Živjeti tako da se sretna vječnost stekne

4. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2017)

Prošle nedjelje smo u evanđelju čuli kako je Isus izabrao prvu četvoricu svojih učenika. Podsjetimo se: svi su bili ribari i u trenutku poziva obavljali su svoj ribarski posao. Zadivljujuće je kako su se spremno odazvali na Isusov poziv: odmah su sve ostavili i pošli za Isusom. Za kratko vrijeme Isus je oko sebe okupio svu dvanaestoricu učenika – za svako pleme židovskog naroda po jednog učenika. Da nitko ne bude zapostavljen i prikraćen za ‘radosnu vijest’ o Božjoj ljubavi prema svim ljudima.

U današnjem evanđelju susrećemo Isusa okružena velikim mnoštvom ljudi. Očito su Isusove riječi i djela privlačila ljude i glas o njemu brzo se je širio: od usta do usta, od uha do uha. Jer tada nije bilo radija i televizije, nije bilo novina ni tzv. društvenih mreža koje bi pozivale ljude na susret s Isusom. I da sad dalje ne maštamo kako se vijest o Isusu brzo širila, usprkos tako skromnim tehničkim mogućnostima, usredotočimo se na ovo što se zbiva kad se oko Isusa okupilo to veliko mnoštvo.

Isus stade naučavati: „Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čestima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbor pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“

Eto, još jednom sam pročitao praktički cijelo evanđelje, a učinio sam to zato da još jednom čujemo kako, za ljudsko uho, neobične stvari Isus govori?! Kao da ovo veliko mnoštvo ljudi želi rastjerati, a ne oko sebe što čvršće okupiti. Niti jedan savjetnik za popularnost ne bi to nikome savjetovao, niti u ono vrijeme niti danas, ako želi pridobiti ljude za sebe.

I zaista, zadnja rečenica današnjeg evanđelja sve otkriva: „Velika je plaća vaša na nebesima!“ Dakle, onome tko tako živi, onome tko se tako ponaša, velika plaća dolazi tek na nebesima. Mi smo ljudi nestrpljivi, kratkovjeki smo na ovom svijetu, i zato nam je nekako predugo čekati na tu ‘veliku plaću na nebesima‘. Dugo nam je čekati, makar i najdulji život na zemlji užasno brzo prođe. Mi bismo ipak većinom radije htjeli i ‘malu plaću na zemlji‘: sada negoli veliku na nebu: onda. Doista, ove i ovakve Isusove kriterije života, koje je on izrekao u svome Govoru na gori, može prihvatiti samo onaj čovjek kojega je Isus iznutra promijenio.

Pa i nije to baš nešto tako neobično i začuđujuće u ponašanju pojedinih ljudi: ima toga i u našem svijetu. To je onda kad nekoga ljubav izmijeni, tako ga izmijeni da drugu osobu prihvaća takvom kakva ona jest: i sa svim njezinim kvalitetama i sa svim njezinim manama. Brojni bračni drugovi su tu sigurno dobri primjeri takvoga života, također i brojni roditelji u svojoj ljubavi prema djeci: onda kad od svoje djece trpe i nezahvalnost, i grubost, i nepravdu… pa ipak ih vole i opet se za njih žrtvuju, i opet im pomažu, i opet…

I doista je takvim ljudima, o kakvima Isus govori u današnjem evanđelju, ljudima koji su u životu u mnogo čemu prikraćeni, lakše Boga prihvaćati jer su u svojim poteškoćama i istinskim nevoljama više usmjereni na Boga. Jer vide da su ljudske sile, i ljudska pravda, pa i ljudska pamet, preslabi da sve na ovome svijetu bude na svome mjestu: tako da ljudi rade koliko mogu a imaju koliko im treba, makar samo u čisto materijalnom smislu. Onima koji su puni svega na ovome svijetu rijetko padne na pamet potreba za Bogom, pa se Boga ne sjete niti onda kad im život ide kraju… niti Boga za vječnost trebaju… jer oni s vječnošću niti ne računaju… i samo su pri kraju ovozemaljskog života žalosni ili srditi što je sve lijepo na ovom svijetu tako brzo prošlo. Ako nema ‘velike plaće na nebesima‘ sve ljudske plaće, svi ljudski uspjesi, su nevjerojatno kratki, očajno brzo prođu.

Pažljiviji slušatelji evanđelja mogli su zamijetiti kako prva tri blaženstva govore o teškim i negativnim situacijama u kojima se ljudi mogu nalaziti, a iz kojih će jednom biti oslobođeni; a druga tri blaženstva govore o dobrom, pozitivnom djelovanju ljudi u svijetu koje će biti dopunjeno i nastavljeno u Božjem svijetu u vječnosti. Zajedničko pak im je: dobra budućnost, čak dobra vječnost, svima onima koji u takvim situacijama s Bogom računaju. Važno je zamijetiti da u tim blaženstvima Isus ne govori o konkretnim djelima, o svakodnevnim sitnicama u kojima se čovjek nalazi nego postavlja kao nekakvi veliki okvir u kojem čovjek treba i može ovako ili onako djelovati. Sportskim rječnikom rečeno: imaš teren i imaš pravila po kojima se moraš ponašati, a o svakom pojedincu, i o konkretnim prilikama i neprilikama života, ovisi hoće li biti više ili manje velikodušan, više ili manje strpljiv – a tko sve prilike i neprilike života upotrijebi po Božjem, imat će i vječnost s Bogom, u Božjem društvu. Dakako, taj naš rad i zalaganje dopunjuje nenadmašna Božja ljubav. Svi mi, i ja i ti, uspjeli u tome i u nebu se za svu vječnost našli.