Žeđ za životom najbolji gasi uskrsli Isus

3. KORIZMENA NEDJELJA

(A-2020)

Početak današnjeg 1. misnog čitanja govori nam o velikom nezadovoljstvu velikog mnoštva ljudi koji trpe zbog nestašice vode. Nevolja je tako velika da su mnogi zabrinuti hoće li uopće preživjeti. Svjedoci smo kako je jednako veliki strah zahvatio ljude našega vremena. Već danima slušamo i čitamo kako su ljudi našega vremena veoma zabrinuti zbog prijetnje oboljenja od tzv. koronavirusa. Zavladala je panika straha. Tom strahu osobito pridonose vijesti o novooboljelima, a praktički se ništa ne piše što ogromna većina oboljelih jednostavno ozdravi od te bolesti. Ponajviše su ugroženi oni koji su nekom drugom bolešću ili starošću načeti pa onda taj virus dodatno ugrozi zdravlje.

Boljim poznavateljima Svetoga pisma dobro je poznato s koliko nade i dobrih očekivanja je izraelski narod krenuo iz egipatskog ropstva u slobodu obećane im domovine. Nešto od toga dočarao nam je poznati film Deset Božjih zapovijedi – kojega se mi stariji valjda dobro sjećamo. Vjerojatno će i u one dane oko Uskrsa, kojemu se približavamo i za koji se kroz ovo korizmeno vrijeme spremamo, ponovno biti prikazan na nekim od televizija.

Danas smo u 1. misnom čitanju čuli posve oprečno raspoloženje ljudi toga naroda: mrmljali su protiv Mojsija što ih je doveo u životnu opasnost da pomru od žeđi. Nešto jako slično dogodilo se hrvatskom narodu: devedesetih godina prošloga stoljeća s puno nade i velikih očekivanja počela se graditi vlastita domovina… da bismo sada doživjeli kako mnogi pripadnici našega naroda tu svoju domovinu napuštaju. Nije ni vrijeme ni mjesto sada dublje razglabati o uzrocima tih odlazaka brojnih ljudi. Također slobodno mrmljamo na one koji su nas do toga doveli, premda će od toga biti malo koristi. Bolje rješenje će biti moliti se Bogu da se nađu ljudi koji će, nadahnuti Božjom mudrošću, doista ponuditi rješenja koja će promijeniti ovu nemilu situaciju.

Čuli smo kako je Mojsiju bilo ponuđeno neočekivano rješenje za dobivanje vode u pustinji: neka štapom udari o kamen iz kojega će poteći obilje vode. Na prvo bi mogli pomisliti da se Bog malo s Mojsijem zafrkava, zeza ga, kad mu nudi: vodu iz kamena. Važno je zapaziti da se Mojsije nije nasmijao na to Božje rješenje, koje je po ljudski izgledalo posve uzaludno, nije se niti oglušio, već je s jakom vjerom posluhnuo Boga i – i čudo se dogodilo. Iz kamene stijene je potekla voda. Očito je taj čudesni događaj ostavio duboki trag u povijesti židovskog naroda pa se ljudi još i danas sjećaju mjesta Mase i Meribe, gdje se to dogodilo. Tko je danas našmojsijei gdje su danas naša mjesta masa i meriba?! Molimo Boga da nas nadahne da to odgonetnemo. Ove godine imat ćemo za to priliku i ponudu na skorim izborima.

I današnje evanđelje pripovijeda o žeđi. Pripovijeda o žeđi dvoje ljudi koji su se susreli na jednome zdencu. Bili su to Isus i jedna žena Samarijanka. Kako toj ženi nije navedeno ime, to možemo reći da to može biti svaki čovjek, dakle svatko od nas. Susret na zdencu bio je Isusu prigoda da ženi Samarijanki navijesti radosnu vijest o Božjoj ljubavi prema svim ljudima. Iz kratkog razgovora Samarijanke s Isusom vidimo da je žena bila malčice upućena u židovsku vjeru koju je htjela još bolje upoznati kad je primijetila da je Isus još i bolje upućen u židovsku vjeru.

Ovdje je prilika da se pitamo koliko puta mi današnji kršćani razgovaramo o svojoj vjeri? Ponajprije kod kuće u obitelji, osobito s djecom… to više ako se pripremaju za primanje nekog sakramenta, pa u razgovorima s prijateljima i znancima. Pritom ne mislim na razgovore kad se dogode neki ekscesi, neki nemili i grubi događaji pojedinih vjernika, župnika i biskupao čemu na svoj senzacionalistički način bruje razni mediji nego onako na primjer tjedno nakon sudjelovanja u nedjeljnoj sv. misi. Da porazgovaramo što Božja poruka govori nama preko pročitanih misnih čitanja – a o čemu ukratko tekstom i sličicom progovara i naš Župni listić.

Susret i razgovor s Isusom očito je ostavio traga na toj ženi Samarijanki pa je ona osjetila potrebu da o tome pripovijeda i drugim ljudima, kad se sa zdenca vratila u grad. Onda su se i oni zainteresirali za Isusa pa su ga pošli potražiti. I njih se susret i razgovor s Isusom tako dojmio da su zamolili Isusa da ostane kod njih – i ostao je ondje dva dana! Vjerojatno bi i naši razgovori o vjeri nekoga potakli da se malo pobliže s tim upozna. To je još značajnije i zanimljivije što se to sve događalo među Samarijancima koji se baš nisu družili sa Židovima, kako smo to čuli na početku evanđelja. Očito su ovom prilikom u druženju s Isusom Samarijanci zanemarili to kojem narodu On pripada, bilo im je važnije o čemu to On pripovijeda. Njihov zaključak je doslovce zapanjujući. Rekli su da oni znaju da je Isus uistinu ‘Spasitelj svijeta’. Samo dva dana bila su im dovoljna da povjeruju u Isusa kao Spasitelja svijeta. Očito zato što su ga susreli u nutrini svoga bića, u svom srcu, a ne samo po riječima koje su od njega čuli. Riječi su bile potrebne, ali nije sve ostalo samo na riječima!

Eh, sjetimo se, koliko smo mi tijekom svoga života čuli Isusovih riječi. Neka si svatko sam za sebe u svom srcu odgovori: koliko su te Isusove riječi zahvatile njegovu nutrinu i koliko su postale njegov život. Ma ne moramo baš posve svetački živjeti, ali se trebamo oko dobraa to onda znači i oko svetostitruditi. Za krive riječi i pogrešna djela valja nam se kajati i onda se opet oko dobra truditi. Eto, baš u tome nas i ova korizma želi vježbati, na to nas želi poticati. Zato slušajmo Božje riječi tako da postupno zahvaćaju i našu nutrinu kako bismo i mi mogli za Isusa reći kao ovi Samarijanci:ovo je uistinu Spasitelj svijeta.

Kreirano: 15. Ožujak 2020.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856