Vrijedni su ljudi stvorovi – pa i sam Bog je postao Čovjekom

B O Ž I Ć

(A-2022)

Najprije svima: sretan Božić. Božić je za kršćane sigurno najradosniji i najraspjevaniji blagdan. Proslavu započinjemo polnoćkom, misom bdijenja koja pokazuje svu čežnju ljudi da budni dočekaju dolazak Spasitelja. Znamo i sami: kad se nekog važnog dočekuje čovjek i ne može pravo i mirno spavati. Zato kršćani budni dočekuju taj stoljećima najavljivani dolazak Spasitelja.

Taj dolazak se nije zbio u baš svečanim okolnostima: bilo je to u špilji malčice preuređenoj za životinje, ovce i koze, prilagođeno za spavanje kao i za boravak životinja za ružnog vremena. Da nekako ublažimo neprikladnost mjesta Isusovog rođenja mi smo se dosjetili govoriti da se Isus rodio u betlehemskoj ‘štalici’. Pa bila to štala ili štalica, okolnosti su iste.

Istinsko bogatstvo proslave rođenja Isusova vidi se već i po tome da se proslavlja s tri različite sv. mise: polnoćka, jutarnja sv. misa i poldanjica. I svaka sv. misa po misnim čitanjima, a osobito po evanđeljima, naglašava neki vid Božjega dolaska među ljude.

Misa polnoćka nam po misnim čitanjima, i pravoj božićnoj raspjevanosti sudionika polnoćke, treba malko dočarati svu radost i divotu Božjeg ulaska u svijet ljudi. Radovalo se i nebo i zemlja: anđeli su pjevali, pastiri su se radovali. Evanđelje koje se čitalo na misi polnoćki htjelo nam je pojasniti zašto se Isusovo rođenje zbilo u Betlehemu. Tako je navijestio prorok Mihej, a onda je rimski car August, izdajući svoju naredbu o popisu stanovništva, i ne znajući za to proroštvo to proroštvo stvarno ispunio. Evanđelje polnoćke nam nastoji barem donekle dočarati zbivanja u toj svetoj noći. Čuli smo: Marija je rodila Isusa i položila ga u jasle… jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. Spasitelj je došao među ljude, a ljudi nemaju mjesta za njega.

Prvu vijest o rođenju Spasitelja primili su pastiri iz okolice Betlehema, koji su pod vedrim nebom čuvali svoja stada. Glasnici radosne vijesti bili su sami nebeski stanovnici – anđeli. Na prvu vijest pastiri su se silno prestrašili, a onda umireni od anđela silno se obradovali. Nešto od te radosti i mi možemo doživjeti ovih božićnih dana, već prema tome koliko su naša srca otvorena Božjim nadahnućima. Ako smo samo vanjštinu okitili božićnim lampicama i nakitom, božićna radost će nam zgasnuti i prije negoli se žaruljice zgasnu. Tu se prepoznaje promašaj preuranjenog božićnog kićenja: jer nam se i oči i uši i osjećaji već prije Božića tako ‘potroše’ da nam sam Božić bude već proživljeni i bude onda tek jedan dan u tjednu.

Evanđelje jutarnje sv. mise nadovezuje se na evanđelje polnoćke pa nastavlja opisivati radost pastira zbog stvarnosti koju su doživjeli. Ispričali su Mariji i Josipu svoje iskustvo s anđelima i zašto su u to noćno doba došli posjetiti ih. ‘Marija je u sebi pohranjivala sve te događaje i prebirala ih u svome srcu’ kaže nam ovo evanđelje. I pastiri su se vratili svome poslu, slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli. Sva ta opisana događanja u evanđeljima polnoćke i jutarnje sv. mise možemo si dosta lako predočiti: što je, gdje je i kako je bilo – već prema tome kakvom smo maštom od Boga obdareni.

A onda nam dolazi evanđelje mise poldanjice. Već onako ‘na prvo’ djeluje nam nekako svečano i uzvišeno. I podosta zagonetno i na prvo ne baš lako razumljivo. Ne bez razloga. Evanđelja polnoćke i jutarnje sv. mise opisuju vidljiva događanja: to se tada i tamo zbilo, bili su ti i ti sudionici zbivanja, a evanđelje mise poldanjice donosi pred nas duboko razmišljanje i dubinsko shvaćanje tih događaja. Dakako, to ljudsko razmišljanje i shvaćanje poduprto je Božjim nadahnućem. Sam Ivan evanđelist ne bi se mogao tome domisliti i tako napisati.

Evanđelje je započelo riječima: ‘U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog’. Ta ‘Riječ’ pisana je velikim slovom, što se kod slušanja ne može primijetiti, i to nije riječ koju mi ljudi izgovaramo jedni drugi-ma. Kao ono: dobro jutro, dobar dan… pa doviđenja… laku noć. Imamo i malo jače riječi: ‘volim te’. Već te dvije riječi ‘volim te’ nisu baš onako obične, kao dobar dan i dobro jutro. Te dvije riječi ‘volim te’ nose u sebi jednu posebnost, jednu dublju povezanost onih koji te riječi govore. Nažalost i te dvije riječi budu ponekad iznevjerene i izigrane. Nažalost. A ova ‘Riječ u početku’, kako nam je donosi evanđelje mise poldanjiec,  zapravo je sam Bog Stvoritelj. On sam koji nema početka svojom je riječi pozvao u postojanje sve stvoreno. Ljudi trebaju materijal, vrijeme, alat i trud da bi nešto napravili. Bogu je bilo dovoljno ‘reći’ da sve postane. Sve drugo osim Boga ima svoj početak. Tko se sjeća opisa stvaranja ljudi u Bibliji mogao je zapaziti da se je oko stvaranja čovjeka Bog malčice dulje zadržao: u materiju je udahnuo život. Tako ljudi u sebi nose Božji duh životvorni. I taj duh u čovjeku ne propada, nikada ne umire – vječan je. Mi vjernici jednostavno kažemo da je ljudska duša besmrtna.

Tu se sad ljudska znanost može diviti čudesnosti svega stvorenoga i postupno otkrivati veličajnost svega stvorenoga. Neki znanstvenici pak se svim silama upiru raznim teorijama pokazati i dokazati da je to sve nastalo slučajno – da je jednom od ničega postalo nešto. I danas poneki ljudi od ničega nastoje stvoriti nešto – i onda se pokaže da je to bila prevara.

Temeljni razlog ljudskog odbijanja Boga valjda je u tome da se onda ne mora pred Bogom odgovarati za svoja djela u životu. U tom odbijanju Boga obistinjuje se ono što je napisao evanđelist Ivan: „K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ Mi vjernici smo prihvatili Boga. Po sakramentu krštenja postali smo djeca Božja – bilo je to na krštenju i rečeno našim roditeljima i kumovima. A sada naš život pokazuje kakva smo to mi djeca Božja: na ponos i pohvalu ili pak na sramotu i pokudu.

Taj Spasitelj koji je postao Bogočovjekom nam je pokazao da smo vrijedni njegova truda i života. Također nam je objavio da se nakon lutanja u životu uvijek možemo k njemu vratiti. Eto još jednog razloga da nam Božić bude radostan i raspjevani blagdan. Zato kao vjernici možemo i trebamo ovih dana jedni drugima čestitati: sretan Božić!