju? Najčešće to bude onda kad je ljudima teško, onda kad su ljudske sile preslabe, neučinkovite u rješavanju problema ili barem u nošenju životnih teškoća i nevolja.

Zanimljivo je zamijetiti da već prorok Izaija govori da je Bog za ljude Otac pa se čudi što dopušta da ljudi odu od njega. Prorok zna, ima iskustvo zemaljskih očeva koji se uglavnom brinu, jako brinu za svoju djecu. Malo koji otac, dakako i majka, će odoljeti željama svoje djece da im priušte ono što djeca požele. Neki se malo i bune, pa i ljute, zbog svega što djeca žele… ali će rijetki odbiti ispuniti te želje. Zato prorok vapi Bogu da siđe među ljude. I taj Božji silazak među ljude bio bi lako zamjetljiv: brda bi se potresla!

Prorok kaže da zna da Bog pomaže ljudima koji se uzdaju u njega i koji čine pravdu. Također prorok zna zašto se Bog povukao iz života mnogih ljudi: razgnjevili su ga grijesima. Ipak prorok Izaija svoje obraćanje Bogu završava s povjerenjem: Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih. Tu se ljudi našeg vremena poprilično razli-kuju od proroka Izaije: malo ili nimalo se uzdaju u Boga, a više ili u potpunosti se oslanjaju samo na ljudsku pamet. A ona nerijetko zataji… i u najboljoj namjeri. Eto i u ovoj istin-skoj pandemiji straha od zaraze korona-virusom ni stručnjaci nisu suglasni što treba činiti.

Zato nam valja poslušati Isusa koji u današnjem evanđelju čak tri puta poziva ljude: bdijte! Ne misli Isus pritom ni na ovu novu bolest, niti na bilo koju drugu bolest nego nas poziva da bdijemo kako bismo bili spremni, kako bismo bili spremni Bogu pokazati plodove svoga rada kad nas On po-zove iz ovoga života u vječnost. Ljudski život Isus u evanđelju uspoređuje s poslom koji je neki čovjek povjerio svojim slugama, da ga obavljaju dok se on ne vrati. Isus kaže da je gospodar svakom svom slugi dao neki posao i mora biti spreman pokazati gospodaru što je učinio kad se gospodar vrati. Nevolja je u tome što sluga ne zna kad će se gospodar vratiti.

I nama je, kao i svakom pojedinom čovjeku, Bog dao život i životne prilike koje odgovaraju sposobnostima koje je svaki pojedini čovjek dobio. I zato će svaki čovjek biti odgovoran pred Bogom kako je te sposobnosti upotrijebio u svojim životnim prilikama. Neće vrijediti isprika: Dragi Bože, da sam ja bio to, da sam ja bio tamo… što bi sve ja učinio. Možemo si zamisliti Božji odgovor: Nisi bio tamo i nisi trebao tamo nešto činiti… trebao si činiti to što si u svojim prilikama mogao činiti. Tu još dolazi ono utješno: Bog nam rado oprašta kad ga to zamolimo.

A u Poslanici apostola Pavla Korinćanima slušali smo izraz njegove radosti što vjernici Korinta istinski žive svoju vjeru. Piše im kako ih je Bog pozvao po evanđelju, kako su oni povjerovali onome što su čuli, i kako ih Bog sigurno neće iznevjeriti u nagradi vječnog života. Mogu biti sigurni da će im uskrsli Isus biti trajna pomoć i nadahnuće dok ovim svijetom putuju, kroz radosti i teškoće – da bi na kraju zadobili ono najvrednije: vječni život u nebu. Ako su vjernici Korinta u tome uspijevali, pa onda je posve sigurno da i mi kao sadašnji Isusovi učenici, možemo u tome uspijevati. Ne uvijek lagano, ne uvijek po našim planovima i željama – ali sigurno uvijek s Božjom potporom. Zato i mi bdijmo!

Kreirano: 29. Studeni 2020.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856