Vrijedno, vrednije, najvrednije

5. NEDJELJA KROZ GODINU

(C-2016)

Očito je interesantan bio Isus u svojim nastupima i redovito se veliko mnoštvo ljudi okupljalo oko njega. Kako onda nije bilo razglasa, to su se ljudi morali gurati u Isusovu blizinu da čuju što govori. Evanđelje današnje nedjelje nam govori da je gužva oko Isusa bila tolika da se je Isus morao odmaknuti od mnoštva: učinio je to tako da je ušao u jednu lađu koja je stajala uz obalu. Ribari s te lađe su ispirali mreže nakon noćnoga ribolova. Bio je zapravo samo pokušaj ribolova bez ikakvog uspjeha – kako to svjedoči ribar te lađe u koju je ušao Isus: „Svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo.“

Naime, nakon dovršene pouke mnoštva Isus je zamolio vlasnika lađe iz koje je govorio: da ‘izveze na pučinu i baci mreže za lov‘. Poučen dugogodišnjim ribarskim iskustvom, vlasnik lađe je nevoljko poslušao Isusa. Naime, on je znao da je pravo vrijeme za lov noć… pa ako cijelu noć nisu ulovili ništa… to je potpuni promašaj ići u lov po danu, kad nema nikakve nade da bi se moglo išta uloviti. Čak bi ga drugi ribari koji to vide mogli ismijavati. Petar, kao vlasnik lađe iz koje je Isus govorio, posluhnuo je Isusa valjda samo zato jer je čuo što Isus govori; k tome je vidio kako veliko mnoštvo tog Isusa slijedi i napeto sluša, pa jednostavno ne bi bilo pametno zamjeriti se tako poznatom Isusu.

Ako je mnoštvo ljudi koje se tiskalo oko Isusa pomoglo Petru da ispuni Isusovu želju, to su sad kompanjoni s druge lađe trebali spašavati bogati ulov. Ulov je bio prevelik i za obje lađe, jer ‘tako su ih napunili da su skoro potonule’. Premda po sebi neuki ribar Petar je shvatio da takav ulov nije slučajan nego da je to dar Onoga koji ga je i uputio na taj, po ribarskom iskustvu, uzaludni pokušaj ribarenja. A kao pobožni Židov Petar je vjerovao da takva čuda može činiti samo Bog po ‘svojim ljudima’, i sebe nije smatrao dostojnim biti u društvu takvoga Božjeg čovjeka. Petar nije mogao ostaviti svoj ribarski posao jer je njime prehranjivao obitelj pa je zato zamolio Isusa da On ode od njega. Kao da je Petar htio reći Isusu neka si izabere bolje i dostojnije društvo.

A onda je Petar čuo direktan Isusov poziv da ga slijedi uz pomalo zagonetne riječi: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ Ovaj događaj neuspješnog pa onda čudesnog ribolova bit će valjda cijeloga života apostolu Petru podsjetnik i poticaj da se u svom ‘lovu ljudi‘ za Boga ne oslanja samo na svoju ljudsku mudrost nego i na poticaje i potporu Božju. Kroz dugu kršćansku povijest tako je često izgledalo da Isusovi učenici, tj. kršćani, gube pred snažnijim ljudskim utjecajima – i mnogi su predskazivali skori nestanak Crkve, kao zajednice Isuso-vih učenika. I tako već 2.000 godina Isusova Crkva ‘propada‘ a još uvijek je tu: nekad više nekad manje prepoznatljiva u svijetu u kojem živi.

Ribar Petar je spoznao da je grešan čovjek; očito je Isus još i bolje znao tko je i kakav je Petar. I takvog Petra Isus uzima u svoju službu; uskoro ga čak postavlja za glavnog apostola. Valjda baš zato što je Petar svjestan svoje grešnosti pa će biti manje kritičan na grešnost drugih ljudi. Ima ljudi koji o sebi misle puno bolje nego što u stvarnosti jesu… kao što ima i ljudi koji o sebi misle puno lošije negoli što stvarno jesu. Nekakva sredina bi valjda bila najbolja: da čovjek bude  svjestan i svojih dobrih i svojih loših strana.

Svojim polaskom za Isusom, unatoč svijesti o svojoj grešnosti, Petar je upravo prebivao na 1. satu Isusove škole za njegove učenike, za sve kršćane. Ovdje je važno zapaziti da je Isus izabrao Petra za svoga učenika, a nije Petar izabrao Isusa. Petar se odazvao na Isusov poziv. Mogao se i ne odazvati, mogao je ostati u svom ribarskom pozivu. Ne, Petar je ostavio lov na ribe i započeo školu ‘lova ljudi‘ za Boga. Kroz trogodišnje intenzivno školovanje, kad je slušao što Isus govori i gledao što Isus čini, Petar je često puta dobivao i prolazne i neprolazne ocjene. Više puta je zadivio svojom odlučnošću i povjerenjem u Isusa, a više puta je i zatajio, pokazao se kukavicom. Valjda ga je baš zato Isus i postavio za voditelja svih apostola i svih Isusovih učenika, svih kršćana: jer će Petar na temelju svoga životnog iskustva u nasljedovanju Isusa znati biti tolerantan i milosrdan prema grešnim Isusovim kršćanima.

I još se nešto neobična dogodilo: tako bogati ulov ribari su ostavili i pošli za Isusom. Malo tko od nas ne bi tim ribarima savjetovao: ‘Pa što vam je? Dajte najprije te ribe prodajte… velik je ulov pa će i zarada biti velika… a onda potražite Isusa. Sat ili dva tamo-amo neće ništa značiti‘. Ovi ribari su očito zaključili da je Isusov poziv vredniji od svega ulova. Tu si sad možemo postaviti malo ‘pitanjce‘, svatko za sebe: koji su moji prioriteti u životu? Nađem li vremena za Isusa samo onda kad ‘nemam drugog posla‘? Ili samo onda kad mi je ‘životna stiska‘ i nevolja? Je li ‘nedjeljni sat duljeg spavanja‘ i ‘odlazak u trgovinu‘ vredniji od susreta s Isusom u sv. misi? Ne, nije sv. misa ‘čarobni štapić‘ koji  odnosi trpljenja i nesporazume iz našeg života, ne… sv. misa je Božja potpora čovjeku da ga trpljenja ne samelju i da ga nesporazumi ne ogrube prema drugim ljudima.

Valjda svatko od nas može i sebe pronaći u različitosti današnjih Isusovih učenika: u nečemu smo dobri, u nečemu smo loši. Po druženju s Isusom i drugim njegovim učenicima današnjice možemo polako postajati sve bolji u dobrom i sve manje loši. Svi naši dani i godine, i sve prilike i neprilike života, kao i svi naši bližnji istinska su prilika za što bolji kršćanski život.

Valjda i nama ne bi trebalo biti teško poput ribara Petra, a kasnije apostola Petra, priznati da smo ‘grešni ljudi‘, po sebi nedostojni Božje blizine, ali Petrov primjer pokazuje da Bog i s grešnim ljudima može činiti velike stvari kad ga ljudi poslušaju: i u svom životu i djelovanju na Boga se oslone. U svom ‘lovu na ljude za Boga‘ Petar je imao i uspjeha i promašaja, ali je uspješno ispunio Božji plan s njime. Bio je dotle privržen Isusu da je radije podnio mučeničku smrt negoli da se Isusa odrekne. I tako je i Petrova smrt bila pokazatelj i dokaz njeygove velike ljubavi prema Bogu, ljubavi koja je nagrađena vječnim životom u nebu.

To i jest cilj Crkve kao zajednice Isusovih vjernika: uloviti ljude za Boga za svu vječnost. I mi svi: i ja i ti, u tom se ‘ulovu Božjem‘ našli.